Svetkovina Velike Gospe u Aljmašu

ALJMAŠ (TU) – Tradicionalno na blagdan Velike Gospe najposjećenije marijansko proštenište, gdje vjernici časte Gospu 310. godinu, i nadbiskupijsko Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu bilo je i ove godine prepuno tisućama hodočasnika. Najsvečanija proslava svetkovine Uznesenja BDM na nebo, 15. kolovoza održana je tijekom središnjeg euharistijskog slavlja u 10 sati koje je predvodio mons. Ratko Perić, biskup mostarsko – duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko – mrkanski, u koncelebraciji sa đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Đurom Hranićem te svećenicima i redovnicima.

 

Uvodeći u hodočasničku dimenziju slavlja, koja ujedinjuje i ima cilj ispovijedanja dvaju otajstava vjere, Hranić je istaknuo kako prvo otajstvo izražava sam naziv svetkovine – Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo i, drugo, naše kršćansko uvjerenje da je ono što se dogodilo s Blaženom Djevicom Marijom i naša budućnost te ćemo i mi, također, biti tijelom i dušom uzneseni na nebo. S veseljem nadbiskup je zahvalno pozdravio sve okupljene, posebno se radujući što je predsjedatelj euharistijskoga slavlja preuzvišeni mons. Ratko Perić. Također, Hranić je pozvao vjernike da skupa u zajedničke molitve uključe „sve one koji trpe i pate radi ratova koje se trenutno vode na nekoliko frontova u svijetu te zbog posljedica prirodnih katastrofa, uslijed ponovne poplave u Bosni, a na osobit način za našu braću i sestre u županjskoj Posavini, u tri potpuno i u tri djelomično potopljena sela Cvelferije tijekom svibanjskih poplava“, pohvaljujući snažno svjedočanstvo vjere koju su stradalima pružili mladi u radnom kampu za mlade u organizaciji Studentskog katoličkog centra Palma iz Zagreba i Katoličke Udruge Magis, a u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom. „Željeli bismo ići korak dalje. Znamo da je građevinarstvo teško pogodila ekonomska kriza i da su mnogi nezaposleni. Pozivam zato majstore građevinarske struke različitih profila, one koji znaju obavljati te poslove, nezaposlene inženjere građevine i druge nezaposlene osobe, te na rad uvijek spremne branitelje, da se odazovu pozivu koji ću uputiti narednih dana kako bismo nastavili svojim radom pomogli stradalima u obnovi njihovih kuća“, poručio je nadbiskup Hranić.

Nadbiskupova dobrodošlica gostujućemu biskupu Periću

Nadbiskup Hranić u osobno ime i sviju sabranih izrazio je radosnu dobrodošlicu dragom hodočasniku u Aljmaš i predvoditelju slavlja biskupu Periću (pohodi Aljmaš prvi put nakon Domovinskog rata), kazavši: „Vaša prisutnost čas je i radost za sve nas. Mnogi od ovih hodočasnika ponijeli su duboku i snažnu vjeru te iskrenu pobožnost prema BDM s hercegovačkoga krša u život, ovdje tu vjeru i pobožnost s puno ljubavi i žrtve hrabro svjedoče, nastavili su je ovdje u Slavoniji prenositi svojoj djeci, ali i njihova djeca dalje. Među njima su i Vaše dvije sestre i jedan brat, koji žive u Kuševcu i Viškovcima kod Đakova. Naša je Đakovačko-osječka nadbiskupija zahvalna Bogu za sve svoje članove porijeklom iz Hercegovine i ponosna je na sve njih. Odreda su to dobri, marljivi, radini i poduzetni ljudi, ljudi duha, vjere i Crkve. Vjerujem da su oni danas osobito ponosni zbog Vaše prisutnosti u ovom svetištu. Radostan je i ponosan domaći župnik i upravitelj ovoga Svetišta preč. Ante Markić, Vaš sumještanin iz Rotimlje, vaš kolega iz osnovnoškolskih klupa, s kojim ste iste godine, u Rotimlji, u razmaku od nekoliko dana slavili i mlade mise: on baš na Veliku Gospu, a Vi u nedjelju poslije Velike Gospe. Želju da Vas dobije za ovaj blagdan u Aljmaš čuo sam od njega prije 12. godina. Dragi župniče, danas se ostvaruje i Vaša želja. A i ja osobno se radujem svom bivšem rektoru u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu… Znajte da je Vaša prisutnost jednako tako osobit dar Marije Majke Crkve i svima nama ovdje okupljenima u ovom Svetištu. U njemu je u Domovinskom ratu, zajedno sa Slavonijom i Baranjom i zajedno, osobito s istočnom Hercegovinom te s katoličkim stanovništvom, stradala i Gospa te njezina Crkva. Tu dolje je ostao tek jedan ugao te njezine predratne crkve, a u popločenju trga označeni su njezini temelji. No, iako ranjena, Gospa se izvukla iz ruševina, pratila je svoje prognanike i izbjeglice, bila je među nama svojim narodom i među svojim štovateljima, koji zahvalni Bogu za dar slobodne domovine Hrvatske ponosno pjevaju: Vratili smo Gospu našu, Gospu Aljmašu!

Biskup Ratko Perić: Bog želi da se Mariji utječemo

Uvodeći u homiliju predsjedatelj slavlja je naglasio kako je Blaženoj Gospi najdraži dan u životu ovaj današnji koji je kruna njezinih zemaljskih 70 godina, svetkovina nad svečanostima, dan imenovan Velika Gospa kada slavimo njezin rođendan za nebo. „Samo su dvije osobe na ovome svijetu za koje nam sveta vjera kazuje da nemaju i ne trebaju nikakva grobnoga natpisa, ni mramornih spomenika ni mauzoleja… Isus i, majka Isusova, Marija, koja je usnula i probudila se na vječni život, odnosno umrla i Bog je uskrisio te je dušom i tijelom uznio u nebesku slavu. Ni ona nema groba, ni natpisa ni spomenika. Ni u nje nema: Ovdje počiva. Dostojno je bilo i pravedno da ne počiva u grobu ona koju je Bog na poseban način pripremio“, kazao je Perić te u pastirskoj riječi potaknuo preispitivanje vrijednosti i poštovanja života u duhu vjere i ispunjavanja Božjega plana u osobnom i životu zajednice.

„Zašto se mi Mariji utječemo? Zato što to Bog želi. On je nju u svojoj ekonomiji spasenja odabrao da nitko od ljudi nije Isusu bliži od njegove majke Marije…Danas je napose zazivamo s dva naslova kojima se, inače, obraćamo u njezinim litanijama: zdravlje bolesnih… i utočište grješnika. Utočište je sigurno mjesto kamo se netko sklanja od neke opasnosti, progona, nevolje. Isus je uvijek, gdje god to trebalo, povezivao ozdravljenje tijela od raznih bolesti s oproštenjem grijeha. Ne može nam nitko pomoći kao Isus. Ali on u svome djelu spasenja želi svoju Majku pokraj sebe. I kao što smo tjelesno ranjeni, bolesni, jadni, tako smo i još više ranjeni moralno, kršenjem Božjih zapovijedi. Toliko se puta ne odričeš đavla ni njegova sjaja, nego praviš ugovore s njegovim ortacima, koji te zavode na stranputice: da na prvo mjesto ne stavljaš Boga, nego sebe, materiju, propdaljice stvari; Boga ne poštuješ nego ga besmisleno psuješ; da mu ni pola sata vremena tjedno, nedjeljom, ne posvećuješ; da roditelje posluhom ne poštuješ, nego iz dana u dan vrijeđaš, a za pokojne se ne moliš i misa ne prikazuješ; ne dopuštaš da se čedo začne, a ako se začne da se „očistiš“, čuj očistiš, kao da je čedo nečist, a ne najveći Božji dar; svake nevaljalštine zboriš i činiš i zavodiš druge, dok ne izgube obraz i poštenje; da se bogatiš nepoštenom krađom, a ne poštenim radom; varaš bližnje da se u životu ne snađu, nego gradiš svoju sreću na njihovoj nesreći; nisi vjeran svojoj supruzi, ni vjerna svome suprugu i tu nevjernost smatraš herojstvom, umjesto teškim grihom i uvredom Bogu, Crkvi i vjernoj osobi.“ 

Zaključujući homiliju: „S dragim Sinom neka Djeva Mati blagoslov nam udostoji se dati!“, biskup Perić je istaknuo kako ne čudi što je sav hrvatski katolički narod na osobit način pobožan i privržen Gospi, osobito u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji koja ima oko 150 župa, od kojih je tridesetak posvećeno BDM, dakle svaka peta župa je Gospina.

Na kraju euharistijskog slavlja preč. Ante Markić, aljmaški župnik i upravitelj Svetišta Gospe od Utočišta, zahvalio je svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripravi i blagdanskoj proslavi.  I ove je godine trodnevnu duhovnu pripravu vodio Matej Glavica, župnik vinkovačke župe Presvetoga Srca Isusova, deseci svećenika i redovnika ispovijedali su vjernike te je svetkovina proslavljena uz pobožnosti i sa šest misnih slavlja. Nevenka Špoljarić