SLAVONSKI BROD (TU) – Pod geslom “Gore gledaj, prema nebu, i ne boj se!” od 7. do 12. veljače slavljen je blagdan bl. Alojzija Stepinca u istoimenoj i najmlađoj župi Slavonskobrodskog dekanata, trodnevnicom i drugim aktivnostima. Kruna proslave tjedna bl. Alojzija Stepinca bila je u nedjelju, 12. veljače na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Bože Radoš, varaždinski biskup. Koncelebrirali su domaći župnik Mato Matasović i vlč. Luka Ćosić, župni vikar brodske župe Duha Svetoga.
Podsjetivši na početku homilije na 125. obljetnicu rođenja blaženog Stepinca, koja se obilježava ove godine, biskup Radoš u homiliji je naglasio kako svako razdoblje Stepinčeva života ima posebnu poruku koja teče iz Evanđelja. “Toliko je Stepinac suobličio svoj život Evanđelju da možemo reći kako kroz njegove vene teče krv Evanđelja, toplina i ljubav Božja izrečena u i po Isusu Kristu”, rekao je biskup.
“Sveci su uvijek svježi, kao djeca su, ostaju najljepša slika Božja, o njima nikada ne možemo sve znati, jer Bog kroz njih stalno govori. Sveci su najsličniji Bogu, jer govore o Božjoj ljepoti, Bogu koji prašta. Bog ljubomorno čuva svježinu svoje riječi u duši onih koji su njegovi. Stepinac je čovjek Božji, veličina koju ne možemo sagledati. Svetost o Stepincu širila se po cijelom svijetu i onda kada se povukao u Krašić. Divili su se i tada mnogi svećenici jasnoći njegova stava i života. Mnogima je bio stvarni svjetionik koji nitko ne može ugasiti. U danima kada je bio zatvoren, glas o njemu je bio najjači i najsnažniji, jer je Bog tako htio. Htio je pokazati koliko je moćan u svetima svojim. Kardinal Stepinac svijetlio je tada, a i danas svijetli nama čistoćom svoga života, jasnim odnosima prema Bogu, ljudima i prema Crkvi. Nije se dao odvojiti od izvora, od Crkve. Najsjajniji biser za njega je uvijek bio Krist prisutan u svojoj Crkvi po Petru kojemu je Isusa dao vlast na ovoj zemlji. Znao je razlikovati čovjeka od njegovih zlih djela i ljubio je svakoga čovjeka…“, rekao je uz ostalo biskup Radoš o blaženiku.
Zapitavši se odakle mu tolika snaga da je mogao sve izdržati u zatvoru i ostao vjeran Gospodinu ustvrdio je: “Stepinac je svoj život povjerio Bezgrješnom Srcu Blažene Djevice Marije i iz toga je srca crpio snagu za jasnoću i ljepotu svjedočenja kršćanskoga života. Neiscrpan je naš blaženik i vjerujem da svatko od nas vjernika osjeća njegovu blizinu, svježinu, jasnoću, ljubav kojom nas prati da ostanemo na Božjem putu, ljubav da naša savjest bude čista onako kako je bila njegova, da i mi možemo pjevati – ‘Ljiljane bijeli’ gledajući u ljepotu BDM, i ljepotu duše bl. Stepinca moleći Gospodina da učini i naš život po njihovu životu, da i naša srca, naše duše budu bijele i mirišu Evanđeljem. Slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor.
Blagdansko slavlje i relikvijar bl. Stepinca
Središnje večernje blagdansko slavlje u četvrtak 10. veljače u prepunoj župnoj crkvi predvodio je bivši župnik vlč. dr. Tomislav Ćurić, sada župnik i rektor svetišta Gospe od utočišta u Aljmašu. Uz vlč. Matu Matasovića, domaćeg župnika, koncelebrirali su preč. Ante Markić i mons. Stjepan Belobrajdić, umirovljeni svećenici.
U svojoj je homiliji vlč. Ćurić promišljao o zavjetnom relikvijaru koji ta župa od početka posjeduje, a izrađen je kao jedinstveno, unikatno umjetničko djelo i sveti dragocjeni predmet u koji su pohranjene moći blaženika Stepinca koje je župa dobila od zagrebačkog nadbiskupa. U središtu relikvijara je Stepinčev lik. Oko glave aureola – znak njegove svetosti. Nad njegovim likom Krist koji jednom rukom grli njegovu svetost a drugom rukom pridržava ovcu da ne padne s litice čime se ukazuje na trajnu Božju brigu za njegov narod. Na mjestu Stepinčeva srca koje je izgaralo za Boga i narod položen je komadić njegova tijela – relikvija – okružena zrakama Božje ljubavi. Kako su relikvijar nazvali posebnim imenom Zagrljaj svetosti Mučenika i Pastira vlč. Ćurić je u homiliji pojasnio značenje zagrljaja, svetosti, mučeništva i pastira. Tako je naglasio kako je zagrljaj naizgled jednostavna, a toliko snažna gesta koja nam je tako nedostajala u pandemiji kada smo bili udaljeni jedni od drugih. „Danas molim Stepinca da nam podari milost da znamo zagrliti jedni druge, da si znamo iskazati ljubav, podršku, priznanje, dobrodošlicu, utjehu, sućut. Treba nam zagrljaj. Nemojmo to zaboraviti. Ne štedimo zagrljaja dobrote i pažnje i imajmo osjećaja jedni za druge“, rekao je vlč. Ćurić.
Svetost
„Svetost nije privilegij za povlaštene, nego poziv za sve. Svetost je kad svoj život nastojim uskladiti s Božjom voljom i njegovim zapovijedima. Kad nastojim slijediti njegov primjer i biti u njegovoj prisutnosti. Imamo toliko prilika za to… Da bismo mogli zakoračiti na put svetosti prvo što trebamo je Bogu se prepustiti, njemu se povjeriti, vjerovati mu. Koliko sam predan Bogu najbolje se vidi po tome kako se odnosim prema drugim ljudima“, pojasnio je propovjednik te potaknuo vjernike da mole Stepinca za milost ljubavi, milost otvorenoga srca prema Bogu i drugima te da ljubeći postanemo i ostanemo sveti ljudi. Govoreći o mučeništvu naglasio je kako je Stepinac jedan od mnogih mučenika Katoličke Crkve koji su bili spremni umrijeti za Krista. Svjestan kako i danas postoje suvremeni oblici mučeništva koji proživljavaju mnogi vjernici ustvrdio je da kada branimo Boga i Crkvu svojim riječima, primjerom i djelima svrstavamo se na stranu mučenika u ovo suvremeno doba. „Danas molimo Stepinca da nam pomogne, da budemo hrabri muškarci i žene, hrabri u vjeri, hrabri u svjedočenju, hrabri na Božjoj strani. Da i pod cijenu ne znam kakve muke ostanemo vjerni u pouzdanju prema Bogu“, poručio je vlč. Ćurić.
Pojašnjavajući na kraju sliku pastira koja je u kršćanskoj ikonografiji slika Krista naglasio je kako se Isus Dobri Pastir brine za svoje stado i za svoju Crkvu te se stoga ne trebamo bojati. „Crkva nije samo Božja – ona je i naša. Kao što je ljubi Krist – pozvani smo je ljubiti i mi. I kao što je izgrađuje Krist – pozvani smo je izgrađivati mi! Da bi smo mogli ljubiti i izgrađivati Crkvu potrebne su nam Stepinčeve kvalitete: vjernost, pobožnost, hrabrost, odlučnost, čista savjest, pouzdanje, predanje… možemo li mi to? Naravno da možemo ako hoćemo! Brinimo za svoju Crkvu, volimo je, izgrađujmo je, liječimo je, spašavajmo je… jer, ne zaboravimo, što činimo Crkvi činimo Kristu!“, zaključio je vlč. Ćurić i pozvao vjernike da mole za sve osobe posvećena života da budu posvećeni Bogu, iskreno, potpuno, predano, i kao takvi vjernicima radost, a Crkvi dika. Vjernici su se poslije mise pomolili pred blaženikovim relikvijarom koji je bio izložen na oltaru. Slavlje je pjevanjem animirao župni zbor iz Aljmaša pod vodstvom s. Dominike. B. Lukačević
