Obljetnica smrti biskupa Josipa Jurja Strossmayera

ĐAKOVO (TU) – U đakovačkoj katedrali u nedjelju 8. travnja obilježena je 113. obljetnica smrti biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Prijepodnevno nedjeljno misno slavlje predvodio je generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić. U svojoj homiliji, tumačeći evanđeoski ulomak o susretu uskrsloga Krista s apostolima, dodao je: „Vrijedno je danas, spomenuti se u ovoj katedrali s velikom zahvalnošću njezina graditelja, biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Upravo na današnji dan prije 113 godina, 8. travnja 1905., bila je subota, on je u Đakovu proživljavao svoju smrtnu borbu te u poslijepodnevnim satima preminuo, u 91. godini svoga života i nakon 55 godina biskupske službe u Đakovu.“ Potom je s nekoliko Strossmayerovih misli, preuzetih iz njegove Korizmene poslanice iz 1893. godine dodatno osvijetlio evanđeoski tekst u kojem Krist apostolima povjerava službu otpuštanja grijeha.

Suvremenim poticajima pape Franje, ali i Strossmayerovim riječima, mons. Ćurić osvijetlio je i posebni sadržaj 2. vazmene nedjelje rekavši: „Sveti papa Ivan Pavao II. posvetio je današnju nedjelju Božjem milosrđu. Bio je potaknut primjerom i svjedočanstvima krakovske redovnice, sv. Faustine Kowalske, ali istina i nauk o Božjem milosrđu u Crkvi je trajno nazočan. Poslušajmo pastira Crkve, biskupa Strossmayera koji je u svoje vrijeme vjernike ovako poučavao: „Isus Isukrst neće smrt griešnika, nego poboljšanje i spas griešnika. Isus Isukrst kori Petra, što se s mačem na njegovu obranu služi, (…) kori apoštole, što vatru i oganj s neba zazivaju, da zločince i razvratnike sprži i spali. To je duh i svete majke Crkve. Ona je nasljednica i namjestnica srdca, ljubavi i milosrđa vječitoga zaručnika svoga; (…) Ovo sveto njezino načelo prešlo je i u sviet i svietske kazne tako: da se danas i u svietu ljudi zločinci kazne poglavito tako, da se k’ sebi dozovu, da se poprave, da se spase te zdravi dušom i tielom u družtvo čovječje povrate. Tko drugčije misli i uči, ne razumije žrtvu svetoga križa; ne razumije naravi, opredieljenja i svrhe svete majke Crkve,…“(J. J. Strossmayer, Korizmena poslanica „Isus Krist“, 1893. godine).

Poslije misnoga slavlja svi su se vjernici spustili u katedralnu kriptu te su na Strossmayerovu grobu za njegov pokoj izrečene pripadajuće molitve, koje je katedralni zbor zaključio uskrsnim motetom „Zemlja uzdrhta“.

Tiskovni ured