“Veronikin rubac” hodočastio u Rim na kanonizaciju bl. Majke Terezije

RIM (TU) – U povodu kanonizacije bl. Majke Terezije 4. rujna na Trgu sv. Petra u Rimu volonteri i dobročinitelji osječke Katoličke udruge za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ hodočastili su u Rim od 1. do 4. rujna. “Veronikin rubac” jedina su organizirana skupina iz Đakovačko-osječke nadbiskupije koja je posvjedočila kanonizaciji redovnici iz Kolkate – svoje zaštitnice, te su Bogu zahvalili za njeno postojanje i za Izvanrednu svetu godinu milosrđa, na misi s papom Franjom i tisućama hodočasnika iz cijeloga svijeta.

Volontere “Veronikinog rupca” napose su osnažile Papine riječi kazane potkraj homilije: “Neka nam ta neumorna djelatnica milosrđa pomogne da sve više shvatimo kako je jedini kriterij djelovanja besplatna ljubav, oslobođena svake ideologije i svih vezanosti, pružena svima bez razlikovanja jezika, kulture, rase ili religije. Majci Tereziji se sviđalo reći: ‘Možda ne govorim njihov jezik, ali se mogu nasmiješiti'”. Naime, sve karitativne djelatnike i volontere milosrđa Sveti je Otac predao zagovoru nove svetice poželjevši im neka ih svetica „nauči svakoga dana razmatrati i klanjati se raspetom Isusu te mu služiti u potrebitima”, a od sada sv. Majka Terezija već je desetu godinu uzor u djelovanju i nebeska zaštitnica osječke Udruge.

Osim spomenutih ciljeva hodočašćenja, zahtjevno putovanje ujedno je i duhovna obnova te su, uz vodstvo predsjednice Marije Šešo i duhovno vodstvo fra Slavka Milića, gvardijana Franjevačkog samostana Sv. Križa u Tvrđi, hodočasnici iz Osijeka imali bogati duhovni sadržaj započet tijekom putovanja uz meditacijsko-molitveni program s razmatranjima i poticajnim riječima Majke Terezije, koji je priredila članica Udruge Nevenka Špoljarić, dok je dokumentarnim filmovima približen životopis novoproglašene svetice iz Kolkate.

Središnjem događaju – svečanoj misi sa papom Franjom na Trgu sv. Petra u Vatikanu 4. rujna, prethodile se mise i susreti sa u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima sa novim rektorom preč. mr. Božom Radošem te u rimskom Domu hrvatskih hodočasnika “Bl. Ivan Merz” gdje je Osječane ugostio poznati im o. Božidar Nagy, SJ, postulator Postulature bl. Ivana Merza i voditelj Doma. Spomenuti su upoznali hodočasnike sa bogatim djelovanjem i hrvatskim povijesno-kulturno sadržajima u hrvatskim zdanjima u Rimu.

Euharistijska slavlja vodio je fra Slavko Milić koji je uz suslavljenje sa preč. Radošem u crkvi sv. Jeronima s vjernicima razmatrao o duhovnim poticajima hodočašća, kazavši: “Pozvani razmišljati o milosrdnom Božjem licu, njegovoj silnoj ljubavi koju ima prema nama ljudima, došli smo ovdje u Rim da bismo bili svjedoci velikog događaja u kojem će papa Franjo proglasiti svetom bl. Majku Tereziju, ženu našega vremena, ženu silnog milosrđa, velikoga srca punog ljubavi za potrebite ovoga svijeta, za siromašne, gladne i bolesne kojima je posvetila čitav svoj misionarski život u Kolkati u Indiji, ne očekujući nikakvu ljudsku nagradu za takav svoj život; ženu koja je svojim djelima, a još više svojom vjerom i ljubavlju promijenila svijet. Došli smo ovdje kao oni koji žele nasljedovati sv. Majku Tereziju upravo u tom njenom milosrđu, njenoj ljubavi prema siromašnima, bolesnima, osamljenima. Kao članovi “Veronikinog rupca” vi to svojim životom i djelom potvrđujete. Upravo u tome se očituje naše iskreno štovanje naših blaženika i svetaca, koliko smo svojim životom njima slični, koliko je njihov način života temelj našega života.”

Drugog dana boravka u Rimu u ranojutarnjoj propovijedi u kapeli Doma hrvatskih hodočasnika (opremljene četirima klupama koje je vlastoručno izradio bl. Alojzije Stepinac i reljefima križnog puta rad umjetnika Mate Tijardovića iz Osijeka) fra Slavko Milić poticajnom je propovijedi pojasnio kako je i Majka Terezija svaki svoj dan služenja Kristu i ljudima započinjala molitvom i svetom misom: “Majka Terezija na svjetlo stavlja najdublje značenje služenja drugome iz ljubavi prema Bogu. Željela je biti znak; ljubavi Božje, prisutnosti Božje, suosjećanja Božjega. Željela je biti znak koji sve podsjeća na vrijednost i dostojanstvo svakog čovjeka kao djeteta Božjeg koji je stvoren da ljubi i da bude ljubljen. Ona je ostvarila razlog i smisao svojega postojanja na ovome svijetu i dala svima nama primjer i ohrabrenje da se može živjeti ljudski, solidarno, sveto na ovoj zemlji. Ostvarila je Isusov poziv da bude njegove oči, njegove ruke, njegove noge u svome vremenu. To Isus i od nas želi: da bismo nasljedovali bl. Majku Tereziju u njezinoj ljubavi prema Gospodinu, koju je potvrđivala ljubavlju  prema potrebitima, mi ne trebamo poći u misije, ne trebamo ih tražiti negdje drugdje, oni su tu među nama. Ti potrebiti su u našoj obitelji, u našoj ulici, u gradu, na našem radnom mjestu…

Velika ljubav u malim stvarima za majku Tereziju je i kada se bolesniku doda jastuk, slijepoj osobi čitaju novine, provodi vrijeme s osamljenima, kada starima pospremimo kuću te u toliko drugih djela koja i vi, članovi Veronikinog rupca, činite. U tome nam je Majka Terezija sjajan primjer i zagovornica, ohrabrenje na putu života. Ona je nadahnuće i snagu crpila iz Božanske ljubavi, da bi tom ljubavlju prožela sav svoj život i rad za čovjeka, za Boga, da bi svakog dana učinila nešto lijepo za Boga i čovjeka. Neka svima nama njezin život, koji se istrošio u svjedočenju ljubavi prema najpotrebnijima, bude primjer i poticaj da u svojim svakodnevnim životnim okolnostima, u svojim bližnjima, a napose u najpotrebnijima i najsiromašnijima prepoznamo mogućnost svjedočenja ljubavi i ostvarenja Isusove zapovjedi: ‘Što god učinite jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili’, kako bismo i mi ostvarili smisao i cilj svoga postojanja na ovoj zemlji.”

Zahvaljujući vodiču hoda po Rimu prof. Zlatku Josipu Dobri hodočasnicima je približena povijest Rima i predstavljene znamenitosti. Hodočasnici su pohodili četiri oprosne rimske bazilike (sv. Petra, sv. Ivana u Lateranu, sv. Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina) prošavši pokornički i simbolički kroz “Sveta vrata” u jubilejskoj Godini milosrđa, tridesete u vatikanskoj povijesti. Nevenka Špoljarić