ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – Oko dvije i pol tisuće vjernika iz 13 župa i 34 filijalne zajednice Đakovačkog dekanata, te grkokatoličke župe sv. Dimitrija iz Piškorevaca, sudjelovalo je u nedjelju, 23. listopada 2016. na jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu. Hodočasnike je pred katedralom dočekao kanonik kustos mons. Luka Strgar, a jubilejske molitve, blagoslov te uvodni molitveni program pripremio je i predvodio generalni vikar mons. Ivan Ćurić.
Nakon prolaska kroz Vrata milosrđa te molitvenog programa, uslijedilo je svečano misno slavlje kojemu je predsjedao đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, župnike dekanata, svećenike rodom iz župa ovoga dekanata te svećenike koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama.
Pozdrav dekana Josipa Ivešića
„Danas su na ovome euharistijskome slavlju, u godini Izvanrednog jubileja milosrđa, okupljeni vjernici župa Đakovačkog dekanata, predvođeni svojim pastirima. Siguran sam, kako su Vam dobro poznate brige i teškoće ovoga naroda: od neimaštine koja sve više uzima maha u nekad bogatim selima Đakovštine, pa i u samome gradu Đakovu, sve do trenutno najbolnije činjenice: iseljavanja određenog broja čitavih obitelji i radno sposobnog stanovništva. Ovdje su prisutni vjernici nekada velikih, i najstarijih župa naše nadbiskupije, kao što su Gorjani, Levanjska Varoš, Piškorevci, Vrbica i drugi. Danas su neke od tih župa na rubu izumiranja. Svjesni smo kako je naš narod i prije prolazio kroz teške životne situacije. Onda, a i danas, vjera je bila ta koja daje novu nadu“, rekao je dekan Josip Ivešić, dodavši kako ovoga dana žele zajedno moliti od Gospodina da ta vjernička nada nikada ne prestane, nego da bude temeljem bolje budućnosti.
Sve okupljene dekan je pozvao da otvore srca za susret s Isusom, da radosno mole i pjevaju, da prime i drugima svjedoče da su dionici Božjega milosrđa koje On neizmjerno daruje. Potom je, kao izraz zahvalnosti, nadbiskupima uručeno cvijeće i prigodni darovi.
„Draga braćo i sestre, na ovom se hodočašću susrećemo s veličinom Božjega milosrđa i njegove ljubavi prema nama ljudima, objavljene u Isusu Kristu. Prionimo svi uz Isusa – potpuno i čitavim svojim bićem. Raskajani zbog svojih grijeha i slabosti bacimo mu se u zagrljaj te ga molimo da nas on obnovi, očisti i suobliči sebi“, rekao je nadbiskup Đuro uvodeći u misno slavlje te pozdravljajući sve okupljene svećenike, brojne Milosrdne sestre sv. Križa koje žive i pastoralno djeluju u dekanatu, sve vjeroučitelje, vjernike grkokatolike predvođene župnikom vlč. Igorom Sikorom te brojni vjernički puk koji je ovoga dana ispunio đakovačku prvostolnicu.
Iz homilije nadbiskupa Đure
U svojoj homiliji, osvrćući se na naviješten odlomak Evanđelja koji govori o molitvi farizeja i carinika u hramu, nadbiskup je rekao kako je Isus ovu priču namijenio pravednicima, pobožnim ljudima. Kazao je kako carinik priznaje da je grešan i vapi za Božjim milosrđem. Bio je daleko od Boga, ali toga svjestan i sa željom da se vrati te ponizno moli Boga da mu bude milostiv. Ukazuje na razliku između njegove i molitve farizeja koji je zatvoren za oproštenje i milosrđe – farizej se ne smatra potrebnim oproštenja niti milosrđa. Štoviše, smatra da je Bog dužan njega nagraditi za njegovu pobožnost i pravednost.
Ukazavši kako je farizej time upao u napast elitizma, nadbiskup ističe kako je upravo to napast za vjernike praktikante – „..napast da u svom srcu osudimo druge kao drugorazredne i trećerazredne pred Bogom u odnosu na nas, umjesto da zahvaljujemo Bogu za dar njegove milosti i dobrote što nas je izabrao i toliko nam toga dao; svjesni da bismo bez toga njegova dara možda bili i gori od drugih koje preziremo. I to je nešto što nas čini odbojnima u ljudskim i u Božjim očima“, rekao je nadbiskup Đuro.
„Možda smo slično susreli u životu, kad netko na vanjštini prakticira vjeru i živi pobožno i pravedno, ali je daleko od bližnjega, čak i osuđuje druge. Najveći prigovor onih koji su daleko od vjere i Crkve dolazi od njihova iskustva dvoličnosti kod nas svećenika i vjernika. Kad oni uoče da netko prakticira svoju vjeru, ali ga ta pobožnost ne mijenja i ne približava drugim ljudima i Bogu, nego čak suprotno, drugi se zbog takvih ljudi još više udaljavaju jer ne žele pripadati takvoj Crkvi i zajednici takvih vjernika“, rekao je nadbiskup.
Nadalje, nadbiskup kazuje kako je farizejski stav pred Bogom dostatno prepoznatljiv i u čovjeku današnjice: „Današnji čovjek samosvjesno podiže glavu, stoji uspravno i pokazuje svoje uspjehe na polju fizike, tehnike, astronomije, medicine i biogenetike. Od umišljenosti i uznositosti do proglašenja Boga suvišnim maleni je korak. Suvremeni čovjek taj je korak i učinio. Bog mu je suvišan, štoviše, smeta mu i želi ga detronizirati. Odbacivši Boga, strepi pred kulom civilizacije koju je podigao, boji se da ga njezine ruševine ne pokopaju. Okrenuvši leđa Bogu, robuje ljudima, strankama, novcu, tijelu, vojnoj sili. Čak ni ne uočava svoju grješnost i malenost, gubi osjećaj za nered grijeha.“
Okupljene vjernike nadbiskup je ohrabrio govoreći kako nikad ne mogu biti tako daleko od Boga da ih on ne bi mogao dotaknuti, da im ne bi oprostio, jer ispravno ponašanje pred Bogom nije farizejsko računanje s onim što smo učinili ili činimo – pred Bogom nismo opravdani ni usporedbom s drugima, nego svojim iskrenim predanjem njemu u ruke.
Svečanosti su posebno pridonijeli brojni vjernici obučeni u narodno ruho svoga kraja. Misna čitanja i molitvu vjernika čitali su vjernici brojnih župa dekanata, brojni su hodočasnici pristupili sakramentu pomirenja, a zamjetno je bilo kako su na hodočašće došle cijele obitelji s djecom. Svečano pjevanje animirali su združeni zborovi dekanata, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju Ivana Rakonce. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima te samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj. A. Banović
