Vazmeno bdjenje u osječkoj konkatedrali

OSIJEK (TU)Svjetlo Kristovo! – Bogu hvala! odjeknulo je, nakon blagoslova ognja i paljenja uskrsne svijeće, u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla na početku Vazmenoga bdjenja, koje je 26. ožujka predvodio đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić. Podijelio je i sakramente inicijacije ovogodišnjim katekumenima, njih 45, od kojih je bilo 13 krštenika.

Hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exultet – otpjevao je đakon Stjepan Matezović, a uz nadbiskupa su suslavili: mons. prof. dr. Vladimir Dugalić, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, dr. Zvonko Pažin, profesor KBF-a u Đakovu i voditelj katekumenata za osječku regiju, dr. Stjepan Radić, profesor KBF-a u Đakovu, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut, vlč. Pavao Mikulčić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata te domaći župnik, mons. Adam Bernatović i župni vikar Tomislav Benaković. Nakon odslušane Božje riječi te podsjećanja na čudesna djela Božjega spasenja, svečano otpjevane Slave, odjeka zvona i pjevanog navještaja evanđelja đakona Matezovića, nadbiskup Srakić uputio je svoju homiliju.

Naglašavajući kako je sva svoja velika djela Bog svjetlosti stvarao u tami zato da se što više istakne da je On svjetlo i život, nadbiskup Marin je rekao: „U Uskrsnoj noći, kada je Krist umro, umrla je s Kristom tama i mrak poganstva, neznanja, a Kristovim rođenjem i pogotovo Uskrsnućem došla je na svijet svjetlost, istina, Evanđelje Kristovo obasjalo je sve narode i ono svijetli svim narodima. Krist je zato svjetlo. Zato je Uskrs blagdan svjetla, blagdan Istine, jer je Krist, svjetlo svijeta, uskrsnuo.” Zatim je usporedio: „Pa kao što je u jednom vrtu – u raju zemaljskom pod jednim drvetom po grijehu naših praroditelja došla tama smrti, tako je isto u jednom vrtu na jednom brežuljku na Kalvariji pod drugim drvetom, drvetom križa došlo novo svjetlo, svjetlo života, svjetlo milosti i istine po Kristu. Tu je Krist pobijedio đavla, smrt, i grijeh, i pakao, i od sada, od Uskrsa se nitko više ne mora bojati smrti, umiranja, jer je to samo put u novi život, u bolji život.”

U nastavku homilije slikovito je poručio: „Kada je Krist pretvorio vodu u vino u Kani Galilejskoj, mi smo Mu se čudili. Kada je jednom riječi utišao oluju na moru, mi smo Mu se divili. Kada je Krist bolesne liječio, mi smo ostali bez riječi od divljenja. Kada je mrtve uskrisivao, mi smo Ga obožavali. Ali tek onda, kada je Krist sam od mrtvih uskrsnuo, tada smo u Njega povjerovali poput svetog Tome: Gospodin moj i Bog moj. To može samo Bog. A sveti Pavao poručuje:  Da Krist nije uskrsnuo, uzalud bi bila sva naša vjera.”

Obraćajući se katekumenima nadbiskup Marin je potaknuo: „Zato Kristu svjetlu, glavi našoj, poklanjamo danas našu vjeru, naše ufanje i ljubav. To povjeravate i vi, koji danas pristupate Kristu po sakramentima kršćanskoga uvoda. Vi koji ste odlučili slijediti Krista koji je Svjetlo svijeta. I vi želite živjeti u sebi svjetlost što ju je on donio svojim rođenjem i učvrstio svojim uskrsnućem. Dragi krštenici, vi danas u sakramentu krštenja primate po prvi puta, a vi dragi katekumeni potvrđujete i učvršćujete svoju pripadnost, svoje prihvaćanje Krista. Mi ostali radosno prihvaćamo skupinu naših krštenika i krizmanika.” Kršćansku zajednicu nadbiskup je potom pozvao na odgovornost upozoravajući: “Nije dovoljno samo da oni povjeruju i prihvate, potrebno je da kršćanska zajednica shvati svoju odgovornost jer „onakvu vodu u kakvu budu uronili, u takvoj vodi” će doživjeti Krista. Ako je „mutna” voda našeg kršćanskog života, teško će moći razabrati da Krist danas djeluje sa svojom istinom i vjerom. Pa neka danas bude naša odluka: Gospodine, želimo braći i sestrama biti primjer, možda malo svjetalce koje svijetli i pokazuje Krista, Svjetlo svijeta.”

Uslijedio je blagoslov vode te podjela sakramenata inicijacije. Na kraju svečanog bdijenja uskrsnu čestitku uputio je župnik Bernatović, a zatim i nadbiskup Srakić. Želeći blagoslovljen Uskrs, nadbiskup je zahvalio ministrantima te posebno pohvalio liturgijsko pjevanje Konkatedralnog mješovitog zbora pod vodstvom s. Branke Čutura i orguljsku pratnju Dalibora Ratića. M. Kuveždanin