Vazmeno bdijenje u đakovačkoj katedrali

ĐAKOVO (TU) – Blagoslovom ognja, ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće, koja simbolizira svjetlo uskrslog Krista, započeli su u subotu 4. travnja 2015. svečani obredi Vazmenog bdijenja u đakovačkoj katedrali, koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić u koncelebraciji većeg broja svećenika. Nakon svečane procesije i paljenja svijeća, generalni vikar mons. Ivan Ćurić ispjevao je vazmeni hvalospjev Exultet uskrsnoj svijeći, nakon čega je uslijedila služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona đakovačke katedrale, a Mješoviti katedralni zbor zapjevao pjesmu Slave.

U svojoj propovijedi nadbiskup je govorio o ženama koje su došle na Isusov grob: Mariji Magdaleni, Mariji Jakovljevoj i Salomi, koje podsjećaju na tri žene iz Knjige o Ruti: na Rutu, Leu i Rahelu. Također podsjećaju na Ženu odjevenu suncem iz Knjige Otkrivenja, a potom i na Isusovu majku Mariju. Pritom je nadbiskup ukazao na različite reakcije spomenutih žena: Marija je zastala, razmišljala, postavila anđelu pitanje, prihvatila ono što je ljudski nemoguće i nije pobjegla s mjesta događaja kao žene s Isusova groba. Podsjetivši na bijeg dvanaestorice Isusovih učenika nakon što je Isus uhićen u maslinskom vrtu, nadbiskup je rekao kako je u tom bijegu i bijegu žena s Isusova groba zajednička činjenica da ni učenici ni žene nisu do kraja ostvarile nasljedovanje Isusa Krista ni u muci, ni u smrti, ni u uskrsnuću. Kao što je teško bilo prihvatiti da će Isus podnijeti muku i smrt, toliko je na drugi način teško shvatiti i prihvatiti njegovo uskrsnuće.

“Budući da Isusovo uskrsnuće prelazi granice prostora i vremena, i da nadilazi naše obično ljudsko iskustvo, njega može pravo prihvatiti samo vjera. Upravo na to upozorava riječ evanđelista kojom opisuje dolazak Petra i drugoga učenika na grob: Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova (20,8). Uskrsnuće je tolika novost da učenici također ne vjeruju, sakrili su se i zaključali, bježe, misle da vide utvaru. Nije ni njima bilo dosta svjedočenje Marije Magdalene, nije dosta ni vidjeti prazan grob, nije dosta niti svjedočanstvo Petra i Ivana, niti Ivanova vjera. Za Isusove učenike i za nas uskrsnuće postaje stvarnost tek kad povjerujemo”, rekao je nadbiskup.

Podsjetivši kako su na kraju žene koje su bile u Isusovu grobu, premda u strahu i bojazni da govore o onome što su doživjele, postale prvim navjestiteljicama njegove uskrsne poruke, nadbiskup je na kraju homilije uputio čestitku: “Želeći nam svima snagu da povjerujemo u Isusa ne samo raspetoga, nego i uskrsloga te dotaknuti iskustvom uskrsne vjere prerastemo i u svjedoke Isusa Krista, svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs.”

Uslijedila je krsna služba tijekom koje je nadbiskup blagoslovio vodu, a prije svečanog blagoslova nadbiskup je još jednom čestitao Uskrs svim svećenicima, časnim sestrama i svim vjernicima. Zahvalio je svima koji su pripremali i sudjelovali u ovom slavlju i vazmenom trodnevlju, napose Mješovitom katedralnom zboru i Zboru bogoslova te njihovim voditeljima, ravnatelju obreda, domaćem župniku i župnom vikaru, kao i svim ostalim svećenicima, sestrama sakristankama, bogoslovima, ministrantima, svima koji se brinu o uređenju katedrale, zvonaru, čitačima i svim ostalim suradnicima. “Hvala i svima vama draga braćo i sestre, župljani ove župe, koji se svojim ustrajnim dolaženjem, svojim sudjelovanjem i iskustvom vjere ugrađujete u sva ova liturgijska slavlja te svojim sudjelovanjem pridonosite da doživimo ljepotu i snagu uskrsnog otajstva”, rekao je nadbiskup na kraju misnog slavlja. Anica Banović