Uskrsno slavlje u Srijemskoj Mitrovici

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na svetkovinu Uskrsa, 21. travnja, srijemski biskup Đuro Gašparović u katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici, predvodio je svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u  zajedništvu s prelatom, mons. Eduardom Španovićem, župnikom katedralne župe. Misa je započela svečanom procesijom i uskrsnom pjesmom.

Pjevanjem je slavlje animirao župski i katedralni zbor svetog Dimitrija, pod ravnanjem katedralne orguljašice s. Cecilije Tomkić. Osobitost župe je široki opus uskrsnih pjesama koje su komponirali srijemskomitrovački orguljaši. U tome se ogleda kvaliteta te bogatstvo pjevanja.

U prigodnoj homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima, biskup Gašparović pozvao je da poput primjera o kojima su slušali u Evanđelju „imamo snage prijeći prag vjere, te donositi životne odluke u ozračju vjere”. Nadalje je istaknuo: „Nakon što je Isus bio umro i nakon što je bio pokopan, Marija je i dalje sačuvala ljubav prema njemu. Evo je kako u ranu zoru, još za mraka žuri na Isusov grob. I onda se događa da je ugledala prazan grob. Marija je, zacijelo, i dalje vjerovala da je Isus bio od Boga došao. I dalje je vjerovala da je Isus Božji Pravednik ali prazan grob jednostavno nije mogla razumjeti kao poseban Božji znak. Pored njezine neosporive ljubavi prema Isusu, njezina vjera u tome trenutku još nije mogla prijeći onaj zadnji prag – vjeru da je Isus uskrsnuo, da je Isus svojim uskrsnućem u potpunosti pobijedio zlo i smrt.” Zatim je biskup Gašparović nastavio: „I onda, trčeći, na grob stiže i onaj vjerni učenik Ivan. Kao i Marija Magdalena, i on je vidio prazan grob. K tome je vidio uredno poslagane povoje i ubrus. Shvatio je i povjerovao. Ljubljeni učenik je vidio tek znak: prazan grob kao i složene povoje i ubrus. I povjerovao je. Ne vidje, a povjerova! Ivan je prekoračio prag vjere i nade. Vidio je uglavnom isto što i Marija Magdalena, ali za razliku od nje, koja je pomislila da je netko ukrao Isusa, posebnim Božjim darom, oči su mu se otvorile i on je povjerovao.”

Svoju homiliju biskup je zaključio promišljanjem: „Krist je došao na ovaj svijet ne zato da svijet silom promijeni ili da ognjem i mačem zatre svaki grijeh, zlo i nepravdu. Krist nam je u ruke dao malenu svjetiljku, da njegovu svjetlost širimo svijetom. Krist nas je osposobio da budemo njegova živa slika u ovome svijetu. Krist nas poučava i za to nam daje snage da njegovo spasenje širimo svijetom. Ako li nas okruži nevolja, nepravda, trpljenje i smrt, znamo da se time suobličujemo Kristu patniku, Kristu raspetome, koji je nakon svoje smrti uskrsnuo i tako u sebi pomirio Boga i čovjeka. S njime i mi već ovdje na zemlji postajemo dionici njegova spasenja. Po tome se svima nama već ovdje na zemlji daje predokus vječne sreće.”

Nakon svečanog euharistijskog slavlja i čestitki koje su uputili biskup i župnik, vjernici su se okupili u župnom dvorištu i dvorani kako bi međusobnim čestitanjem podijelili radost Uskrsa. Ivica Zrno