U đakovačkoj katedrali predstavljeni lik i djelo nadbiskupa Josipa Stadlera

ĐAKOVO (TU) – Na poziv preč. Ivana Lenića, župnika župe Svih svetih u nedjelju 29. siječnja 2023. u đakovačkoj je katedrali boravio mons. Pavo Jurišić, voditelj kauze nadbiskupa Josipa Stadlera. O spomenu 180. obljetnice rođenja prvog vrhbosanskog nadbiskupa te postupku njegova proglašenja blaženim mons. Jurišić je predvodio mise u 9 i u 18.30 sati i Đakovčane pobliže upoznao s likom i djelom, duhovnošću i karakterom toga velikoga biskupa i dijela povijesti u kojem je on djelovao. Uz mons. Jurišića na večernjoj misi koncelebrirali su preč. Lenić i mons. Luka Marijanović.

Kako bi okupljenim vjernicima približio biskupa Stadlera prvo je govorio o njegovu životopisu, da je rođen 1843.  godine u Slavonskom brodu. S 11 godina je ostao siroče, bez roditelja, a onda se dobrotom drugih ljudi školovao u rodnom gradu, zatim u sirotištu u Požegi, nakon toga odlazi u sirotište u Zagreb gdje je upisao gimnaziju. U trećoj godini je osjetio poziv i otišao u Sjemenište. Bio je izuzetno dobro i nadareno dijete. Filozofski i teološki studij završio je na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, Papa Leon XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim nadbiskupom sa sjedištem u Sarajevu. Josip Stadler poznat je po svojem gorljivom apostolskom djelovanju, osobito među siromasima i siročadi. Izgradio je katedralu, sjemenište, sirotišta i osnovao Družbu sestara Služavki Maloga Isusa. Bio je prijatelj s biskupom Strossmayerom.

Mons. Jurišić je u svojoj propovjedi povezao s nedjeljno evanđelje o blaženstvima sa životom biskupa Stadlera, između ostaloga je rekao:  „Prilike nakon njegove smrti su bile takve da se nije smjelo puno govoriti o crkvi i ljudima u njoj nit o njihovim djelima pa je Stadler relativno nepoznat u hrvatskom narodu. Puno je toga učinio na materijalnom planu ali važna je njegova duhovna ostavština. Bio je profesor na KBF-u u Zagrebu kada je imenovan bosanskim nadbiskupom. Prihvatio je imenovanje jer je osjećao odgovornost za Crkvu i narod. Došao je u Sarajevo i od početka organizirao strukture  mjesne Crkve. Puno je radio i gradio ali nije bio pohlepan i uvijek je imao osjećaj za bližnjega. Napadali su ga svi, napadala ga je vlast jer je govorio o pravu hrvatskog naroda na svoje povijesne prostore.

Osjećaj za pravednost nosio je u sebi čitavoga života. Kroz milosrđe ljudi se oslobađaju egoizma, otvaraju se prema drugim ljudima, a to je zadaća svakoga kršćanina. Blago čistima srcem, samo čisto srce prepoznaje druge, čistoća srca je nešto najviše za čovjeka, ono omogućuje bratstvo i sva druga blaženstva o kojima Isus govori. Stadler je živio po načelu čistoga srca. Bio je često klevetan. A on se na te klevete snebivao koliko ljudsko srce može biti pakosno kad želi drugome napakostiti. U svakom čovjeku ljubio je ideju domoljublja, prava za njegovu osobu i njegov narod. Blaženstva su za Stadlera bila poziv na odrješitost i djelovanje. U njega se možemo ugledati, ne ga kopirati nego da imamo pred sobom sliku pokušati živjeti pred Bogom pravedno“ – zaključio je u propovjedi mons. Jurišić.

Po završetku misnoga slavlja svećenici su se spustili do slike biskupa Stadlera i zajedno s narodom izmolili molitvu za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera. Uz brojne Đakovčane na misi su sudjelovale i sestre Služavke Malog Isusa iz Slavonskog Broda. Liturgijsko slavlje pjesmom je pratio zbor Santo.

J. Hrehorović