Trodnevna priprava za proslavu jubileja osječke donjogradske župne crkve

OSIJEK (TU) – Za proslavu velikoga jubileja, tristote obljetnice izgradnje župne crkve Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, župljani su se pripremali trodnevnicom od 9. do 11. rujna, koju je predvodio dr. fra Ante Vučković. Program trodnevnice obuhvatio je molitvu krunice s razmatranjima, katehezu dr. Vučkovića, misno slavlje te klanjanje pred Presvetim.

Krunicu je predmolio župni vikar Ivan Benaković, župnik Ivan Jurić te sestre milosrdnice, a pjevanje su animirali župni Zbor mladih i Mješoviti zbor. Posljednjega dana trodnevnice proslavljena je i svetkovina posvete ove župne crkve.

Prvoga dana trodnevnice fra Ante je u svojoj katehezi pojasnio zašto su potrebne duhovne obnove te se osvrnuo na duhovni život Grka, Židova te kršćana. Pojašnjavajući dio iz evanđelja gdje Ivan svjedoči da je „glas koji viče u pustinji“ fra Ante je zaključio kako je teško odgovoriti na pitanje tko sam ako nemam uza se nevidljivoga Boga. „Čovjek je više od onoga što mu daju roditelji, što drugi naprave, što on sam napravi. Jer ako želim znati tko sam, moram znati tko nisam. Postoje tisuće stvari na koje ne znamo odgovor, ako ne znamo tko smo. Odgovor na to pitanje, tko sam ja u životu, najbolje se pronalazi u odnosu s Bogom“, poručio je.

Čitajući ulomak Lukina evanđelja o dvanaestogodišnjem Isusu među učiteljima u hramu, drugoga dana duhovne priprave fra Ante je istaknuo važnost obostrane komunikacije koju uočavamo između Isusa i učenjaka. Naglasio je: „Jako je važna obostrana komunikacija. Hram je mjesto gdje mladi čovjek tijekom odrastanja mora moći postaviti sva svoja pitanja. Marija i Josip priznali su sami sebi da nisu razumjeli Isusa, a mi bismo željeli razumjeti svoju djecu. Ni jedno dijete, počevši od Isusa, nije po mjeri svojih roditelja. Roditelji ga neće moći razumjeti, ući u njegovo srce, neće ga moći nahraniti jer je on gladan odnosa s Bogom. Ako hoćemo imati zdrave, dobre ljude, moramo biti poput Marije i Josipa otvoreni svojoj djeci, a prepustiti sve Bogu. Poslušan može biti netko tko je otkrio odnos s Bogom. Naruši li se taj odnos, ni ljudski odnosi ne mogu funkcionirati.“

U katehezi trećega dana fra Ante je pokušao približio Isusa kao dobroga učitelja te je rekao: „Najvažniji predmet – kako organizirati svoj život – nigdje se ne predaje, ni na teologiji.“ Promišljajući o prispodobi o milosrdnom Samarijancu i njezinu kontekstu, pojasnio je Isusov način ophođenja s učiteljima Zakona i naglasio: „Isus kroz ovu priču želi sugovorniku pokazati da je pravo pitanje – kojega čovjeka i iz kojega razloga pretvaramo u svoga bližnjega. Ne kaže Isus tko je moj bližnji, već kako i kojega čovjeka pretvoriti u svoga bližnjega. Stvari u jednom trenutku trebaju prestati biti priča i pretvaraju se u život. Isus je učitelj kojemu je stalo do toga da otvorimo oči i imamo ispunjen, spašen život“. Mirena Zake