Svetkovina Tijelova proslavljena diljem Nadbiskupije

Svetkovina Tijelova svečano je u četvrtak 26. svibnja 2016. proslavljena u svim župama Đakovačko-osječke nadbiskupije. Donosimo izvješća naših dopisnika. 

Slavonski Brod

Svetkovina je svečano proslavljena na području Župe Gospe Brze Pomoći u povezanosti župne i franjevačke crkve Presvetog Trojstva, te po prvi puta i grkokatoličke župe Uzvišenja sv. Križa u Slavonskom Brodu. Svečanu blagdansku misu u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva, uz gvardijana fra Franju Jurinca i domaće franjevce, te o. Aleksandar Hmilja, grkokatoličkoga župnika i Krešimira Čuturu, domaćega župnoga vikara, predvodio je domaći župnik i dekan Ivan Lenić.

Evanđelje je naviješteno na hrvatskom i ukrajinskom jeziku, po istočnoj tradiciji. Misu je pjesmom uveličao Mješoviti zbor franjevačke crkve, dok je Mješoviti zbor župne crkve pjevao pobožnost Božjem milosrđu prije mise, te animirao pjevanje u procesiji.

U svojoj homiliji župnik Lenić je naglasio kako Tijelovo, te svaka euharistija, svjedoči Božju ustrajnu skrb za čovjeka, Isusovu milosrdnu brigu za sve nas. Ustvrdio je da Isus sve za nas čini uspostavljajući zajedništvo da se poveže s nama, da je euharistija sakrament zajedništva, čudo Isusove ljubavi, u kojoj nas Isus odgaja, ali i ozdravlja naše zajedništvo, poziva biti osjetljivima u svagdašnjici jedni za druge. Upozorivši da ponegdje i pojedine zajednice i skupine u Crkvi gube potrebni osjećaj zajedništva, pojasnio je da je Tijelovo i svaka euharistija istinski poticaj zajedništvu na svakoj razini, koje je ukorijenjeno u Kristu.

„Kada izostaje Krist kao temelj-trs našega života, ne može biti istinsko naše zajedništvo. Kolike institucije, ustanove, udruge u društvu,  da bi promicale zajedničke vrijednosti i dobro, a zajedništva sve manje? Ne postoje li dostatni pokazatelji, da su nam potkopani temelji, pa ne može biti ni zajedništva? Uviđamo li kako neki uporno žele rušiti temelje i hrvatsko zajedništvo… Kako nam je potrebno milosrđe Božje! Samo ono može toliko toga u biću hrvatskoga naroda izliječiti i podići! Neka ovo zajedništvo bude usrdna molitva i na tu nakanu, jer iz euharistijskog otajstva izvire neizmjeran blagoslov svima“, rekao je u nadahnutoj homiliji predsjedatelj.

Za svetu pričest vjernike su pjesmom pripravili grkokatolički vjernici, predvođeni sestrama bazilijankama.  Mnogobrojni vjernici spomenutih župa, a i drugih župa grada, njih i do 1.500, sudjelovalo je potom u procesiji, koja je nakon izlaganja Presvetoga i pobožnosti prve postaje iz franjevačke crkve krenula brodskim ulicama do spomenika sluge Božjega Josipa Stadlera, gdje je bila druga postaja, urešena rukotvorinama ukrajinske baštine. Ondje je napose moljeno za blagoslov domovini i gradu, te mir u Ukrajini i cijelom svijetu. Potom je procesija prolazila središnjom brodskom ulicom do župne crkve Gospe Brze Pomoći, gdje je uz njezina ulazna vrata – „vrata milosrđa“, bila zadnja postaja koju su slavonskim rukotvorinama uresili župljani. Hod k „sjenici“ uvodio je sve u ozračje Godine milosrđa kroz pjevanje domaćih pjevača i himna ovoga Jubileja. Svečanost je okrunjena pobožnošću i blagoslovom s Presvetim, pjevanim Te Deumom i hrvatskom himnom, te pozdravom Gospi, Kraljici Hrvata. Svi koji su bili pripravni prošli su potom, za svećenicima i asistencijom, kroz „vrata milosrđa“ u crkvu i zadržali se u molitvi jubilejskoga oprosta.

Poseban ures misi i procesiji i ove su godine bili prvopričesnici u svojim bijelim haljinama i košaricama iz kojih su djevojčice put kojim je pronošeno Presveto posipale laticama ruža, a dječaci i druga djeca su mahali papinskim zastavicama. Ljepotu zajedništvu dali su i vjernici u slavonskim narodnim nošnjama, a pojedini parovi su bili odjeveni u nošnje drugih hrvatskih krajeva, pod animacijom Folklornoga ansambla Broda. Njima su se u ukrajinskim nošnjama pridružili članovi ukrajinskoga kulturnoga društva. U svečanim odorama „nebo“ iznad Presvetoga i baklje u njega nosili su, kao i uvijek, vatrogasci. Sviranjem su u procesiji, te kod postaja slavlje obogatili članovi brodske Limene glazbe, a itekako uočljivi u svojim uniformama su u svečanosti bili hrvatski branitelji i policajci sa svojim zastavama. Bila su im povjerena i pojedina zaduženja u procesiji.

I ove je godine zazvan blagoslov nadolazećoj kulturnoj manifestaciji ovoga kraja „Brodsko kolo“, a proslava je završena zajedničkim kolom u dvorištu župe.

Donji Miholjac

Nakon večernje svete mise u župnoj crkvi u Donjem Miholjcu, započela je Tijelovska procesija koja je, za razliku od prethodnih godina, ove godine prošla užim centrom grada. Prva postaja bila je kod spomenika poginulim braniteljima Domovinskoga rata, druga na raskršću u samom centru grada, treća pored slastičarne Korzo, a četvrta ispred nedovršenog Pastoralnog centra.

Sudionike procesije pjesmom su predvodili župni zbor „Sv. Cecilija“, zbor mladih „Agape“, dječji zbor „Mir“ te Gradska limena glazba. Procesiju je predvodio župnik Josip Antolović i župni vikar Ivan Begović. Na svakoj postaji su uz odrasle sudjelovala i djeca, govoreći zazive, molitve i pjevajući. Nakon procesije, koja je trajala sat vremena, vjernici su se vratili u crkvu gdje su otpjevali „Tebe Boga hvalimo“ i „Divnoj dakle“, nakon čega je župnik Antolović zahvalio svima, a naročito djeci na lijepom odazivu i nesebičnom sudjelovanju u pripravi procesije.

“Ovo je prva procesija, nakon više od 60 godina, koja se odvijala izvan crkvenog dvorišta. Zadnja se dogodila 1953. godine, kada je svečano obilježeno 100 godina od postavljanja križa koji se nalazi uz cestu prema Rakitovici. Znamo kakva su bila vremena, procesije su nakon Drugog svjetskog rata bile dopuštene negdje do 1948. godine, kada su potpuno zabranjene izvan crkvenog dvorišta. Ta vremena su sada iza nas, a ova djeca su naša budućnost“, rekao je župnik te pozvao vjernike da zajedno otpjevaju hrvatsku himnu. Sudionici su se potom uputili u vjeronaučnu dvoranu na mali domjenak.

Tordinci  

Svetkovina Tijelova proslavljena je u Župi Presvetog Trojstva u Tordincima svečanom euharistijom koju je predvodio preč. Pavao Mađarević uz koncelebraciju župnika vlč. Dejana Bubala. Na početku misnog slavlja preč. Mađarević je, govoreći o svetkovini Tijelova, istaknuo kako je blagovanje Tijela i Krvi Kristove pomalo zaboravljeno kod mnogih kršćana. Kod mnogih se tako rijetko događa pristupanje stolu Gospodnjem i blagovanje Tijela i Krvi, osjećaju se previše nedostojni, ali itekako potrebni. Ova nam svetkovina hoće dozvati baš to u pamet: Gospodine, nisam te dostojan, ali sam te živo potreban. Bez tebe, bez hranjenja tobom, bez blagovanja tvoga Tijela i Krvi, ja sam zapravo mrtav kršćanin. Potrebno je probuditi tu svijest u sebi, pitati se svatko ponaosob koliko se često i kako rado pričešćujemo. Koliko živo čeznemo za tim da blagujemo Tijelo Kristovo, da se hranimo za njegovim stolom iako smo svjesni površnog primanja Euharistije, rekao je preč. Mađarević.

U je homiliji naglasio kako u čitanjima susrećemo prastare, najelementarnije simboličke radnje, najdublje ukorijenjene u ljudsku realnost. To su jelo i piće, hrana i piće, sposobnost žrtvovati, spremnost raditi. „Potrebno je sjetiti se što nam znači hrana i piće i koliko muke i nade i koliko utjehe nalazimo u blagovanju hrane i pića. Koliko više u blagovanju Isusova Tijela i Krvi. Koliko više u njegovoj blizini koja prožima čitavu našu stvarnost i tako nas održava na životu“, rekao je propovjednik, istaknuvši kako će blagoslovljeni kruh u liku hostije pronijeti dijelom sela i ove župe i to opetovano činiti u svim našim župama te „tako nositi poruku da ovaj Isus želi doći k nama, nastaniti se po nama, biti prisutan u ovom svijetu“.

Nakon pričesti izložen je Presveti Oltarski Sakrament, a nakon pjesme Sakramentu veličajnom krenula je procesija po okolnim ulicama gdje su bile raspoređene četiri sjenice. Župnika s Presvetim pratili su vatrogasci u svečanim odorama, a djeca odjevena u narodne nošnje prosipala su latice prilikom prolaska svećenika s Presvetim. Cijelim putem pjevale su se pjesme u čas Presvetom Oltarskom Sakramentu, a kod svake postaje vjernici su slušali ulomke iz Svetog pisma. Svečanost je završila povratkom u crkvu, uz pjesmu Tebe Boga hvalimo te blagoslov s Presvetim. 

Punitovci

U župnoj crkvi Sv. Ladislava kralja u Punitovcima svečanu misu i procesiju s Presvetim Oltarskim Sakramentom predvodio je župnik mr. Đurica Pardon u nazočnosti brojnih vjernika sva četiri sela punitovačke župe. Svečanosti su pridonijeli ministranti i prvopričesnici u bijelim haljinama te mladež u šokačkim i slovačkim narodnim nošnjama, koji su čitali čitanja i molitvu vjernika.

„Radostan sam što smo se okupili u ovako velikom broju, posebno u nošnjama Šokaca i Slovaka, da zajedno častimo Isusovo prisustvo među nama. Slavimo Presveti Oltarski Sakrament na spomen ustanovljenja euharistije na Veliki četvrtak, po kojoj smo po Isusovoj Krvi i Tijelu, u obliku kruha i vina, povezani u jednu zajednicu. Tijelo i Krv, kruh i vino, podrazumijevaju činjenje dobrih dijela kako je to Isus činio i zato ćemo u procesiji, obilazeći četiri sjenice naša četiri sela, postavljene na četiri strane svijeta, iskazati svoju ljubav prema Kristu, moleći za ljubav, pravednost i poštovanje jednih prema drugima činjenjem dobrih djela“, riječi su župnika na početku slavlja.

„Riječi današnjeg Evanđelja o kruhu i ribama kojima je Isus nahranio mnoštvo govore nam da i mi imamo mnoge blagodati koje nam je Bog dao a ne vidimo snagu kojom bi ih podijelili s drugima. Bog nam je dao neizmjerno bogatstvo, materijalno i duhovno i ako prema drugima pokažemo suosjećanje, ljubav, lijepu riječ, razumijevanje, poštovanje, spremnost da dijelimo dobro i zlo učinili smo i činimo mnogo. Kao što je to učinio Isus nahranivši mnoštvo, kao što jedno zrno pšenice donosi klas, tako i mi lijepom riječju i djelom pokazujemo drugima zahvalnost za ono što imamo i što smo spremni podijeliti“, rekao je župnik.

„Današnjim ophodom pokazujemo da smo živi, da život buja znajući da su za nas mnogo učinili oni prije nas, znajući što je sve Isus dao sebe za nas. Bog od nas ne traži mnogo, ne traži naš život, traži samo dobra djela. U trenucima današnjeg slavlja pokazujemo da slijedimo Krista koji nas je blagovanjem na Veliki četvrtak uputio na zajedništvo i ljubav jednih prema drugima. Često u svagdašnjici nemamo vremena biti jedni sa drugima, nismo zajedno za obiteljskim stolom. Zato nastojimo okupiti obitelj, onako kako je Isus okupio svoje učenike, nastojimo sjesti za blagdanski stol i budimo sretni. To je zajedništvo i povezanost, to je život i radost. Budimo povezani zajedništvom sa susjedom, prijateljem, čovjekom. Ako nema zajedništva, neće biti ni vjere koju prenosimo pokoljenjima jedni na druge“, pozvao je župnik u homiliji.

Nakon misnog slavlja župnik je u zajedništvu mnogih vjernika u procesiji ponio Presveti Oltarski Sakrament, pod „nebom“ koje su nosili članovi ŽEV-a.  Molilo se na četiri postaje, sjenice koje su uredili mještani Punitovaca, Josipovca, Jurjevca i Punitovaca. Ispred „neba“ s Presvetim išla je mladež u narodnim nošnjama i prvopričesnici, sipajući putem ružine latice. Liturgijsko pjevanje na misi i u procesiji predvodio je župni crkveni zbor.

Osijek

Već više od dvaju stoljeća u osječkoj se Župi Preslavnoga Imena Marijina Blagdan Tijelova tradicionalno slavi u procesiji, pa su tako i ove godine brojni vjernici Donjograđani posvjedočili osobnu vjeru sudjelovanjem u svetoj misi i tijelovskom ophodu. S ponosom se u Donjem gradu ističe kako su ovdašnje procesije najstarije u Osijeku, a imaju i najduži kontinuitet – u neprekinutom su trajanju sve do današnjih dana. Ovogodišnja se procesija kretala od župne crkve kroz drevnu Crkvenu ulicu, duž većeg dijela Huttlerove ulice u kojoj je smješten Klinički bolnički centar, Trgom bana Jelačića sve do kapele Gospe Snježne. Odazivajući se pozivu da okite svoje prozore i ulazna vrata te time pridonesu svečanosti ove svetkovine, brojni su vjernici na taj način pokazali kako štuju Božju prisutnost u Presvetome Oltarskom Sakramentu.   

I ovogodišnju je procesiju činila nepregledna kolona vjernika uključujući i petnaestak skupina predstavnika državnih ustanova, različitih udruga i organizacija s područja Donjega grada i ove župe: pripadnici Hrvatske policije i Hrvatske vojske odjeveni u svečane odore, članovi Dobrovoljnoga vatrogasnog društva Donji grad, Udruga pčelara Slavonije i Baranje, Katolička udruga medicinskih sestara, članovi Kulturno-umjetničkoga društva „Šokačka grana“ Osijek u živopisnim nošnjama, donjogradski Izviđački klub „Javor“, štićenici Zajednice Cenacolo, zatim članovi raznih katoličkih udruga – Marijine legije, Caritasove skupine te ministrantska skupina, časne sestre, župni zborovi, prvopričesnici i drugi sudionici u pobožnosti toga svečanog ophoda.

Predvođen Župnim mješovitim zborom i Zborom mladih, vjernički je puk pronosio hrvatsku duhovnu pjesmu gradskim ulicama u jednom od najvećih ovogodišnjih osječkih tijelovskih ophoda. Procesija se najprije zaustavila u molitvi pred kapelicom sv. Roka, a potom je zastala i pred bolnicom moleći za zdravlje bolesnih te na kraju prošla Trgom bana Jelačića. Blagdanska sveta Misa, koju je predvodio donjogradski župnik Ivan Jurić, a uz koncelebraciju župnih vikara Krešimira Šafa i Mate Martinkovića te isusovca Ante Topića kao gosta, okončana je završnim blagoslovom Presvetim pred najstarijom donjogradskom crkvom – kapelicom Gospe Snježne.

Kapelica je odnedavno bljesnula novim sjajem kada je na njezine bočne zidove postavljen vrijedan drveni reljef križnog puta koji potječe iz 19. st. i obnovljen pozlaćeni oltar, na kojem je od sredine svibnja ove godine stalno izloženo Presveto. Pred kapelicom su svi sudionici ophoda, moleći za blagoslov cijeloga grada, završno odali počast Kristovu Tijelu i Krvi te tako na izvanjski način posvjedočili svoju živu vjeru.        

                                                                    

B. Lukačević / S. Devčić / T. Adžić / M. Knežević / D. Smajić