OSIJEK (TU) – „Rad s djecom s teškoćama u nastavi katoličkog vjeronauka“ bila je tema stručnog skupa za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko–osječke nadbiskupije, održanog 20. travnja 2017. u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek. Program je započeo molitvom koju su predvodili vjeroučitelji: Ivana Hac, Josip Klajić i Marina Špehar.
Uslijedila je uskrsna čestitka i uvodni pozdrav dr. Teute Rezo, predstojnice Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije. Predstojnica je naglasila kako je korisno da svi učitelji, a posebno vjeroučitelji, prepoznaju važnost teme stručnog skupa jer vjeroučiteljev pristup u središte stavlja dostojanstvo učenika prije samog uspjeha. Prisutne je pozdravila i viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, Ankica Mlinarić, dipl. teolog te je ukratko predstavila dnevni red.
P
rvo predavanje održala je mr. spec. školske i predškolske psihologije Dejana Varnica na temu Izazovi i mogućnosti rada s učenicima s teškoćama u razvoju. Mr. Varnica istaknula je kako je potrebno prihvatiti i upoznati svako dijete napomenuvši da se učitelj ne zaustavlja na onome što dijete ne može, već mu pruži priliku da pokaže ono što može. Uslijedilo je upoznavanje s pravilnicima o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju. Predavačica je naglasila da u RH ima oko 35.000 djece s nekim oblikom invaliditeta i da je taj broj stalno u porastu. Učenici s posebnim odgojno–obrazovnim potrebama učenici su s teškoćama, ali i daroviti učenici. Važno je pravovremeno prepoznavanje učenika s teškoćama u razvoju uz obaveznu procjenu stručne službe, najčešće psihologa i defektologa, uputila je mr. D. Varnica, ističući da je kod takvog učenika potrebno prepoznati stil učenja i prema tome prilagoditi određene sadržaje. Uslijedio je upitnik za sve sudionike skupa s ciljem da svaki vjeroučitelj prepozna kojem tip učitelja pripada i kakav je u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Većina vjeroučitelja pokazala se kao principijelna, strpljiva, ljubazna i uvijek spremna pomoći svakom učeniku što zapravo i jesu poželjne osobine nastavnika.
Drugo predavanje Metodika rada s učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka s posebnim naglaskom na izradu prilagođenog i individualiziranog programa održale su Kristina Gugić, prof. pedagogije i Maša Pešec, prof. defektolog. Nakon kratke priče s poukom pod naslovom Priča iz Nizozemske, M. Pešec optimistično je istaknula kako se tijekom zadnjih godina puno toga promijenilo na bolje jer je društvo u Hrvatskoj, ali i drugim europskim zemljama, postalo puno osjetljivije. Naglasile su kako postoje tri kategorije učenika s teškoćama: učenici s teškoćama u razvoju, učenici s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju i emocionalnim problemima i učenici s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim i ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. Novost je što se kao posebne skupine ističu učenici s poremećajima pažnje/hiperaktivnosti, učenici s problemima u ponašanju i učenici s emocionalnim teškoćama. Ovakvi učenici čine više od 50% sve djece s posebnim potrebama. U Hrvatskoj postoje četiri modela školovanja djece s posebnim potrebama: redoviti program uz individualizirane postupke, redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, posebni program uz individualizirane postupke i posebni program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke. Svi učitelji i vjeroučitelji trebaju paziti koji oblik programa dijete koristi jer su roditelji na to jako osjetljivi, uputile su predavačice. M. Pešec vjeroučitelje je zamolila da budu suosjećajni, jer su oni ti koji gledaju čovjeka onakvog kakav on uistinu je.
K. Gugić i M. Pešec održale su i treće predavanje Metodika rada s učenicima s teškoćama u razvoju u nastavi vjeronauka iz perspektive pedagoga i defektologa. Precizno su objasnile što pojedini učitelj mora pripremiti na početku/tijekom/i na kraju školske godine rekavši kako je za sve učenike s Rješenjem jako važno planiranje. Ono se treba temeljiti na sposobnostima i jakim stranama učenika, tek potom na ograničenjima. Svaki vjeroučitelj treba biti usmjeren na dijete, fleksibilan i usmjeren na konkretna znanja i vještine. Ne postoji univerzalan program primjerenog oblika školovanja, već različiti oblici prilagodbe prema mogućnostima djeteta, npr. prilagođavanje teksta, izdvajanje bitnih pojmova, davanje sažetaka prije obrade, korištenje kraćih rečenica, itd. Treba se boriti za integraciju djece u redovne škole, a uključivanje u posebno odgojno-obrazovne ustanove svesti na najmanju moguću mjeru, kada je to nužno za primjeren razvoj djeteta, zaključile su voditeljice i poručile da, iznad svega, najviše treba voljeti djecu. Marica Begić
