OSIJEK (TU) – Drugi susret „Socijalnog četvrtka“ u Vikarijatu Osijek u novome ciklusu socijalnih tribina održan je 12. studenoga u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ u Osijeku. Uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera predavač Igor Jakobfi, mr. socijalnog nauka Crkve, održao je drugi dio izlaganja o temi „Pandemija kao prigoda za sinodsku obnovu – Crkva đakovačka i srijemska želi da svaki njezin član postane svjesniji svog identiteta te da po svojoj otvorenosti i zauzetosti ostvari svoje evangelizacijsko poslanje“.
Aktualizirajući i vodeći se smjernicama dokumenta „Izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske“, Jakobfi je smjestivši pandemiju u svojevrsni ovovremeni znak utemeljen na istini vjere nastavio ukazivati na znakove vremena vidljive u „ljudskoj nemoći i beznađu, u Božjem spasenjskom zahvatu i bezuvjetnom pozivu na obraćenje jer je čovjek bezuvjetno pozvan sudjelovati u spasenju“.
U smislu beznadnoga lica pandemije istaknuta je ograničenost znanosti jer „postoji mnoštvo nejasnoća oko novoga koronavirusa (SARS-CoV-2)“ te je predavač rezimirao podatke o oboljelima i preminulima u svijetu, napomenuvši da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da od sezonske gripe godišnje premine 250.000 do pola milijuna ljudi. Beznadna strana pandemije ogleda se, razložio je Jakobfi, u mnogo toga, npr. u: nepovjerenju spram znanstvenika, vlasti i i medija, zatim u krhkosti gospodarstva, ali i u darvinizmu (pridavanje prioriteta osobnom preživljavanju u odnosu na zdravstveno i ekonomski ranjive skupine), manjku ekonomskog domoljublja/suvereniteta i tehnološkog suvereniteta, ali i u proizvodnji zaštitne medicinske opreme i krhkosti zdravstvenoga sustava. Jakobfi je naglasio kako „Božje spasenjsko djelovanje po pandemiji kršćanina podsjeća da Bog tješi i ohrabruje (Ne boj se!), a nužnost samoizolacije i ograničavanje socijalnih kontakata poziva nas na preispitivanje neopravdano previsokog vrednovanja uspjeha, profita, moći, ali i otkrivanje zajedničkog obiteljskog života, dok nemogućnost/ograničenost sudjelovanja na euharistijskim slavljima poziva nas na preispitivanje vlastite duhovnosti i otkrivanje nove žeđi za Bogom.
„Nitko ne živi i ne spašava se sam, svaki osobni izbor dotiče i živote bližnjih koji žive pored nas ili na drugom kraju svijeta, a ta duboka međuovisnost poziva na sve veću solidarnost (osobnu, društvenu i institucionalnu) na verbalni i djelatni način. Nije riječ samo o odgovornosti za stare i bolesne, nego o odgovornosti za sve, a napose za one kojima je na bilo koji način otežano ili onemogućeno samostalno zalaganje za vlastitu dobrobit. Tu nije riječ samo o potrebi očuvanja/izgradnje zdravstvenog sustava već o potrebi izgradnje ukupnog općeg dobra, jer moguće ga je očuvati i umnožiti samo zajedničkim zalaganjem; to očuvanje nije i ne smije biti podvrgnuto tržišnim zakonitostima jer to su dobra od svih i za svakoga, a njegovim razaranjem svatko biva izložen riziku ne izgradnje vlastite osobe“, ukazao je predavač.
Govoreći o bezuvjetnim etičkim zahtjevima u pandemiji, Jakobfi je apelirao na žurni nužan trostruki zaokret, počev od sebe samoga, u odnosu na stare/bolesne, sve koji ne mogu prikladno skrbiti o sebi i u odnosu na postojeću koncepciju osobnog i društvenog razvoja od koje odmah treba početi radikalni zaokret! „Vremena je malo. Posljednji zaokret mora biti oživotvoren kroz prvi zaokret koji se od ovoga časa treba očitovati u razlikovanju onoga što je prijeko potrebno u odnosu na ono što to nije; u izražavanju povjerenja u odnosu na znanstvenike i vlast, u jednostavnim mjerama higijene; održavanju razdaljine i nošenju maski. Kršćani su pozvani učiniti zaokret kako bi svijetu posvjedočili, po jednostavnim djelima skrbi za drugoga, što mu je činiti i obrise novoga kraljevstva. Učinimo li to na području naše Nadbiskupije (i šire), tada smo prepoznali kako i na koji način postati kvascem kraljevstva Božjeg na našim prostorima“, zaključio je Jakobfi. Nevenka Špoljarić / Foto: Ivica Jurković
