Proslava svetkovine Duhova u Đakovu

ĐAKOVO (TU) – Svetkovina Duhova proslavljena je 24. svibnja svečanim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, koje je predvodio đakovački-osječki nadbiskup Đuro Hranić te je podijelio sakrament potvrde krizmanicima đakovačke Župe Svih svetih. Ove godine sakrament potvrdile primila su 132 krizmanika, što je najmanji broj krizmanika u ovoj župi u posljednjih sto godina.

Osvrćući se na liturgijska čitanja – dva izvješća o tome kako su apostoli primili Duha Svetoga: Lukin izvještaj iz Djela apostolskih i izvješće u Ivanovu evanđelju, nadbiskup je istaknuo kako je evanđelist Ivan događaj Duhova, za razliku od Luke, smjestio u isti prvi dan u tjednu kad se dogodilo i Isusovo uskrsnuće. „Za razliku od Luke, koji se bavi izvanjskim popratnim fenomenima i vanjskim znakovima promjene koja se događa s apostolima, Ivan opisuje događaj silaska Duha Svetoga iznutra: zanima ga promjena koja se događa unutar zajednice, u pojedinim osobama, odnosno kako je Duh Sveti djelovao na zajednicu, a ne kako su oni nakon toga djelovali na van“, naglasio je.

Opisujući liturgijsko ozračje prve Crkve nadbiskup je rekao: „Apostoli su bili zajedno iza zatvorenih vrata. Vrata su zatvorili u strahu od Židova. To je također naznaka života prve Crkve nakon uskr­snuća. Ona se osjeća izbačenom iz sinagoge; odbačenom od Židova, koji se okupljaju subotom u svojim sinagogama. Zatvaranjem vrata što izriče nesigurnost i strah od opasnosti, prva Crkva reagira na odbačenost i progon. Isus dolazi među njih i staje u sredinu. Isusovi učenici nisu okupljeni oko neke ideje, oko nekog programa ili neke moralne norme. U njihovoj sredini stoji ubijeni, pokopani i uskr­sli Isus. To je slika liturgijskoga okupljanja prve Crkve. Ona se okuplja oko raspetog i uskrslog Isusa. Kad se nedjeljom sabi­re oko euharistijskoga stola, prva Crkva je bila svjesna da je povezana s Isusom koji je »u sredini« i da iz njega i od njega prima Duha Svetoga, čijom snagom vrši svoje poslanje u svijetu i krštenjem otvara vrata svi­ma koji žele poći za Isusom te ih – otpuštajući im grijehe – iz vlasti grijeha i smrti uvodi u svijet spašenosti i slobode.“

Apostoli se, kad Isusa prepoznaju po njegovim ranama, raduju, stoga je nadbiskup Đuro izdvojio i radost kao važ­no obilježje nedjeljne liturgije, a zatim je istaknuo kako Crkva nije nastala nikakvim osnivačkim aktom, niti osnivačkom skupštinom na kojoj bi većinom glasova bio usvojen njezin statut. „Crkva je rođena kao dar Krista Uskrsloga, kao dar ljubavi, poput djeteta rođenog iz ljubavi oca i majke. Stoga, premda se čini sličnom svakoj drugoj instituciji i premda se često tako i ponaša, Crkva svoj pravi izvor ima u Trojedinome Bogu. Proizlazi iz Božje spasenjske volje odvijeka, oblikovana je Kristovim životom i propovijedanjem, smrću i uskrsnućem te poslanjem Duha Svetoga. Upravo stoga Crkva ima smisla samo ako je ispunjena Duhom Svetim.“ Kod obojice evanđelista, Luke i Ivana, Isus je svoje poslanje započeo nakon što je na njega na Jordanu sišao Duh Sveti, stoga „i mi, njegovi učeni­ci svoje poslanje započinjemo nakon što od Isusa primamo Duha Svetoga. A Duha Svetoga primamo kad smo poput apostola okupljeni zajedno, prvoga dana u tjednu. Kad smo nedjeljom zajedno među nas dolazi uskrsli Gospodin i daje nam svoga Duha. Unatoč strahu i zatvorenosti, unatoč protivnostima i odbačenosti od svijeta, učenici primaju Duha i znaju da su poslani svijetu naviještati da je Uskrsli živ i da su svakome tko u njega povje­ruje otvorena vrata u život i radost“, naglasio je mons. Hranić.

Krizmanicima je poručio: „Znajte da nema kršćanstva bez zajednice vjernika, bez župne zajednice, bez nedjeljne euharistije i bez pričesti. Ne budete li dolazili na nedjeljnu misu, ne budete li ostali u crkvenoj zajednici, budete li napustili pričest i ispovijed, školski vjeronauk i župnu katehezu, s nama se događa ono što se događa s granom kad biva odrezana od stabla: gubimo Božji život, gubimo snagu i nutarnje duhovno uporište koje nam dolazi od Duha Svetoga i njegovih sedam darova. Dragi krizmanici, Bog ne treba čovjekova moćna djela, već treba čovjeka punoga njegova Duha, iscijeljenog suradnika i poslušno sredstvo svoga moćnog djelovanja.“

Koncelebrirao je župnik đakovačke Župe Svih svetih Tomislav Ćorluka, župni vikar Davor Senjan, bivši župni vikar – sada župni upravitelj kuševačke župe Josip Levaković te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Marijo Brkić, a posluživao je đakon Krešimir Čutura. Posebna zahvala upućena je s. Meri Gotovac koja je zajedno sa navedenim župnim vikarima pripremala krizmanike za primanje sakramenta. M. Kuveždanin