OSIJEK (TU) – O proslavi apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, zaštitnika osječke konkatedrale, konkatedralne župne zajednice, gradske četvrti Gornji grad i grada Osijeka, svečano večernje misno slavlje 29. lipnja predvodio je mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup. Koncelebrirao je i pozdravnu riječ uputio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić.
Izrazio je dobrodošlicu predvoditelju, mons. Huzjaku, 
nadbiskupu u miru Marinu Srakiću, generalnom vikaru Ivanu Ćuriću, ministru provincijalu Hrvatske kapucinske provincije, o. Juri Šarčeviću, delegatu požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, vlč. Draženu Akmačiću. Pozdravio je i domaćeg župnika, mons. Adama Bernatovića, župnog vikara Pavla Mikulčića, svećenike i redovnike grada Osijeka i prigradskih naselja. Na misi je nazočio i gradonačelnik grada Osijeka Ivica Vrkić, predstavnici gradskih institucija i službi, Gradskog vijeća, lokalne gradske četvrti Gornji grad, 
kao i župan osječko-baranjski Vladimir Šišljagić sa suradnicima.
Diveći se osječkoj konkatedrali, mons. Huzjak započeo je homiliju riječima kako je ova konkatedralna crkva simbol one Crkve koju je na početku osnovao Krist Gospodin na temelju apostola – simbol i znak uzvišenosti i tajne, otajstva koje se ostvaruje i događa svaki dan. Opisujući život Petra, ribara, koji će propovijedati Židovima te Pavla, intelektualaca, koji će biti poslan poganima; dvojice ljudi iz vrlo različitih svjetova koje je povezao Krist Gospodin, propovjednik je poručio: „Kada gledamo Petra i Pavla ujedinjene u božanskom djelu spasenja ljudskoga roda, vidimo što je Bog kadar učiniti ako čovjek otvori svoj život i svoje srce. Crkva Božja počela je živjeti da bi svakom vremenu, prostoru, čovjeku bila svjedokom Božje ljubavi i onoga što je Trojedini Bog za nas učinio u svome Sinu. 
Njezino je poslanje – stvaranje jedinstva koje je samo Bog kadar stvoriti. Može li ga stvoriti čovjek? Povijest nam pokazuje da ne može. Čovjek samo stvara razlike, jazove, provalije, ratove, sukobe. Bog je jedini kadar ujediniti vrlo različite ljude kao što su Petar i Pavao, i učiniti da budu jedno u djelu spasenja, koje znači mir, napredak, radost, posvećenje.“
Slaveći sv. Petra i Pavla i gledajući njihovu ulogu u Crkvi, trebamo razmišljati o sebi i svom pozivu u vremenu u kojem jesmo i u kojem živimo, pojasnio je bjelovarsko-križevački biskup. Ne treba se zadovoljavati jeftinim dijalogom, naglasio je, već uvažavati čovjeka pored sebe, njegovu slobodu, ali i pokazati Krista. Rekavši kako mladi često na krivim mjestima traže smisao, mnogi se pozivaju na Božje Milosrđe, pojasnio je kako to Milosrđe zove na promjenu „jer ni Pavao nije ostao u onome u čemu je bio, nego je okrenuo svoj život Kristu“. „To je razgovor – dijalog, obraćenje, to je smisao navještaja Božje riječi. Zato svi mi kršćani nosimo odgovornost za naš svijet i naše hrvatsko društvo“, poručio je i uputio kako bi Crkva, gledajući svijet oko sebe, trebala moliti, a ne kritizirati. „Jer molitva može učiniti čudo. Može svakom čovjeku 
pomoći od Savla postati Pavao; od slaboga Petra, nedosljednoga, krhkoga, učiniti snažnoga svjedoka Božjega. I zato naš život i naš primjer, naša molitva jesu budućnost svijeta, i Crkve, i naroda.“
Podsjećajući da je hrvatski narod stoljećima prolazio kroz vrlo teške kušnje, bio vječito proganjan i šiban različitim zlima, ostajući samo s Božjom pomoću na nogama, mons. Huzjak je rekao: „I zato naša budućnost i danas ovisi u tome 
hoćemo li mi znati kao narod prepoznati Boga u svojoj sredini i s Bogom ići naprijed ili ćemo i dalje bauljati, tražiti na sve strane. Jedino Bog nam može pokazati pravi put i pravo svjetlo u život i budućnost..“
Završavajući misno slavlje, mons. Huzjak podijelio je draga sjećanja na Osijek o pohodu pape Ivana Pavla II., danas svetoga pape, te istaknuo kontinuitet svetosti od apostolskih prvaka do današnjih dana i podsjetio da su svi vjernici pozvani na svetost. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti konkatedralni zbor, pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. M. Kuveždanin
