Proslava sv. Josipa u samostanu karmelićanki

BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Svečanom večernjom euharistijom 19. ožujka 2024. proslavljena je svetkovina sv. Josipa, zaštitnika Karmela u Breznici Đakovačkoj. Slavlje je predvodio vlč. mr. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog Sjemeništa u Đakovu, u koncelebraciji s karmelićaninom o. Dominikom Magdalenićem iz Krka te vlč. Domagojem Brkićem, župnim vikarom osječke donjogradske župe, a posluživao je đakon Mihael Macanić. Slavlje je svojom skladnom asistencijom uzveličala grupa bogoslova iz đakovačkog Sjemeništa.

Sveti Josip ne uslišava svaku molbu

„Nije istina da sv. Josip uslišava svaku molitvu i želju koju mu netko uputi. On ispunjava samo one želje i molbe naših života koje će nas dovesti bliže nebu“, rekao je na početku svoje homilije vlč. Stjepan i pojasnio: „Sveci nas uče da slijedimo primjer njihovih kreposti, kako bismo poput njih mogli nositi vlastite životne situacije.“

Josipe jaki, moli za nas

„U litanijama prije mise molili smo zaziv Josipe jaki – moli za nas. Jaki, hrabri, srčani. Zašto možemo moliti sv. Josipa za jakost života?“, upitao je vlč. Stjepan i naglasio da je u današnjem svijetu često potrebna hrabrost, kako bismo pokazali kako smo Isusovi učenici, kako bismo svjedočili za Isusa u obitelji, na radnome mjestu. Podsjetio je da Josip nije rekao ni riječ, ali je dokazao svoju hrabrost djelima te je u svome životu činio samo Božju volju, živio je samo za nebo i bojao se samo toga da ne uvrijedi Boga. „Josip nam pokazuje kako biti hrabar i jak i u neugodnima situacijama života; voljeti dobro više nego li se bojati svih naših zala i patnji.“ Na kraju je vlč. Stjepan pozvao sve da se zapitaju koji su njihovi najveći strahovi te da se ugledaju u sv. Josipa koji se nije bojao ničega jer je Bog bio s njime te je zaključio: „Ne okrećimo se strahovima i brigama, nego se okrenimo Gospodinu.“

Zaručnik, otac, čuvar, učitelj

Prijepodnevno misno slavlje predvodio je o. Dominik Magdalenić, prior karmelićanskoga samostana u Krku. „Slavimo čovjeka kojemu je Bog povjerio brigu za svoga Sina kada je bio najslabiji i najpotrebitiji. Uz brigu za Sina povjerio mu je brigu i za Mariju“, započeo je svoju homiliju o. Dominik u kojoj je oslikao lik sv. Josipa prema Matejevu evanđelju. Sv. Josip je otac koji priznaje Isusa, daje mu ime, otac je onaj koji prenosi tradiciju i blagoslov na novi naraštaj, rekao je o. Dominik i nastavio: „Josipova vjera i povjerenje u Boga, spremnost na izvršavanje Božjih zapovijedi razlog je zašto Josip šuti. On nema potrebe pitati Boga za dodatna objašnjenja. U šutnji prihvaća ono što Bog traži od njega… Sv. Josip je čuvar Isusove i Marijine budućnosti, zato bježi s njima u Egipat. Isusa su nazivali Tesarovim sinom, on je bio onaj koji Isusa, a i nas uči kako marljivo raditi i pošteno živjeti.“

Trodnevnica

Svetkovini je prethodila i trodnevna duhovna obnova. Uz Misna slavlja, molitvu krunice, pjesme i druge molitve u čast sv. Josipa, veliki broj vjernika pristupio je i sakramentu pomirenja te obredu oblačenja Gospina škapulara. Misno slavlje 16. ožujka predslavio je vlč. Robert Jugovićžupnik Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz Županje. Približivši lik sv. Josipa kao čovjeka koji je svoje životno poslanje tražio u odnosu prema Bogu, prema Božjoj riječi potaknuo je sve vjernike da i njima kao i sv. Josipu savjest uvijek bude glasnija od svih problema na koje nailaze te da se ne boje ni jedne životne nevolje jer nisu sami nego je Bog s njima.

Drugi dan misu je slavio vlč. Tadija Crnjak, župnik iz Semeljaca te je rekao: „Vjerodostojna poniznost je kada sebe promatramo onako kako nas promatra Bog, a Bog nas promatra kao svoju ljubljenu djecu. Sv. Josip najizvrsniji je primjer poniznosti jer je živio je jednostavno, skromno, samozatajno te nas uči cijeniti svoj i tuđe poslove, nikoga ne omalovažavati, biti jedni uz druge unatoč svim poteškoćama.

U predvečerje svetkovine euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Robert Almaši, župnik iz Harkanovaca. „Ljubavlju se može spasiti život na koji se zalijepio grijeh, jer Isus ne vidi grešnika, nego vidi čovjeka koji je učinio grijeh. Ljubav je jedini put popravka i promjene. Pravednije društvo započinje s pravednicima kakav je bio i sv. Josip pravedni, s onima koji tuđe pravo stavljaju ispred svojeg prava, kako se i sv. Josipa povukao ispred Marijinog prava“, rekao je vlč. Robert i potaknuo: „Sv. Josip nikoga ne sudi, on sve poštuje i uči i nas da radije druge volimo, nego da ih sudimo.“

s. Teodora Lešić