Proslava sv. Antuna Padovanskog

ĐAKOVO / OSIJEK / PODVINJE / OTOK /  KRNDIJA (TU) – Na blagdan svetog Antuna Padovanskog u subotu, 13. lipnja mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, predslavio je u Đakovu misu na vanjskom oltaru samostanske ljetne terase pri Centru i Udruzi “Amadea”. Donosimo izvješća i drugih naših župnih dopisnika.

Đakovo

Spomendan svetog Antuna u Đakovu proslavljen je na vanjskom oltaru samostanske ljetne terase pri Centru i Udruzi “Amadea”, a svečanu misu predslavio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Domagojem Lackovićem te vlč. Josipom Božićem.

Obraćajući se vjernicima na početku mise, nadbiskup je pozvao da „predanjem, slobodom od sebe te darovanošću Kristu Gospodinu, prionu uz Njega kako bi doista, poput svetog Antuna, mogli prihvaćati svoje životne poteškoće i kako bi iza sebe mogli ostaviti svijetli trag spasenja, mijenjajući svoju sredinu u prostor kraljevstva Božjega, počevši od obitelji, radnoga mjesta do čitave društvene zajednice.“ U homiliji, mons. Hranić naglasio je važnost pravog odgovora na životna pitanja. Iznio je primjer života koji se bori samo za osiguravanje materijalnoga bogatstva i gubi pritom životni smisao. Uputio je roditelje da je bolje steći manje bogatstva, a imati vremena za razgovor s djecom, za vrijeme provedeno s njima u obiteljskoj opuštenosti, kako bi mogli vidjeti o čemu djeca razmišljaju i razgovaraju, pa i posvađati se s njima i nakon toga pomiriti, odgajati ih roditeljskom stegom.

Između ostaloga, mons. Hranić naglasio je i koliko je bitno „da sami sebe tešemo i oslobađamo se uskogrudnosti, sebičnosti, samodostatnosti, nepoštenja, gramzljivosti – koja sve više postaje našim teretom, te kojoj ništa nije sveto. Oslobodimo se od utaje poreza, želje za profitom i korupcije – makar manje imali.“ Naglasio je kako samo prolazom kroz uska vrata poštenja možemo biti zadovoljniji, gajiti međusobno zajedništvo, istinoljubivost, imati “ruha i kruha” za sve, ističući kako zbog naše sebičnosti stradava cijelo društvo, a našim poštenjem i društvo postaje humanije i pravednije.

Osvrćući se na život svetog Antuna nadbiskup je istaknuo kako je ovaj svetac dopustio da ga Bog teše preko njegovih poglavara. Dopustio je Bogu da ga vodi kroz poniženja stavljajući se Njemu u službu „te je shvatio da svoj život treba Bogu predati, ne tako da prolije krv i bude slavljen kao mučenik, nego kroz poniženja – odričući se tereta samoga sebe, kako bi prošao kroz uska vrata te tako postao svet.“ Zaključio je kako „trebamo biti vjernici slobodni od svega, koji postaju Božja slika, u životnim okolnostima u koje nas je stavila Božja providnost. Biti ponizan sluga, ponizna službenica, poput sv. Antuna i poput Blažene Djevice Marije.“

U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili moliti pred likom sv. Antuna, a u 16 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece. Hodočašće je završilo večernjom misom. Samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa uzveličao je pjesmom misu u 6:30 sati kao i svečanu misu u 11 sati. s. Nada Martinković

Osijek

Spomendan sv. Antuna Padovanskog posebno svečano proslavljen je kod franjevaca u osječkoj Tvrđi gdje se u crkvi i istoimenom samostanu Sv. Križa u Osijeku tijekom 333 godine štuje „svetac svega svijeta“. Antunovskoj proslavi s dvanaest misa, od 3 sata do 21 sat na sam dan, uključujući najposjećenije večernje misno slavlje s blagoslovom djece i ljiljana, prethodila je trodnevna priprava od 10. do 12. lipnja koju je vodio p. Sebastijan Šujević, SJ, ravnatelj Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti u Osijeku.

Svečanu misu u 18 sati s blagoslovom djece predvodio je vlč. Alojz Kovaček, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda, a suslavio je fra Ante Perković, gvardijan Franjevačkoga samostana sv. Križa, dok je Zbor mladih Župe Sv. Ćirila i Metoda uz klavijaturnu pratnju Maje Šolić predvodio liturgijsko pjevanje. „Crkva ne daje svece da im se divimo nego da ih nasljedujemo. Tražeći, moleći zagovor ‘sveca svega svijeta’ vratimo se Božjoj Riječi da u duhu Evanđelja svakodnevno živimo, kao sv. Antun. Kada govorimo o svecima često se misli ‘lako njima, primili su Božji dar, Bogu bili bliski, mili, dragi, obratili se’. Međutim, i sveci su imali mnoge poteškoće, životne izazove, ali su ih u vjeri i poniznosti prihvaćali, poučeni i nadahnuti Božjom Riječju“, kazao je u propovijedi vlč. Kovaček, te zaključio: „Bog će čak i grijeh i naše slabosti okrenuti na dobro, pokajemo li se u sakramentu ispovijedi, obratimo se i osjetit ćemo Božju blizinu i mir.“

Sve mise slavljene su na vanjskom oltaru u dvorištu samostana, a sve je organizirano uz uvažavanje mjera fizičkog distanciranja i dezinfekcije. Kako bi sve proteklo u redu brinulo je 30-tak redara: framaši iz Tvrđe i Juga II, mladi uključenih u SKAC, volonteri Katoličke udruge “Veronikin rubac”, 18 laika iz Rešetara koji desetljećima pomažu na antunovskim proslavama u Osijeku te 12 redara iz osječke župe Svete obitelji. Tridesetak svećenika iz Osijeka, Zagreba i Bačinaca (Srijem) sudjelovalo je u pastoralnim događanjima. Na misama su pjevanje predvodili župni zborovi župa iz Donjeg grada, Novog grada, Tvrđe, Juga II i crkve Sv. Križa. Nevenka Špoljarić

Podvinje

Svetkovina svetog Antuna Padovanskog svečano je proslavljena u istoimenoj Župi u Podvinju. Dopodnevne mise slavljene su svakoga sata od 5 sati ujutro. Središnju misu u 10:30 predvodio je vlč. Siniša Paušić, župnik Župe svetog Martina iz Podravskih Podgajaca. Popodne je slavljena misa u 17 i 19 sati. Desetak je svećenika tijekom cijeloga dana bilo na raspolaganju vjernicima koji su u velikom broju pristupili sakramentu pomirenja. Čini se da je najviše vjernika i ove godine okupila misa u 17 sati na kojoj se tradicionalno blagoslivljaju djeca i ljiljani. Došavši u velikom broju sa svojim roditeljima, djedovima i bakama djeca su svojom spontanošću učinila ovu misu posebno radosnom. Tome je pridonio i dječji zbor, koji je predvođen bračnim parom Danijelom i Jelenom Bandić, doista uveličao ovo slavlje.

Predvodeći misu, župnik Josaphat na početku homilije posvjestio je kako je sv. Antun bio autentični svjedok Riječi Božje koju je doslovno živio u svom životu, propovijedao Radosnu vijest te ne čudi da je  Gospodin po njemu činio, a i danas čini tolika čuda. Ocrtavajući život i djelo ovog velikog svece naglasio je kako je bio milosrdan, te nam je primjer kako da i mi u svom životu budemo milosrdni. U drugom dijelu svoje homilije kroz jednu je znakovitu priču o pčeli i osi ukazao djeci kako trebaju biti marljivi, poučni, slušati svoje roditelje, učitelje kako bi u životu bili na korist sebi i drugima. Poručio im je da im sv. Antun, koji je slušao sve što mu Isus govori i tako živio, bude primjer kako biti u Isusovoj školi, kako biti poput pčelice koja marljivo radi i daje nam slatki plod – med, a ne poput ose koja ne donosi nikakve plodove, već naprotiv svojim ubodima truje i zadaje drugima muke. Okupljenu djecu te ljiljane koje su donijeli na kraju mise blagoslovio je đakon Matija Aušić te je svakom djetetu darovao medaljicu sv. Antuna.

Za proslavu svog župnoga goda vjernici su se pripremali trodnevnicom, koja je započela u srijedu 10. i trajala do petka 12. lipnja, a predvodio ju je vlč. Siniša Paušić, uz geslo “Isus je smisao moga života”. B. Lukačević/ I. Vlašić

Otok

Svoga nebeskog zaštitnika, sv. Antuna Padovanskog, svečano su proslavili i vjernici Župe Otok. Za ovu veliku svečanost pripravljali su se pobožnošću “13 utoraka na čast sv. Antunu”, zatim molitvom, postom i djelima ljubavi i milosrđa. Večer uoči svetkovine, slavljena je misa o 41. obljetnici posvete otočke župne crkve.

Na dan sv. Antuna slavljene su tri mise. Već od ranih jutarnjih sati pristizali su hodočasnici, iako ove godine, zbog epidemioloških mjera, u nešto manjem broju nego ranijih godina. Središnje misno slavlje predvodio je vlč. Tomislav Lasić, župnik u Vrbanji, a suslavilo je, uz domaćeg župnika i dekana Otočkog dekanata preč. Antuna Kneževića, sedam svećenika.

„Nije nas ovdje okupila ni njegova plemićka titula, ni bogatstvo koje je ostavio. Htio je mir, molitvu i učenje, dobio je brigu o njivi Gospodnjoj. Htio je mučeničku palmu među poganima, dobio je zadaću naviještanja među kršćanima. Htio je anonimnost, dobio je svjetsku slavu. Okupila nas je dubina milosti Božje koja sjaji iz ovoga čovjeka koji je, prije svega, bio ponizan i jednostavan. Živio je od Božje riječi, gorljivo joj služio i prihvaćao u potpunosti, a ne samo kad mu to odgovara, stavljajući sve svoje sposobnosti u službu Bogu“, rekao je vlč. Lasić u propovijedi te nastavio: „Kažemo da je sv. Antun svetac za sve potrebe. I dolazimo pred njega s milijun naših želja, često i trivijalnih. On nas uči, prvenstveno, kako dopustiti Bogu da on okreće lađu i jedra našega života k obalama gdje smo potrebni, gdje nas On želi. Nisu se planovi sv. Antuna uvijek podudarali s Božjim planovima, ali on ih je uvijek prihvaćao. To može prihvatiti samo duboko ponizan čovjek koji vjeruje kako Onaj koji ga ljubi može sve izvesti samo na dobro i onda kad je to teško shvatiti. Antun je bio oslobođen Mudrošću Božjom. Gdje je Mudrost Božja, Duh Božji, ondje je i sloboda. I nama je potrebna ta mudrost da nas oslobodi. . .” naglasio je vlč. Lasić.

Na kraju misnoga slavlja domaći župnik preč. Antun Knežević blagoslovio je kupljene nabožne predmete. Večernje euharistijsko slavlje vodio je vlč. Nikola Kaurin, župnik u Trnjanima. Na ovoj misi obavljen je blagoslov djece i ljiljana. Misna slavlja pjevanjem su uveličali župni zborovi: Dječji zbor “Ljiljani sv. Antuna” pod vodstvom s. Gracije Petrić; Mješoviti zbor “Bl. Alojzije Stepinac” pod ravnanjem prof. Jana Valenćika; Zbor mladih “Gracija” pod ravnanjem voditeljice Marine Čepo. Mira Bošnjaković

Krndija

Na blagdan svetog Antuna u crkvi Našašća svetog Križa u Krndiji, filijalnoj crkvi Župe sv. Ladislava kralja u Punitovcima upriličeno je večernje zahvalno misno slavlje svetom Antunu, koje je predvodio punitovački župnik dr. Đurica Pardon. Slavlju je nazočilo više od sto vjernika punitovačke župe, okolnih mjesta i pripadnika Zemaljske udruge Podunavskih Švaba – ogranak Đakovo.

„Okupljeni u ovoj crkvi oko kipa sv. Antuna zahvalni smo što je naša župna zajednica pošteđena bolesti uzrokovane virusom COVID-19. Ovaj kip postavljen kod gradnje crkve 1937. godine, a prognan zajedno s Nijemcima, odnosno sklonjen 1944. – najpriju u župni dvor u Punitovcima, a kasnije u Čepin – u crkvu Sv. Antuna na Ovčari, gdje je bio sve do povratka u crkvu u Krndiji 10. svibnja 2014. godine. Pri razaranju crkve ovaj kip je ostao čudesno netaknut i neoštećen. Kip godinama nije bio među nama, kao što je godinama ova crkva čekala svoju obnovu, i kao što smo i mi bili odvojeni jedni od drugih i zajedništva euharistije zbog pandemije COVID-19″, rekao je župnik Pardon na početku misnog slavlja, dodavši kako je sv. Antun prvi “povratnik” u selo Krndiju – nekada najveće selo Đakovštine i šire – a nakon patnji stradanja u logoru Krndija i protjerivanja njenih stanovnika od komunističkih vlasti, znatno smanjeno.

„Zagrlimo jedni druge kao što je sv. Antun zagrlio Isusa, brinimo jedni o drugima kao što Bog brine o nama, činimo dobra djela kao što je to Isus činio, pronađimo izgubljeno u sebi kao što nam sv. Antun po našim molitvama čini. Pronađimo novi put – bolji, drugačiji, ljepši. Molimo sv. Antuna, sveca kojega štuje cijeli svijet da zagovorom kod Gospodina i Oca Njegova, svima nama pomogne da budemo dostojni življenja u pravednosti i zajedništvu“, zaključio je župnik Pardon. Mirko Knežević