Predstavljene dvije knjige Matije Maše Vekić

SLAVONSKI BROD (TU) – Nakon večernje mise koju je u sklopu trodnevne duhovne priprave za proslavu 65. obljetnice čašćenja Gospe Brze Pomoći u istoimenoj župi u Slavonskom Brodu predvodio o. Božidar Nagy, predstavljene su dvije knjige katoličke novinarke, spisateljice i slikarice Matije Maše Vekić pod naslovom „Alojzija Ulman, kiparica i povjesničarka umjetnosti“ te „Hrvatska kiparica Mila Wod“. Uz autoricu, o knjigama je govorila dr. Ružica Martinović-Vlahović, književnica i liječnica.

Govoreći o knjizi „Alojzija Ulman, kiparica i povjesničarka umjetnosti”, dr. Martinović je naglasila koko je to zanimljiva i autentična knjiga s kvalitetnim fotografijama i mnogovrsnim sadržajima od posve stručnih tekstova, do epistolarnih, autobiografskih i publicističkih proznih djela u kojima su sabrani, uz biografiju Alojzije Ulman s popisom njezinih umjetničkih djela i s fotografijama istih, i pisma te nekoliko svjedočanstava uglednih ljudi o njoj. Dodala je kako su osobito vrijedni i značajni stručni i znanstveni radovi gospođe Ulman kao povjesničarke umjetnosti te prateća biografija. Govoreći o njezinim skulpturama, kojih je napravila nekoliko tisuća, navela je skulpture bl. Alojzija Stepinca od kojih se jedna nalazi u Zavodu sv. Jeromina u Rimu, a druga u Samostanu uršulinki u Slavonskom Brodu.

Naglasila je kako je autoričina najdraža skulptura lik Gospe Brze Pomoći: Majčin lik s Djetetom, ‘od kojega sve dobiva i nama daje’, koji krasi župnu crkvu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu.

Nadalje je rekla kako je Ulmanica svoja brojna djela podarila gradu Slavonskom Brodu, napose uršulinkama kao znak zahvale što su joj omogućili školovanje u Parizu. Ova slavna umjetnica je od pape Ivana Pavla II., kojemu je darovala skulpturu Dobroga Pastira, 1989. godine dobila odličje „Pro Ecclesia et Pontifice“.

Na kraju je zaključila kako je autorica Vekić u svojim brojnim do sada objavljenim knjigama, kojih ima tridesetak, pokušala što je moguće više donijeti likove poznatih i više-manje svetih, ali uvijek po nečemu izuzetnih osoba, mahom zaslužnih za Hrvatsku i njezinu Crkvu. Dodala je da autoričine knjige o Alojziji Ulman, hrvatskoj kiparici i povjesničarki umjetnosti te o hrvatskoj kiparici Mili Wod na kraju imaju kratak sažetak na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. 

Autorica Vekić zahvalila je župniku Anđelku Cindoriju što joj je za ovaj veliki jubilej omogućio predstaviti njezine knjige o tim, kako je rekla, velikim ženama našega vremena, naglasivši kako ih je pisala sa željom oteti zaboravu imena tih dviju žena koje su, svaka na svoj način, u svom vremenu i društvenoj sredini dale velik doprinos umjetnosti, osobito sakralnoj. B. Lukačević