Đ
AKOVO (TU) – I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu (Lk 2,7) naslov je božićne čestitke i pastirske poruke nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkoga, mons. dr. Đure Hranića, koju je uputio u ponedjeljak, 19. prosinca 2016. na tradicionalnom susretu s predstavnicima medija u Nadbiskupskom domu u Đakovu.
„Činjenica da se Sin Božji rodio u staji izvan naselja ukazuje na preokret vrednota koji je prisutan u Isusovu životu i njegovoj poruci. Siromašan, uči nas da se sreća ne krije u izobilju materijalnih dobara i visokom životnom standardu. Prigiba se da nam postane bližim, kako bi se naša sloboda lakše otvorila njegovoj malenosti i poniznosti. Pokazuje nam da je istinski velik onaj tko zna biti skroman, jednostavan i ponizan, tko je spreman otvoriti se drugomu, vidjeti ga i prepoznati njegovo lice, poći mu ususret, radovati mu se, zavoljeti ga i obasipati ga djelima ljubavi i milosrđa. Takav je kršćanin, čovjek osjenjen evanđeljem Božjega rođenja“, rekao je nadbiskup u svojoj poruci.
Nadalje, ističe kako nemaju budućnosti oni koji imaju silno bogatstvo i naoružanje, već oni koji su velikodušni u darivanju i ljubavi, koji su radosni već zbog života, jer u njemu prepoznaju najveći dar i zauzeto ga žive kao poziv zahvaljivanja i zajedništva s Bogom i ljudima te svim Božjim stvorenjima. „Bog nam je u Betlehemu pokazao što je najvrjednije: Dijete je okupilo nebo i zemlju, zvijezde i anđele, mudrace i pastire, životinje i svu prirodu. U Betlehemu je riječ o čovjeku, o njegovu rođenju, o početku novoga svijeta i povijesti“, rekao je nadbiskup, opetujući kako božićno otajstvo u sebi nosi dijelom zaboravljenu, no uvijek snažnu antropološku i humanističku poruku o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti bračne ljubavi muža i žene te važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece.
„Hajdemo do Vukovara, i tamo je Betlehem!“ pozvao je u svojoj poruci nadbiskup Đuro mlade, potičući ih da se odazovu Nacionalnom susretu hrvatske katoličke mladeži, koji će se u proljeće održati u Vukovaru te da ondje dožive da je „Krist, nada naša“ (usp. 1Tim 1,1): „I Betlehem i Vukovar za nas su slika svakoga grada i mjesta, s porukom da istinski osiromašeni postajemo najviše onda kad jedni drugima ne idemo ususret, kad bježimo i kad ostajemo jedni bez drugih.“
U zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, nadbiskup je svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te svim ostalim članovima ustanova posvećenoga života zaželio blagoslovljen i radostan Božić te blagoslov i mir u 2017. godini, uz želju da uvijek budu glasnici i nositelji mira i ljubavi, velikodušne dobrote i sklada u svim porama suvremenoga društva. Svoju poruku nadbiskup je zaključio riječima: „Naš dragi slavonski, srijemski i baranjski zavičaj, za nas najljepši kutak Zemlje, neka ponovno za sve svoje žitelje postane Betlehem – ‘kuća kruha’, mjesto gdje se rađamo i odrastamo, radimo i izgrađujemo uvijek bolji svijet, u kojem je Bog za nas ljude objavio spasenje i zasijao klicu punine života i vječnosti.“
Na ovitku ovogodišnje nadbiskupove božićne čestitke nalazi se slika Isusova rođenja iz Vukovara. Riječ je o jedinom preostalome fragmentu figurativnoga oslika u lađi crkve Sv. Filipa i Jakova, zatečenome u crkvi 1997. godine, kojega se, zbog iznimne oštećenosti crkve u ratu, ipak nije uspjelo sačuvati.
Odgovori na novinarska pitanja
Na novinarski upit da ocijeni stanje duha nacije, odnosno cjelokupnog društva, s obzirom na godinu koja prolazi, a bila je zanimljiva u političkom i svakom drugom smislu, nadbiskup je kazao kako je 2016. godina bila specifična jer smo imali čak dvije vlade, no da ga ipak ohrabruju izrečena obećanja aktualne Vlade da će na osobit način voditi brigu o Slavoniji. „Slavonija ne može sama riješiti probleme s kojima se susreće i mislim da je zavrijedila da joj se pomogne kako bi se digla putem određenih kapitalnih investicija. Ono što se ovdje događa mora zabrinjavati sve odgovorne u našem društvu. Kažu da je već tridesetak tisuća mladih ljudi, mladih obitelji, otišlo iz Osijeka i okolice, dvadesetak tisuća iz Slavonskog Broda. Ukupno je s područja Slavonije otišlo stotinjak tisuća ljudi! Razmišljamo li mi što to znači za budućnost domovine? Već sada, u ovom trenutku, govorimo o potrebi uvoza radne snage, a mi ostajemo bez intelektualaca, bez mladih ljudi koji su uvijek bili nositelji inventivnosti, kreativnosti, poduzetništva. Što to znači za budućnost Slavonije, za budućnost ovoga kraja?“ pita se nadbiskup Đuro, dodajući kako je uz one gospodarske potrebno donijeti sustavne i dugoročne mjere demografske obnove hrvatskoga naroda.
Podrška obiteljima s više djece, ženama, trudnicama
Nadbiskup je upozorio kako kao narod izumiremo i bez mnogobrojnih odlazaka u inozemstvo te je bitno da mjere demografske obnove prate i mjere podrške obiteljima s više djece, mjere podrške ženi, na osobit način ženi trudnici. „Ženi trudnici postaje ugroženo radno mjesto. To je ozbiljna stvar o kojoj se mora razmišljati i gdje svi poslodavci trebaju pokazati odgovornost. Također, odgovornost mora pokazati i država, koja, kad o nečemu povede računa, može i nešto učiniti. Mislim da se o ovome ne vodi dovoljno računa i ne prati se što se događa te zbog toga imamo tolika iskorištavanja ljudi. Ljudi odlaze u inozemstvo jer se ovdje osjećaju iskorištavanima. Tek na duže staze možemo očekivati obnovu čitavoga naroda“, rekao je nadbiskup te pozvao gospodarstvenike da ne bježe od Slavonije nego da u nju ulažu. Također je istaknuo kako i država sa svoje strane treba donijeti mjere kojima bi se potencijalnim ulagačima omogućilo puno jednostavnije ulaganje.
Zaustaviti ideološke podjele
Govoreći o ideološkim podjelama koje su, kako kaže, bile užasne, nadbiskup kazuje kako su u zadnje vrijeme one ipak malo splasnule te se upitao kamo one vode. Na mudrost i razboritost pozvao je i određene skupine građana koje se pozivaju na podršku Crkve, ali i na one s ‘ljevice“. Pozivajući na zajedništvo u društvu, nadbiskup je rekao: „Kamo nas vode netolerancija i govor mržnje? Svi skupa trebamo se otrijezniti, biti razboriti ljudi i znati prihvaćati jedni druge. Pa mi jedni druge trebamo! Tako nas je malo, a još se dodatno dijelimo, umjesto da shvatimo da onaj drugi svojim pristupom i shvaćanjem pomaže otvoriti moje horizonte, da cjelovitije sagledam stvarnost.“
O netoleranciji i mržnji
Nadbiskup se osvrnuo na stanje u Bosni i Hercegovini, rekavši kako je budućnost Hrvatske uvelike uvjetovana onim što će se događati u BiH. Istaknuo je kako i ovdje treba puno trezvenosti i mudrosti, a potom se dotaknuo i odnosa Hrvatske i Srbije, uspoređujući te odnose s bujicom koja nosi sve pred sobom, dok se Hrvatska i Srbija se u toj bujici ponašaju kao pjetlića u košu, koja se međusobno kljucaju, a rijeka, bujica vode ih nosi. Osvrnuo se i na postavljanje spomen-obilježja pripadnicima HOS-a, rekavši kako je potrebno s obje strane spuštati tenzije jer ima puno ozbiljnijih problema. „Treba odati poštovanje svakoj žrtvi i nećemo se pomaknuti s mjesta dok idemo prebrojavati vlastite žrtve, a istovremeno drugima njihove žrtve ne priznajemo. Od Drugoga svjetskoga rata na ovamo pozvani smo cjelovito sagledati stvar, broj žrtava prepustiti znanosti i povjesničarima, a ne oko toga licitirati i na temelju toga skupljati političke poene koji nikamo ne vode. Na ovim našim prostorima potrebna je pomirba svih odgovornih, da pridonesemo popuštanju tenzija, dijalogu, uzajamnom razumijevanju te se suočimo s istinom. Dok nema hrabrosti i snage suočiti se s istinom, pa i s vlastitim nedjelima i zbog njih se pokajati, nema katarze, nema mira“, zaključio je nadbiskup Hranić. A. Banović
