KRNDIJA (TU) – U srijedu, 11. svibnja polaganjem vijenca i paljenjem svijeća u Krndiji je obilježen Dan progona Nijemaca – Vertreibungstag iz logora Krndija. Na mjesnom groblju Krndije, sela punitovačke župe nekada naseljene većinskim njemačkim stanovništvom, kod spomen obilježja Podunavskim Nijemcima, u znak sjećanja na strahote logora Krndija i izgon logoraša 11. svibnja 1945. godine, okupili su se članovi Njemačke narodnosne zajednice Udruge Podunavskih Švaba, ogranka Đakovo.
Uz nekoliko župljana, nazočili su i mr. Renata Trichler, izvršna direktorica UPŠ Osijek, Željko Mauzer, Gradski odbor HDZ-a Đakovo – Hrvatski obredni zdrug Jazovka, Miro Raspudić, Udruga dragovoljaca Đakovo 1990.-1991., Ivo Tubanović, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika OBŽ, Jasna Matković, načelnica punitovačke Općine, Nikola Mack, nekadašnji saborski zastupnik te dr. Slavko Platz, umirovljeni prof. filozofije KBF-a u Đakovu. Nakon molitve koju je predvodio punitovački župnik mr. Đurica Pardon, Zbor osječke njemačke zajednice Osijeka „Alte kamaraden“ (Stari prijatelji) otpjevao je na njemačkom jeziku Oče naš, a potom i pjesmu „Ich hate einen kamaraden“ (Imao sam jednog prijatelja).
„Prisjećamo se onih koji su nekada ovdje u Krndiji živjeli, gradili i patili. Svi ti ljudi, radišni i poduzetni baveći se poljoprivredom živjeli su mirno i svoj dom smatrali su svojom domovinom u zajedništvu susjeda im Hrvata i Slovaka ove župne zajednice. Zbog ideologije komunističkog sistema i partizanskih vlasti, i onoga što ne priliči čovjeku nestalo je nekada najveće mjesto Đakovštine, mjesto u kojemu je nekada živjelo više od 1500 stanovnika u više od 300 kuća. Tadašnjim vlastima ni crkva nije bila sveta, granatirana je i razrušena te kasnije korištena kao skladište. Stanovnici Krndije prošli su težak životni put, raseljavanje i patnje logora. Danas se prisjećamo marljivost i upornosti ljudi koji su ovdje živjeli i koji su patili, stradali, morali otići istjerani samo zato što su bili drugačiji i što su pripadali narodu koji je činio zlo. Oni su zato dio povijesti koja je njihovom patnjom izmijenjena. Njihova patnja svjedočanstvo je istine. Da nije bilo velike nepravde koja je učinjena tim ljudima naša župa bi danas bila brojnija te bi Nijemci zajedno živjeli sa Slovacima i Hrvatima. Sva ta događanja još do danas nisu dovoljno istražena, nitko za zlodjela nad tim ljudima nije odgovarao. U današnjoj Krndiji nema ni jedan od njenih bivših stanovnika, ostalo je groblje koje svjedoči da su ti ljudi nekada ovdje imali svoj dom“, rekao je župnik.
Potaknuo je potom na molitvu rekavši: „Molimo zato Boga za sve njih, a i za nas da ne izgubimo poveznicu sa svojom Domovinom, da naši mladi ne odlaze tražeći bolji život, molimo da više ne bude sile i mržnje već ljubav i zajedništvo i briga za sve ljude naše Domovine. Neka Gospodin podari mir svima koji leže na ovom groblju, a nama sjećanje da se zlo više nikad ne dogodi, da se ne ponovi“, riječi su župnika okupljenima naglasivši kako je veći broj nekadašnjih stanovnika Krndije nazočio posveti obnovljene crkve 2003. godine.
Župnik je predložio da se iznađe mogućnost s nadležnim vlastima da se groblje u Krndiji kao i crkva stave u zaštitu kulturnog dobra materijalne baštine RH, napomenuvši kako je obnovljenoj crkvi Našašća sv. Križa zbog loše izvedenih radova potreban popravak krovišta. Mirko Knežević
