OSIJEK (TU) – Ovogodišnji ciklus mjesečnih edukacijskih izlaganja u Katoličkoj udruzi “Veronikin rubac” završio je 25. studenoga izlaganjem dr. Marije Jovanovac o temi „Hospicij i palijativna medicinska skrb“. Večenji je susret volontera u pastoralnoj dvorani Franjevačkog samostana sv. Križa otvorila predsjednica Veronikinog rupca, Marija Šešo, molitvom i uvodnim razmatranjem o važnosti očuvanja dostojanstva nemoćnih, starijih i teško bolesnih osoba te o angažiranom suosjećanju sa njihovim potrebama u okviru primjene stečenih kompetencija kroz edukaciju.
„Poznato je da naše društvo stari i sve više ljudi prelazi sedamdesetu godinu života te obolijeva od kardiovaskularnih, cerebrovaskularnih i malignih bolesti. Prepoznavajući ogroman problem – kamo i što sa neizlječivim, a osobito s umirućim bolesnicima koji u terminalnom stadiju umiru sami, a sa kojima radi i “Veronikin rubac”. Riječ je o najosjetljivijem periodu ljudskoga života u kojem su ljudska prava ove izrazito nemoćne ljudske skupine ugrožena i kršena“, istaknula je dr. Jovanovac.
Razložila je što je palijativa, a što hospicij, rekavši: „Palijativna skrb, kako ju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija, je aktivna potpuna skrb za bolesnike u kojih bolest više ne reagira na liječenje. Hospicij, je međutim mjesto brige o oboljelim hodočasnicima i siromasima. U Dublinu su irski redovnici osnovali 1842. godine hospicij za umiranje teško oboljelih. U Hrvatskoj je 1994. osnovano Hrvatsko društvo za hospicij – palijativnu skrb koje organizira predavanja, simpozije i tečajeve za volontere.”
Nastavila je riječima: „U Osijeku je 1998. osnovana udruga „Prijatelji hospicija“ koja je doprinijela pristupu liječenja bola. Po pitanju ustrojstva hospicija u Hrvatskoj postoje tri oblika koji surađuju i djeluju zajedno: tim kućne skrbi, dnevna bolnica i bolnički stacionar. Hospicij je treći stupanj skrbi, bolnički odjel sa osiguranom stručnom medicinskom skrbi uz potpunu kontrolu svih simptoma. U Rijeci je 2013. Caritas Riječke nadbiskupije osnovao Hospicij Marija Krucifiksa Kozulić – Ustanova za palijativnu zdravstvenu skrb i tu je rijetki primjer stacionarne palijativne skrbi, a usluga (najduže tri mjeseca) za korisnika je besplatna.“
Susret je završio molitvenim razmatranjem sv. Ivana Pavla II. o ljubavi i poštovanju prema starim roditeljima, koje je izgovorila Marija Šešo: „Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje! Drhtave ruke i sijede kose očeva i pognutih dobrih majki. Bore na licima, vene na rukama, izblijedjele umorne oči. Ja Vas lijepo molim, ljubite svoje stare roditelje! Pomilujte sijede glave, poljubite ostarjele i izranjene ruke. Zagrlite svoje stare roditelje. Mučili su se i oni s vama. Od srca im ljubav pružite, a u starosti im oslonac budite.“
U diskusiji se iz iskustvenih događaja čulo kako su muke umirućih, osobito vjernika pa čak i obraćenika potkraj života, olakšavane primanjem sakramenta te kako je mnogima bilo važno u zadnjim životnim trenutcima imati pored sebe dragu, blisku osobu, no, rečeno je, na žalost mnogi umiru sami, u „buci tišine“. Žalosno je što osječki KBC nema ni postelju niti palijativni tim, no istaknut je pozitivan primjer Osijeku najbliže našičke bolnice koja ima deset postelja za palijativne pacijente. Nevenka Špoljarić
