Korizmeni susret sa akademikom Josipom Bratulićem

OSIJEK (TU) – Akademik Josip Bratulić gostovao je 24. ožujka u Pastoralnom centru Vikarijata Osijek te je u ciklusu Korizmenih susreta održao izlaganje o temi „Kršćanstvo i hrvatska kultura“. Kako je kršćanska kultura isprva oblikovala hrvatski narod, kako je tekao evangelizacijski put slavenskih apostola svete braće Konstantina Ćirila i Metoda, što je zanimljivo motriti u teološkoj poruci glagoljice (čije svako slovo ima simboliku) koju je stvarao sv. Konstantin Ćiril te kako je biblijska riječ ulazila i ukorijenila se u pisanu i usmenu kulturu Hrvata, govorio je akademik Bratulić tijekom večernjeg susreta s Osječanima u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ i Udruge katoličkih intelektualaca u Osijeku.

Okupljene je pozdravio, molitvu predvodio te moderirao kasniju diskusiju mons. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta, uvodno podsjetivši kako je „čovjek duhovno i tjelesno biće te sve što radi mora biti u sinergiji, dok kršćanska vjera mora biti utjelovljena u život naroda, ima svoju inkarnaciju u jeziku i kulturi, a naša je hrvatska baština utjelovila kršćanske vrijednosti”. Riznicu znanstvenoga opusa hrvatskog filologa i povjesničara književnosti,  člana HAZU-a i bivšega predsjednika Matice hrvatske, akademika i ponajboljeg poznavatelja hrvatske jezične i književne kulture rođenog u Sv. Petru u Šumi, dr. Josipa Bratulića predstavila je dr. Ružica Pšihistal, predsjednica UKI-ja, napominjući kako akademik Bratulić shvaća filološko istraživanje kao poslanje, k tomu je „istinski ljubitelj Riječi, riječi koja je logos i tu je posve blizu ‘ivanovskom’ logosu, a njegov opus označuju pojmovi riječ-slovo-logos te je kao filolog, koji sažimlje znanost i književnost (stariju hrvatsku), istinski sijač znanja i dobrote, dobrote Smisla”.

“Hrvati su ‘oduvijek’ bili krstjani, drukčiji, neobičniji, a krstjanin je onaj koji se krsti u Isusovo ime. Kršćanstvo je ucijepljeno na novo stablo, na ono što je dolazilo s Istoka. Prihvatili smo Oče naš i druge molitve. Imamo korijene predćirilometodske i ćirilometodske, uvodno je rekao gost te u izlaganju, između ostaloga, pojasnio: „Na glagoljici je zapisana Biblija, brojni liturgijski tekstovi i prvi slavenski pravni tekstovi. Kasnije je sve to ušlo u naše liturgijske knjige: misale, brevijare, obrednike, zbornike različitoga štiva. Kad se kaže pismo, misli se na sadržaj i na oblik koji je ušao u sadržaj hrvatskoga jezika. Sv. Ćiril promišljao je tekstove koje je prevodio.” Na primjeru molitve Očenaša akademik Bratulić pokazao je kako je prijevod “kruh naš svagdašnji” zapravo latinski prijevod sv. Jeronima, a u grčkom stoji: “kruh naš nama potreban” i sv. Ćiril je preveo “kruh koji je tu, među nama, daruj nam danas” pri čemu je mislio na euharistiju, na svakodnevno primanje sv. Pričesti, “kruha nasušnog” u Kristu. Čulo se kako Črnorizac Hrabar piše da Slaveni slovo “a”, koji ima naziv “az”, izgovaraju širom otvorenih usta i tako izgovoreno ono označava pojam “ja”, dakle “ja osobno” i to znači da Slaveni primaju kršćansku vjeru osobno i pojedinačno, a ne kolektivno kao narod ili skupina. Izlaganje je podsjetilo kako se na prostorima naseljenim Hrvatima proširilo slavensko bogoslužje, duhovna i kulturna baština svete braće Ćirila i Metoda, a to je naslijeđe proželo, u ranom razdoblju hrvatske povijesti, velik dio Hrvatske glagoljičkim pismom i slavenskim bogoslužjem. Nevenka Špoljarić