Korizmena tribina: „Oprosti u Godini milosrđa“

OSIJEK (TU) –  „Oprosti u Godini milosrđa“ bila je tema posljednje korizmene tribine održane 23. ožujka u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek. Niz tribina pod geslom „Božje je ime Milosrđe“ organizirao je Institut za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“  O temi je govorio izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin s KBF-a u Đakovu. Naglašavajući razliku između oprosta i odrješenja/pomirenja i upućujući da otpuštenje grijeha prethodi oprostima, predavač je govorio o pokori i oproštenju grijeha kroz povijest te pokori i otpustu grijeha u prvoj Crkvi,  a zatim je pojasnio značenje „vremenitih kazni“.

„Oproštenje grijeha je uvijek bilo individualno i sakramentalno i to se oproštenje temelji na besplatnom Božjem milosrđu po spasiteljskom djelu Isusa Krista. Oproštenje od vremenitih kazni, odnosno od izvršavanja pokorničkih dijela, Crkva je činila i čini na osnovu zasluga ne samo svetih mučenika, nego prvenstveno Isusa Krista, Blažene Djevice Marije i svih svetih. U tome smislu Crkva i danas naučava a da se u ispovijedi grijesi otpuštaju tako da se grešnik u potpunosti pomiruje s Bogom, a interventom Crkve vjerniku se olakšava ili oprašta vremenita kazna za grijeh“, pojasnio je.  Dva su načina oproštenja posljedica grijeha tj. vremenitih kazni – prihvaćanje i strpljivo podnošenje životnih tegoba uz djela pokore i čistilište poslije smrti, no u Crkvi možemo pronaći i treći put – to su oprosti, za koje Katekizam kaže: „Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvijete, dobiva posredstvom Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.“

Dr. Pažin je uputio na važnost zajedništva svetih u Crkvi prema kojemu jedni pomažu drugima, pa molitve i zasluge svetaca pomažu raskajanom grešniku da bude u kraćem vremenu i uspješnije očišćen od kazni za grijeh, što jednako vrijedi i za vjernike u čistilištu. Pobrojani su potom uvjeti za dobivanje oprosta: sakramentalna ispovijed, pričest, i molitva (Očenaš i Vjerovanje) po nakani pape te da vjernik ni na koji način ne pristaje na grijeh, pa ni onaj mali. Ako nedostaje neki od navedenih uvjeta oprost je djelomičan. Potpuni oprost za pokojne može se dobiti na Dušni dan, u svakoj župnoj crkvi oprost se može dobiti na dan titulara crkve te na spomendan Gospe od Anđela (2. kolovoza), odnosno neki drugi dan koji odredi biskup. Predavač je potom pobrojao i ostale mogućnosti za dobivanje potpunog ili djelomičnog oprosta te je naglasio kako papa Franjo potiče na oživotvorenje djela milosrđa kao način postizanja oprosta.

U Izvanrednoj jubilarnoj godini milosrđa vjernici su pozvani doći do svetih vrata te uz ispovijed, sudjelovanje u euharistijskom slavlju s pričešću i po molitvi Vjerovanja i molitvi na nakanu Svetog Oca mogu primiti privilegij oprosta, rekao je dr. Pažin, ali i istaknuo kako postizanje oprosta nije nekakav „hokus – pokus“ već iskreno traženje svetosti. „Vršeći djela milosrđa, vjernik s pravom očekuje Božje milosrđe posredstvom Crkve. To je nastojanje oko dobra. Zahvaljujući oprostu koji dobiva preko Crkve vjernik ne samo da se čisti od posljedica grijeha i vremenite kazne, nego nužno napreduje na putu svetosti, jer se sve više suobličava Kristu“, rekao je i zaključio: „Bog nas spašava u Crkvi i po Crkvi koja je tijelo Kristovo te u tom kontekstu valja gledati oproste. Papa ne dijeli oproste iz „prazne vreće“ nego iz neiscrpnog blaga zasluga Krista, BDM i svetaca. Crkva je i sveta i grešna u isto vrijeme, ali je redoviti put spasenja.“

Uslijedila je rasprava o mogućnostima i načinima postizanja oprosta, a potom je biskupski vikar za pastoral grada Osijeka i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ prof. dr. Vladimir Dugalić zahvalio sudionicima tribina, obavještavajući kako će se tijekom uskrsnog vremena održavati književne večeri. Prva će uslijediti na uskrsni utorak, 29. ožujka u 18 sati pod naslovom „Glagoljica rediviva – nova jezično kulturna paradigma“. M. Kuveždanin