Gostujuće predavanje prof. dr. Igor Mikecina

ĐAKOVO (TU) – Na KBF-u u Đakovu 22. travnja održano je gostujuće predavanje prof. dr. sc. Igora Mikecina, predavača na Katedri povijesti filozofije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na temu Heraklitovo bogoslovlje. Na početku prodekan doc. dr. sc. Šimo Šokčević pozdravio je prisutne na prvom od niza gostujućih predavanja kojima je cilj ugostiti različite stručnjake s drugih fakulteta i na taj način unaprijediti akademski život na Fakultetu. U ovome predavanju bilo je govora o mračnom zagonetaču, Heraklitu.

Na početku predavanja, prof. Mikecin uputio je na etimologiju riječi bogoslovlje, teologija, kako bi naznačio i jedan od ciljeva predavanja – predočiti Heraklitovo poimanje pojma bogoslovlje. Istaknuo je da pored religijske teologije, postoji i filozofijska teologija, a u kratkoj razradi pokazao je kako Heraklitovo bogoslovlje nije ni religijsko ni filozofijsko, nego bitno govor i stvar mudrosti.

Kod Heraklita nemamo klasičnu raščlambu filozofije gdje bi i (filozofijska) teologija našla svoje mjesto, ali je njegova misao također teologična. Prof. Mikecin izdvojio je Heraklitove izreke, misli koje govore o bogovima i upozorio kako on (Heraklit), kao i svi mudraci, razlikuje pučko (narodno) bogoslovlje i mudrosno bogoslovlje. Pučko bogoslovlje je bogoslovlje koje je nastalo u narodu, govori o bogovima grčkoga panteona i, kao takvo, do nas je došlo u djelima grčke književnosti. Tom pučkom bogoslovlju Heraklit suprotstavlja mudrosno bogoslovlje. No, ne odbacuje narodno bogoslovlje u cijelosti, nego ukoliko je ne-sveto i zapravo djelo praznovjerja. Zanimljivo je da se to pučko bogoslovlje ne može prevladati mudrošću jer će ono imati svoje mjesto i ulogu dokle god je demosa. Istinsko pučko bogoslovlje, do kojega je i Heraklitu stalo, pod uvjetom da je sveto, drugim riječima, usklađeno s mudrošću, preduvjet je suživota u zajednici, preduvjet opstanka i funkcioniranja polisa. Analizirajući Heraklitove izreke, Mikecin je izdvojio onu u kojoj se Heraklit razračunava s kumirima i idolatrijom, a potom je prešao na drugi dio predavanja o mudrosnom bogoslovlju.

Uslijedila je zanimljiva rasprava ili, bolje, razgovor okupljenih s prof. Mikecinom. Tako se promišljalo mogu li danas teologija i filozofija misliti zajedno s Heraklitom ili je on zaboravljen, u najmanju ruku zatvoren u područje poetskoga. Nije izostavljena ni aktualnost Heraklitove misli te je povučena poveznica s kršćanskim susretom s praznovjerjem, idolatrijom i površnim u pučkom bogoslovlju današnjice. Kako se kritika pučkoga bogoslovlja upućena od strane teologije odnosi prema ateizmu, produbljivanje Heraklitova poimanja logosa samo su neke od ostalih brojnih tema o kojima se razgovaralo poslije predavanja. Takav susret naznačio je jednu od prvih namisli predavača – dijalog teologije i filozofije na uzajamno obogaćenje i korist. Na tome tragu stoji i cilj niza gostujućih predavanja. Plodovi ovakvih događaja svakako će znatno obogatiti đakovačku akademsku zajednicu i svakako biti poticaj na rad, upoznavanje i dijalog. Željko Filajdić