Dušni dan u Đakovu

ĐAKOVO (TU)  – U koncelebraciji đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića, generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, svećenika koji djeluju u centralnim nadbiskupijskim ustanovama te župnika i župnog vikara đakovačke Župe Svih svetih, nadbiskup u miru mons. Marin Srakić predvodio je na Dušni dan, 2. studenoga 2014. večernje misno slavlje u katedrali-bazilici Sv. Petra u Đakovu. U svojoj homiliji nadbiskup Srakić govorio je o pokojnicima radi kojih su se sabrali na molitvu te rekao kako se čini da nas pokojni uvode u carstvo šutnje.

“Oni više ne govore. Ali, pitamo se, je li to uistinu tako? Ne! Usprkos prividnosti, u carstvu mrtvih postoji znakovita prisutnost riječi koje odzvanjaju kao nikada”, rekao je mons. Srakić. “Razgovaramo s našim pokojnima. Naša groblja nisu carstvo šutnje jer mi kao kršćani o njima razgovaramo s Bogom. Naša riječ postaje molitva za pokojne. Upravo u molitvi naša veza s pokojnima usavršava ljudsku ljubav i preoblikuje je u novu, kršćansku ljubav. Mi nastavljamo voljeti i za njih u vjeri tražimo najveće i najdragocjenije dobro, tj. Boga, koji je cilj svake želje za punim životom i radošću bez kraja”, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je kako je tu prisutna još jedna riječ – riječ naših pokojnika upravljena nama. “To nije ništa neobično i strano, to je sveta istina. Riječ izbija iz same njihove šutnje, rječite šutnje. Kako da ovoga časa u našoj nutrini ne osjetimo bezbrojne glasove koje po njihovoj smrti odjekuju? To su pitanja koja ne možemo izbjeći. Ako ih odbijemo, ona još snažnije odzvanjaju”, rekao je nadbiskup Marin, dodavši kako nismo gospodari svoga života. Život nam je jednostavno darovan i moramo ga vratiti, a u vremenu kao što je naše, kada mnogi upadaju napast manipulirati ljudskim životom, šutnja pokojnika još je rječitija i poziva na razboritost, napose u vremenu kada suvremena kultura čini sve da ljudi ne razmišljaju o svršetku, da iz svoga horizonta izbace činjenicu o neizbježnosti smrti.

Okupljenim vjernicima nadbiskup je kazao kako šutnja pokojnika napose govori o susretu s Učiteljem. “Rječitost te šutnje naših pokojnika rađa u nama nezaustavljivi krik, krik koji odbacuje ništavilo i očekuje sreću koja ne zna kraja. Za onoga koji vjeruje, ta šutnja rađa riječ koja je život i koja obećava život. Mi poznamo tu riječ, ona dolazi iz usta Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postavši čovjekom htio nama dati odgovor na naše veliko pitanje – A što na kraju? Kako glasi svršetak? A svršetak glasi onako kako je Isus izgovorio – Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, neće umrijeti nikada”, zaključio je u homiliji nadbiskup Marin. A. Banović