SLAVONSKI BROD (TU) – U subotu, 9. prosinca u Župi sv. Nikole Tavelića u Slavonskom Brodu polaznici Škole za župne suradnike sudjelovali su na duhovnoj obnovi, koju je vodio dr. sc. Stanislav Šota, predstojnik Škole. U uvodnoj molitvi na početku duhovne obnove voditelj je uputio molitvu Gospodinu da dođe u srca svih prisutnih jer bez njega ne možemo učiniti ništa te da svima daruje Duha Svetoga da sve okupljene, poput Marije, potakne da ioni danas mogu reći Neka mi bude!
U nastavku je istaknuo da je temelj sakramenta ženidbe i sakramenta sv. reda, dvaju sakramenata služenja zajednici, ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Oba sakramenta od pozvanih traže slušanje, osluškivanje onoga što Bog želi. U svemu što činimo jedino mjerilo nam je Krist. Ako to nije tako, sve je uzalud, pojasnio je voditelj. Na primjeru liturgijskog prostora pokazao je važnost kristocentričnosti za našu duhovnost.
U drugom razmatranju polaznicima je posvijestio da je u molitvi pred sobom potrebno imati Isusov način molitve. Narav molitve voditelj je prisutnima približio kroz Isusovu molitvu na Maslinskoj gori. „Isus je izdan poljupcem koji je, ironije li, znak ljubavi. On moli ostavljen od svih, ali i moli trojicu učenika da bdiju i mole za njega. To znači da ćemo o nekim životnim trenucima biti potpuno sami, ostavljeni. Iako ćemo osjećati ostavljenost, trebamo biti svjesni da je s nama nebeski Otac te da možemo od drugih tražiti potporu u molitvi. Moliti je teško, jer nam evanđeoski odlomak otkriva da se Isus tijekom molitve znojio krvavim znojem jer mu se cijelo biće odupiralo Očevoj volji. Isto je i s nama ljudima. U našem duhovnom životu Bog traži od nas upravo ono što mi ne očekujemo, što ne želimo. Ključ svetosti je u prihvaćanju onoga što Bog želi. Prihvaćanje Božje volje dovodi do napredovanja u duhovnosti ili do stagnacije“, pojasnio je dr. Šota.
Treće promišljanje govorilo je o opraštanju. Istaknuto je da mi ljudi lako opraštamo onima do kojih nam nije stalo, teže onima koji prema našim kategorijama, vrijede više od nas. Najteže opraštamo sebi jer smo oholi. Teško nam je sebi priznati da smo pogriješili. Potrebno je oprostiti da budemo u miru. Ako je Bog nama sve oprostio, potrebno je imati hrabrosti moliti za oprost, ali i davati oproštenje drugima. Duhovna obnova završila je zajedničkim klanjanjem. Ana Želinski / foto: Valentin Mažar
