BAŠKE OŠTARIJE (TU) – Ured za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije od 1. do 3. prosinca 2023. organizirao je duhovnu obnovu za mlade pod geslom (Za)prati me na Baškim Oštarijama. Bila je to prilika za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije i nekoliko mladih iz okolice Zagreba pripremiti se za došašće. Duhovnu obnovu su uz Marija Žigmana, povjerenika za mlade, studentskog kapelana i župnika u Josipovcu, animirale Matea Došlić i Anamarija Buzgo, članice povjerenstva za mlade te Valentino Kujundžić, bogoslov 3. godine koji tijekom godine stječe pastoralno iskustvo u Župi sv. Luke u Josipovcu.
U petak, 1. prosinca po dolasku i smještaju u Pastoralnom centru na Baškim Oštarijama mladi su program započeli slavljem mise u kojoj je povjerenik Žigman promišljao o prvoj temi duhovne obnove, Bog voli čovjeka.
Došašće koje je pred nama donosi dvije glavne poruke, prva od njih je Bog voli čovjeka. Središnja je to poruka kršćanstva, toga nema ni u jednoj drugoj religiji, da Bog traži čovjeka, traži načine da nam se približi jer nas voli. Koliko god puta smo se udaljili i odlutali, Bog ne odustaje od nas. Ponekad nam se čini kako Bog možda nije uspio, opet smo sagriješili, krenuli nekim svojim putevima, zanijekali ga, ali Bog je tako domišljat u načinu kako nam se približiti. Bog odlučuje postati čovjekom da nas spasi, da nam se približi u razmišljanju, postojanju. Svećenik Žigman pozvao je mlade da tijekom večeri i ostatka duhovne obnove promišljaju o toj istini.
Druga poruka došašća govori nam kako se isplati biti čovjek. Bog je uzeo naše tijelo, u njemu je našao ljepotu, našao je ljepotu u našem životu. Mnogi izgube tu ljepotu u životnim brigama, problemima i poteškoćama na koje nailaze. Prihvaćajući tu istinu da se isplati biti čovjek moguće je sačuvati se od napasti samospašavanja. Mi ne možemo sami sebe spasiti svojim snagama, vježbama, nekim psihološkim vještinama i sl. Spasenje dolazi odozgor, Bog postaje čovjekom da nas spasi. Promatrajući događaje u svijetu, možemo se pitati gdje je Bog u nemoći ovoga svijeta, zašto Bog dopušta ratove, nepravde…Ne bi se trebali pitati zašto, nego što ja mogu učiniti. Bog računa na nas, na naše darove i sposobnosti. To nas dovodi do toga da je svaki život vrijedan i da nema propalog slučaja, koliko god mi zalutali. Ovo vrijeme govori nam da vrijedimo, da smo dragocjeni, da se Bogu uvijek možemo vratiti i popravljati s njime svoj život. Bog je za nas, grešnike, umro na križu. Time je pokazao da mu neizmjerno vrijedimo.
Nakon završetka mise mladi su dobili prigodne knjižice, mali duhovni dnevnik s programom duhovne obnove, ali i razmatranjima za preostalo vrijeme došašća, skroz do Božića te su međusobno izvlačili anđele čuvare za koje su molili tijekom zajedničkog boravka.
Subotnji program započeo je drugom temom, Je li sretan čovjek i radostan? koju je pripremila Anamarija Buzgo. Kroz život vrlo lako shvatimo kako se sreća i radost razlikuju, ponajviše u svom izvoru i održivosti. Sreća je ugodna emocija koja se često veže uz osjećaj slobode i zadovoljstva, ali se temelji na vanjskim okolnostima i ona je samo privremena, dok ne dođe neka teža situacija, bol i sl. Radost je s druge strane prvenstveno dar i plod Duha Svetoga, onaj duboki osjećaj blagostanja koji proizlazi iz poznavanja i služenja Bogu. To je unutarnje zadovoljstvo koje ne ovisi o izvanjskim okolnostima, već o odnosu s Bogom. Istinska se radost pak održava i u situacijama koje nam nisu toliko po volji, kad krenu neke krize ili problemi. Papa Franjo također ističe kako kršćanin koji nije radostan, nije kršćanin ili tom kršćaninu nešto nedostaje! To nam može biti svakodnevni ispit savjesti nedostaje li mi nešto u mom poslanju. Pozvani smo u susretu s Gospodinom tražiti tu radost, duboku i autentičnu radost koja traje jer dolazi od Boga.
Radost možemo njegovati na nekoliko načina. Prvo, shvatiti da je autentična radost u Bogu dar i da ju kao takvu trebamo još više tražiti u molitvi i susretu s Gospodinom. Drugo da se trebate neumoljivo boriti za radost. Grijeh u nama guši tu radost, potiskuje nas, udaljuje nas od istine o nama, zato se protiv njega trebamo boriti. Treće, zahvaljivati češće za ono što nam je darovano. Također, dijeliti iskustva radosti, prevladavanja patnje, uspjeha i neuspjeha. Posljednje, radost prepoznajemo posebno razmatrajući Božju riječ u kojem prepoznajemo koliko se Bog daruje u susretu s čovjekom.
Nakon nagovora uslijedila je šutnja i prilika za promišljanje, a potom radionice međusobnog upoznavanja. Prije ručka mladi su još prošli radionicu u kojoj su promišljali o slici sebe, očekivanjima, samopoštovanju te promišljali koji su njihovi talenti, a koju je vodila Matea Došlić. Uslijedio je ručak i prilika za odmor i druženje.
U poslijepodnevnom dijelu programa, mladi su u 15h zajedno molili krunicu Božjeg milosrđa nakon kojeg je uslijedilo kratko slavljenje, a potom i nagovor na temu Poruka jaslica koji je pripremio Valentino Kujundžić. Mladima je prvo posvijestio kako je Bog boraveći na zemlji, uzimajući naše tijelo, koristeći se istim stvarima i predmetima kao mi, posvetio zapravo sve te stvari i one nam ne bi smjele biti obične, nego u njima trebamo prepoznavati Boga i gledati priliku za radovanje. To nam posebno pokazuju i jaslice. Bog od svih mjesta na kojem se mogao roditi, bira jaslice, dolazi tamo gdje je bio neugodan miris, hladnoća, prljavština, neugodnost. Često nam je to teško zamisliti jer smo navikli na to rođenje u jaslicama kao nešto uobičajeno. Ali Bog želi doći i u takvo mjesto i u takvoj situaciju, zato vjerujemo kako ne postoji u našem životu situacija u koju Bog ne bi htio doći. Bog je tu s nama i u našim hladnoćama, tamama i prljavštinama. Valentino je potom pojasnio što predstavljaju pojedini likovi u jaslicama. Mariju vežemo uz ljubav, onu ljubav koja ne viče i ne buči, već je tu i daruje nam se baš onda kad nam je potrebno. Josip je pak svjedok vjere, vjere koja još uvijek postoji i to je prekrasan dar kojeg smo primili od Boga. Vol pak može simbolizirati mir i strpljivost, možda nije nešto posebno radio u jaslicama, ali po legendi grijao je Isusa svojim dahom. Premda magarca smatramo glupim i tvrdoglavim, magarac se zadovoljava malim stvarima i raduje se svakoj pažnji, od njega i sami možemo učiti tražiti radosti u malim stvarima. Pastiri su pak primjer staloženosti, nisu se bavili nečim nebitnim i sporednim, već su se usredotočili na poziv koji im je povjeren, dok ovce predstavljaju primjer povjerenja. One slijede svog pastira, imaju povjerenja da će ih voditi u dobrom smjeru. I mi danas živimo od povjerenja u druge, prijatelje, svećenike, proizvođače hrane, vozače itd. I posljednji lik u jaslicama bez kojeg ništa ne bi imalo smisla, naravno Isus, znak nade koji Bog daruje svijetu.
Nakon nagovora uslijedila je kreativna radionica izrade pojedinih likova iz jaslica koje su mladi pripremali kao poklon osobi čiji su anđeo čuvar bili tijekom duhovne obnove. Iza radionice uslijedila je prilika za ispovijed, a potom i misno slavlje u kojem je povjerenik Žigman mladima kratko progovorio o temi budnosti koja nas priprema za došašće. San je onaj koji je dobar za tijelo, ali san, uspavanost za dušu može biti pogubna. Životnim brigama mi se vrlo lako opteretimo i ne primjećujemo koliko je dobra i milosti oko nas. Zato je važno bdjeti nad sobom, svojim mislima i djelima i ne prepuštati Gospodinov pohod u svakodnevici. Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje su pjevanjem i sviranjem animirali Matea Došlić i Tin Serdar.
Nakon klanjanja mladi su zajedno proveli večer uz paljenje logorske vatre, okrepu i druženje.
U nedjelju, nakon doručka, mladi su imali priliku otići u šetnju u tišini, promišljati o poticajima koje su dobili te donijeti neku odluku s obzirom na došašće koje započinje. Nakon šetnje uslijedila je prilika za ispovijed te misa. Tijekom propovijedi voditelj Žigman je promišljao je o posljednjoj temi duhovne obnove, Zaprati Isusa kroz vjeru i nadu. Vjera nam je darovana od Boga, kako smo već promišljali živimo od povjerenja u raznim situacijama. Ali vjera je često na kušnji. I Bog nas kuša kako bi produbio odnos s nama. Kada se nađemo na kušnji, onda nam nada pomaže ići naprijed, pomaže nam gledati u budućnost. Često smo skloni ili se zagledati u svoje svakodnevne probleme da izgubimo perspektivu za budućnost, poput učenika na putu u Emaus, ili pak živjeti u nekim iluzijama prošlosti kada mislimo da je bilo puno bolje, lakše, plemenitije i sl. Nada je krepost koja nas nosi naprijed, po kojoj smo zagledani u nebeske stvari, težimo za vječnim životom i svo svoje pouzdanje stavljamo u Gospodina, a ne u svoje sile. Vidimo to i na primjeru Abrahamova života. On koji je u nadi protiv svake nade, predao potpuno svoj život Bogu i povjerovao u njegova obećanja.
Na kraju mise predslavitelj Žigman je zahvalio svim sudionicima i svim članovima Nadbiskupijskog povjerenstva koji su sudjelovali u organizaciji duhovne obnove uz molbu mladima da mole za članove Povjerenstva da mogu biti svjedoci i primjer mladima kojima su poslani. Nakon nedjeljnog ručka duhovna obnova je zaključena otkrivanjem anđela čuvara i razmjenom kreativnih likova iz jaslica. Anamarija Buzgo
