OSIJEK (TU) – Sakrament pomirenja – čin Božjeg milosrđa bila je tema druge u nizu korizmenih tribina koje se srijedom održavaju u Vikarijatu Osijek. O navedenoj temi 24. veljače govorio je prof. dr. Vladimir Dugalić, profesor KBF-a u Đakovu i biskupski vikar za pastoral grada Osijeka. Središnji čin u Godini milosrđa mora biti sakrament ispovijedi, naglasio je papa Franjo u buli Misericordiae Vultus – Lice Milosrđa, a prof. Dugalić, oslanjajući se na Papinu knjigu Božje je ime Milosrđe pojasnio je što znači sakrament ispovijedi, iznio je odredbe koje obvezuju svećenike te pojasnio zašto Crkva rastavljenima i ponovno civilno vjenčanima ne dopušta ispovijed.
„Sakrament pomirenja istovremeno ukazuje na realnost grijeha unutar kršćanske zajednice, ali i na svijest da grijeh koji je počinio kršćanin uvijek može biti nadvladan, ukoliko postoji iskrena želja za obraćenjem, kao preduvjet Božjoj snazi opraštanja koja je objavljena u snazi Isusa Krista i potom predana Crkvi“ rekao je predavač podsjećajući da Katekizam Katoličke Crkve ovaj sakrament naziva i sakramentom ozdravljenja, ispovijedi, oproštenja te pomirenja. Oslanjajući se na evanđeoski prizor o Zakeju cariniku uputio je da Isus ne minimalizira niti opravdava Zajekev grijeh, ne zaboravlja krivnju – ali Božje milosrđe je brže od kajanja i ispovijedanja grešnosti, ono čovjeku otkriva istinu o njemu samome i potiče ga na obraćenje. „Čovjek koji nije doživio Božju dobrotu i Božje milosrđe nije sposoban za ispovijed. Zato mnogi ne idu na ispovijed, jer ne vide svoje grijehe“, a papa Franjo takve naziva korumpiranim kršćanima, zatvorenima u vlastiti grijeh bez potrebe oproštenja.
Osobe danas prvenstveno traže nekoga tko će ih saslušati, darovati im svoje vrijeme, stoga bi ispovjednici trebali govoriti, strpljivo slušati, osobama ponajprije reći da ih Bog voli, a ako ne mogu dati odrješenje trebaju pojasniti zašto, i svejedno podijeliti blagoslov, čak i bez sakramentalnog odrješenja. „Zadaća ispovijedi dragovoljno je vježbanje u krepostima, koje je kao takvo ispaštanje i žrtva, ali to je nezamjenjiva škola duhovnosti kako bismo došli do punine čovještva, odnosno svetosti“, naglasio je predavač upućujući da se mora prestati s ispovijedima iz rutine, koje papa uspoređuje s „kemijskom čistionicom“ te početi tražiti da nas ispovijed mijenja jer „dobro obavljena ispovijed mora čovjeka zaustaviti pred Božjim milosrđem koje će ga potaknuti na promjenu života“.
„Svećenik mora biti pun Duha Svetoga, duhovni otac, a ne službenik duhovnosti. Treba pomoći vjerniku da ne upadne u napast malodušja, hrabriti pokornika, osnažiti dobre nakane i krjeposti te u njemu buditi nadu i povjerenje u Božju milost, koja se vraća ili povećava u sakramentu pomirenja, a nudi i valjanu obranu protiv najtežih napasti“, uputio je i istaknuo kako je nužno raditi na podizanju kulture ispovijedanja i kod pokornika, i kod ispovjednika. Govoreći o uskraćivanju odrješenja osobama koje su u drugom, civilnom braku, prof. Dugalić pojasnio je – ako netko ne može promijeniti svoj život jer živi u takvom stanju da ne može reći „neću više griješiti“, ne može dobiti odrješenje. Crkva ne osuđuje osobe koje nisu mogle sačuvati brak. Ako ostanu živjeti same, nema zapreke za primanje sakramenata. No, ako sklope drugu, civilnu ženidbu, imaju obvezu prema bračnom drugu i ne mogu reći da „neće griješiti“ te tada nemaju uvjeta za sakramentalno odrješenje. Crkva ih ne osuđuje, prihvaća ih s mnogo ljubavi i razumijevanja, i ne uskraćuje im blagoslov, ali čuva sakramentalnost braka i ne može dati ono na što nema pravo, pojašnjeno je na kraju predavanja.
Treća korizmena tribina održat će se 2. ožujka na temu Socijalno milosrđe – ključ izgradnje Crkve i društva, o čemu će govoriti doc. dr. Silvija Migles (KBF u Zagrebu). M. Kuveždanin
