ĐAKOVO (TU) – Po posvetnoj molitvi i polaganju ruku đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, tijekom svečanoga misnog slavlja 26. listopada 2014. u prepunoj đakovačkoj katedrali sv. Petra, Đakovačko-osječka nadbiskupija dobila je četvoricu novih đakona, a hrvatska zajednica palotinaca jednog. Red đakonata primili su Ivan Begović (Župa bl. A. Stepinca, Vinkovci), Vedran Bilić (Župa bl. A. Stepinca, Slavonski Brod), Krešimir Čutura (Župa sv. Nikole Tavelića, Slavonski Brod), Ilija Dogan (Župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Ivankovo) i fr. Ante Jonjić, SAC (Župa Marije, Kraljice apostola, Zaprešić).
Misnom slavlju kojim je predsjedao nadbiskup Hranić koncelebrirali su brojni svećenici, među kojima generalni vikar mons. Ivan Ćurić, poglavari Bogoslovnog sjemeništa predvođeni rektorom mo. Ivanom Andrićem, profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, o. Jozo Ivić, poglavar hrvatske zajednice palotinaca u Hrvatskoj te Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.
U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na evanđeoski ulomak toga dana, konkretnije, na pitanje “Koja je zapovijed najveća u Zakonu?”, o kojemu se u Isusovo vrijeme veoma žustro diskutiralo među “zakonoznancima” te istaknuo kako je novost Isusovog odgovora u tome što je iz mnoštva izvukao zapovijed ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu, spojio ih i stavio u središte svega. “Istodobno, njihovim naglašavanjem i spajanjem Isus je otvorio put da shvatimo ono što je bitno u mnoštvu zapovijedi i zabrana te da to
bitno učinimo polazištem za oblikovanje našeg osobnog i zajedničkog te društvenog života”, rekao je nadbiskup. “Bog se utjelovljenjem svojega Sina poistovjetio s čovjekom i uzeo ljudsko lice. U Isusu Kristu su dvije naravi: božanska i ljudska, a jedna osoba. Zato, dijeliti ljubav prema Bogu od ljubavi prema čovjeku značilo bi zanijekati utjelovljenje i odreći se Isusa Krista. A on je za kršćanina izvor, primjer i model ljubavi i prema Bogu i prema čovjeku”, dodao je nadbiskup Hranić.
Ređenicima je rekao kako je đakonsko ređenje – ređenje za službu ljubavi, a ta služba ljubavi istog intenziteta i iste dubine prema Bogu i prema bližnjemu ostaje im i onda kada im budu dodane nove službe propovijedanja i posvećivanja po svećeničkom ređenju. Naglasio im je kako u službi ljubavi posebno treba imati srca prema siromasima, posvješćujući im ujedno kako su Caritas i karitativno djelovanje te usvajanje principa socijalnog nauka Crkve u rješavanju socijalnih pitanja veoma važna pitanja života na području Nadbiskupije, ali i cijeloga svijeta.
Na kraju homilije nadbiskup se ponovno obratio ređenicima: “Ukorijenjeni i utemeljeni u vjeri, budite neporočni i besprijekorni, kao što dolikuje Kristovim služiteljima. Ne dajte se odvratiti od čiste i nepodijeljene ljubavi, od nade Evanđelja. Po ređenju i đakonskoj službi koju ćete primiti, morate biti ne samo slušatelji Evanđelja, nego
i služitelji, istinski karitativni i socijalni radnici, ljudi koji riječ Božju ne naviještaju samo ustima, nego je očituju prije svega djelima ljubavi da ovi vjernici i čitav kršćanski puk, gledajući vas i potaknut vašim životom, poželi zajedno s vama biti čist i Bogu ugodan prinos.”
U molitvi ređenja nadbiskup je molio za petoricu kandidata, da u njima obiluje svaka vrst evanđeoske kreposti, iskrena ljubav, zauzimanje za siromašne i bolesne, skromnost 
u upravljanju i potpuna neporočnosti i uzdržavanje duhovne stege, kako bi ostali jaki i nepokolebljivi u Kristu i nasljedujući Krista, koji je na zemlju došao da služi.
Nakon obreda ređenja đakoni su primili i odjenuli štolu i zaogrnuli se dalmatikom, a po završetku misnog slavlja okupljena zajednica vjernika ispratila ih je pljeskom. Misno slavlje animirao je Mješoviti katedralni zbor. Anica Banović
