Blagoslov obnovljene crkve sv. Mihaela arkanđela u Duboviku

DUBOVIK, PODRCKAVLJE (TU) –  Svečano je bilo u nedjelju 30. listopada 2016. u Duboviku, filijali župe Podcrkavlje: njihova stoljetna crkvica svetog Mihaela arkanđela u središtu sela zasjala je u obnovljenom ruhu i Bogu na slavu ponovno blagoslovljena.

Obred blagoslova i svečano euharistijsko slavlje pred brojnim okupljenim vjernicima predvodio je generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Ivan Ćurić, uz koncelebraciju vlč. Josipa Kešinovića, domaćeg župnika Župe sv. Ivana Apostola iz Podrckavlja.

U prigodnoj propovijedi mons. Ćurić govorio je o istinskoj vjeri koju je, kako je rekao, jako važno graditi na sigurnim temeljima i u nju ugrađivati čvrste materijale, a ne neku pljevu koja se rasprši pred prvim ozbiljnijim pitanjima i prvim većim životnim izazovima. „Od takve građevine koja je na pljevi ili na pijesku nema ništa. Zato je jako važno povezati se s Božjom Riječi i osjetiti prijateljstvo s Božjom Riječi, koja svakome od nas  daje svjetlo i snagu da s čvrstim osloncem mogu razumjeti i graditi svoj život, oslonjen ne samo na  sebe, i na svoja djela, već i na onoga koji je zapravo Zaglavni kamen, a to je  naš Brat i Spasitelj, Raspeti i Uskrsli Isus Krist – kojega nam je poznavati, razumjeti i ljubiti, a vjeru graditi u zajedništvu s Bogom koju nam je donio i objavio sam Isus“, istaknuo je mons. Ćurić.

U svjetlu odlomka iz Lukina Evanđelja o cariniku Zakeju i njegovom susretu s Isusom generalni je vikar vjernicima ukazao na pravo obraćenje, preispitivanje, promjenu svojih stavova, vrijednosti i djelovanja, kao pravom putu vjere koji želimo graditi. „Razumjeti tu istinu da Bog svakoga želi, krenuvši uvijek svatko od sebe samoga, posvješćujući si istinu: Bog me ljubi; je li to onaj prvi i nerazrušivi temelj na kojima gradim sav svoj život sve svoje planove i sve svoje nade?“, naglasio je mons. Ćurić, dotičući se i Papinih riječi koji nas upozorava na trajno prisutnu opasnost kršćanske vjere koja pod predznakom kulture i tradicije postaje ideologija. U takvom iskustvu ‘nazovi’ vjere nema potrebe za istinskim obraćenjem, nasljedovanjem Isusa, takva ideologija samo plaši, tjera i udaljuje ljude, i Crkvu od ljudi.

Pozvao je prisutne na  obnovu zajedničke obiteljske molitve, kao stalnog nadahnuća za susret s Bogom, i iz kojeg dolazi snaga za djelovanje na pravi način kao ljudi, kao kršćani, kao pripadnici svoje župne zajednice i članovi žive Kristove Crkve. Zahvalio je župniku Josipu Kešinoviću i svima koji su na bilo koji konkretan način pomogli u obnovi drevne crkve u Duboviku, te pozvao sve vjernike neka ona bude i nadalje mjesto susreta i iskrene, čiste, nesebične i plemenite molitve.

Misno slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor Pocrkavlje, a poslije mise vjernici su ispred crkve zaigrali veliko slavonsko kolo, uz KUD Krešimir Šimič iz Podrckavlja. Župnik Kešinović zahvalio je svim dobrim ljudima koji su pomogli i sudjelovali u obnovi crkve, svim donatorima i samim mještanima koji su neke poslove poput uređenja poda crkve, bojanja ograde, nasipanja prilaza i uređenja okoliša odradili vlastitim rukama.

„Radovi na obnovi crkve su trajali mjesec dana, fasada je povjerena tvrtki Ivezić gradnja. Sve je koštalo oko 30 tisuća kuna, najviše su pomogli sama Župa, Općina Podcrkavlje i  brojni donatori“, rekao je Mario Šimić, predsjednik MO Dubovik, sela koje danas broji samo 85 stanovnika.

Prva crkva u Duboviku sagrađena je 1775. godine na brdu iznad sela, imala je pet oltara, bila je velika i kao takva župna crkva, Dubovik je u to vrijeme bilo sjedište župe. No, crkva je zbog dotrajalosti morala biti srušena, pa je 1804.  godine župa preseljena u susjedno Podcrkavlje. Više od stoljeća u središtu Dubovika stajao je samo križ, na mjestu kojega je tek 1927. za vrijeme župnika Josipa Tercija, sagrađena ova crkva posvećena  sv. Mihaelu arkanđelu i  koja je nekoliko puta obnavljana i restaurirana.  Mise su u njoj danas jednom mjesečno, zadnje nedjelje u mjesecu. Sama župa je prostorno dosta velika i ima devet filijala. Ivica Vlašić