Blagoslov novoga samostana – provincijalnog sjedišta Marijinih sestara čudotvorne medaljice

OSIJEK (TU)FOTOGALERIJA – Na blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja 2020., na dan 142. obljetnice osnutka Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice (1878.) i u 139. godini njihova dolaska u Hrvatsku, u grad Osijek (1881.), đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić blagoslovio je „Dom sv. Josipa“ u Osijeku, novo provincijalno sjedište i Samostan Marijinih sestara čudotvorne medaljice na području Župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića, blagoslovivši istodobno i samostansku kapelu na čast BDM od čudotvorne medaljice i posvetivši njezin oltar, pohranjujući u nj moći bl. Alojzija Stepinca.

Misno slavlje s obredima, koje je započelo u župnoj crkvi a nastavljeno u novoj kapeli, u zajedništvu s desetak svećenika te uz nazočnost 30-ak redovnica i manjeg broja okupljenih vjernika, predvodio je nadbiskup Hranić. Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je rekao: „Puni radosti okupili smo se blagosloviti novi samostan Marijinih sestara čudotvorne medaljice i posvetiti oltar u samostanskoj kapeli Doma sv. Josipa! Pobožno se pridružimo ovim svetim obredima i vjerom slušajmo Božju riječ! Naša je zajednica nanovo rođena iz krsnoga vrela, i hrani se s euharistijskog stola! Neka okupljena oko oltara raste u duhovni hram i neka je trajno prožima ljubav!“ Zatim su se svi u procesiji uputili prema „Domu sv. Josipa“ u neposrednoj blizini.

Ispred ulaznih vrata novoga samostana provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas pozdravila je nadbiskupa Hranića i nazočne: „Nakon što smo projektirali, gradili i sagradili ovaj samostan, danas, na blagdan Gospe Karmelske i dan utemeljenja Družbe Marijinih sestara, povjeravamo ga zaštiti sv. Josipa. Svjesne činjenice, da ako Gospodin kuće ne gradi da se uzalud muče graditelji, ovu gradnju pratili smo žrtvom i molitvom za Božju pomoć u gradnji kao i pomoć svim djelatnicima koji su ovdje radili. Željeli smo da Bog uvijek bude središte našeg samostana, središte našeg srca i polazna točka oko koje ćemo se okupljati!“ Posebnu zahvalu uputila je voditelju radova dipl. ing. građ. Darku Ojvanu i predstavniku izvođača radova dipl. ing. građ. Marku Milasu, koji su također ponaosob izrekli zahvale za suradnju i iskazano povjerenje. Zatim je župnik Župe sv. Leopolda B. Mandića vlč. Tomislav Benaković otvorio vrata samostana gdje su se nastavili obredi uz blagoslov vode, blagoslov kapele i svih prostorija samostana.

U svojoj homiliji nadbiskup Hranić je rekao: „Prije malo više od dvije godine, 2. prosinca 2017., ovdje u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića, slavili smo euharistiju i na kraju došli na ovaj prostor te smo blagoslovili gradilište nove provincijalne kuće Hrvatske provincije Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. I evo nas danas, na 142. obljetnicu osnutka Družbe kad je s Leopoldina Brandis obukla 3 prve djevojke, stavila ih pod Marijinu zaštitu i poslala bolesnicima po obiteljima, u 139. godini Vašega dolaska u Osijek i u Hrvatsku kako bismo posvetili ovu Kapelu BDM od čudotvorne medaljice, te kako bismo zazvali Božji blagoslov na novi početak, na novu etapu života i djelovanja Hrvatske provincije Družbe, a osobito na njezinu Provincijalnu upravu i zajednicu sestara, njih 15-ak, koje su proljetos uselile u ovaj svoj novi Dom sv. Josipa.“

Tumačeći pročitani evanđeoski tekst Isusovih riječi s križa apostolu Ivanu i Bogorodici Mariji „Ženo, evo Ti Sina. Sine, evo ti Majke!“, nadbiskup Hranić je istaknuo: „Marija je Majka svih nas – Isusove braće i sestara i njegovih učenika. Ona je postala Majkom postala podno križa. I ona nastavlja ostvarivati svoju majčinsku službu za nas i po nama kad smo podno križa; kad ste Vi, drage Marijine sestre, usmjerene prema onima koji su združeni s Isusom na križu i kojima Vas šalje karizma Vaše Družbe, a to su bolesnici i trpeći ljudi. Vaša je karizma da budete u društvu s trpećim Isusom – pod križem, te da u svijetu uprisutnjujete Marijino majčinstvo, blizinu i ljubav Krista i njegove Crkve onima s kojima se poistovjećuje Isus i za koje je on umro na križu. Na to Vas trajno podsjeća početno slovo Marijina imena ‘M’ te križ na poleđini medaljice što je nosite na svim grudima i uz njih dva Srca: Isusovo okrunjeno trnjem i Marijino probodeno mačem boli.“

Obraćajući se sestrama napose je naglasio: „Poštovane i drage Marijine sestre, na čelu s Vašom generalnom poglavaricom s. Marijom Irmom Makše i s provincijalnom poglavaricom s. Kajom Ljubas, život Vaše Družbe i ove Hrvatske Provincije uistinu se ostvarivao se pod križem, u zajedništvu s raspetim Isusom i s njegovom Majkom Marijom. Apostol Ivan pod križem je i Vaša slika i uprisutnjenje pod Isusovim križem. Mukotrpan je i dug bio Vaš dosadašnji put, posut trnjem i mnogobrojnim nedaćama dok niste došle do ovoga Doma sv. Josipa.“ U nastavku se nadbiskup spomenuo toga skoro stogodišnjeg mučnog puta Marijinih sestara u Hrvatskoj i napose Osijeku uzrokovanog otimanjem njihove kuće – povjerenog starog Dvorca Pejačević, od strane raznih totalitarnih režima, počevši od 30-tih godina prošloga stoljeća pa sve do demokratskih promjena 90-tih godina i daljnjih nemalih ekonomsko-pravnih poteškoća, te rekao: „Koliko li ste puta kroz sve te teške godine ponovile vapaj s medaljice na svojim prsima: ‘O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo’.“

U nastavku se nadbiskup osvrnuo i na sadašnji trenutak kada „zahvalne klikćete i mi zajedno s Vama: Bogu i Bezgrešnoj Djevici Mariji, Gospi Karmelskoj, hvala! Hvala svima koji su Vam očitovali svoju blizinu i koji su Vam na različite načine pomogli da očuvate te da prodate Dvorac Pejačević, da sagradite zgradu prilagođenu potrebama Vaše zajednice i da danas možemo blagosloviti Vaš novi Dom sv. Josipa. Uistinu je ovo povijesni trenutak i povijesni događaj za Vas, za Vašu Provinciju i Družbu, za ovu Župu i za čitavu našu Nadbiskupiju. Božja Vas je providnost, drage Sestre, životno povezala s Kćerima kršćanske ljubavi – sa Sestrama Usmiljenkama i ona je htjela da dođete na ovo zemljište i da djelujete u ovoj župi (kojoj su one omogućile da ovdje prije nešto više od 50 godina bude utemeljena nova župna zajednica).“

Govoreći o relikvijama bl. Alojzija Stepinca koje su sestre poželjele imati ugrađen u oltar kapele, nadbiskup je rekao: „Vi u progonu, stradanju, zatvoru, patnji, u postojanosti i svjedočanstvu te u mučeničkom umiranju bl. kardinala Alojzija Stepinca prepoznajete i same sebe – simbol mučeničke povijesti i stradanja svoje Hrvatske provincije u vrijeme komunističkoga režima. Župna crkva Vaše nove župe čuva relikvije sv. Leopolda a ova kapela, kojih stotinjak metara dalje, postaje tako ne samo sestarsko, nego i župno svetište te mjesto sestarskog i župnog štovanja drugog hrvatskog sveca i mučenika: bl. Alojzija Stepinca.“

Za zaštitnika samostana, sv. Josipa, nadbiskup Hranić je ustvrdio: „Drage Marijine Sestre, Bog je zahvatio u život sv. Josipa. Ništa se u njegovu životu nije odvijalo onako kako je on to zamislio, ali sve što se događalo, bilo je dio Božjega promisla u kojemu i po kojemu je Bog ostvarivao svoje spasenje u povijesti ljudskoga roda. Tako i u povijesti Vaše Hrvatske provincije te u životima Vas Marijinih sestara: ništa se do sada, pa niti ovo slavlje posvete koje je odgođeno u ožujku zbog pandemije, nije odvijalo onako kako ste Vi htjele, ali sve što se događalo i događa bilo je dobro i danas biva okrunjeno posvetom ovoga zdanja u kojega je ugrađena svaka od Vas; znoj, rad, molitve, postovi i žrtve svih Vas i Vaših sestara kroz gotovo stoljetnu povijest Vaše provincije. Ovdje u ovoj kapeli ćete se od sada hraniti Božjom riječju i euharistijom, posvećivati obnavljanjem i polaganjem svojih redovničkih zavjeta i primanjem sakramenata te svojim životom i svjedočanstvom ugrađivati u hram Kristova otajstvenoga tijela, a to je Crkva.“

Nadbiskup je na kraju potaknuo sestre, ali i sve prisutne: „Ostanite ponizne i vjerne raspetome Isusu, jer o toj Vašoj vjernosti njemu ovisi Vaša budućnost i to hoćemo li i svi mi u Vama, kao apostol Ivan u Mariji, moći pronalaziti i prepoznavati sliku i odsjaj Blažene Djevice Marije te svoje dobre i ponizne majke, koje osjećaju i ljube Kristovim srcem. Amen.“

Nakon homilije uslijedio je obred posvete oltara, uz Litanije svih svetih koje je pjevao župnik Benaković. Nadbiskup je zatim svetim uljem pomazao oltar koji tako postaje vidljivi znak Isusa Krista, koji je Božji Pomazanik i Glava Crkve. U oltar je ugradio moći hrvatskog sveca bl. Alojzija Stepinca i povelju, koju je pred okupljenom zajednicom pročitala s. Danijela Jukić. Na kraju, svoje zahvale Bogu na svemu dobrome uz nadu u zajednički plodni pastoralni rad, izrekla je provincijalka s. Kaja Ljubas, zahvaljujući poimence svakom svećeniku-koncelebrantu kao i prisutnim glavnim suradnicima i dobročiniteljima, prigodno darujući nadbiskupa Hranića i župnika Benakovića. Nadbiskup je poželio sve najbolje sestrama uz blagoslov svih prisutnih. Liturgijsko slavlje animirao je Mješoviti zbor Marijinih sestara Čudotvorne medaljice pod vodstvom s. Samuele Markanović, s pridruženim članovima. Uslijedio je domjenak kojim su sestre počastile goste na otvorenom prostoru klaustra novog samostana. – FOTOGALERIJA Lovro Kladarić / Marko Grgić