60. godišnjica čašćenja Djevice Siromaha: Neka Djevica Siromaha pomogne da se prepustimo Bogu

GUNDINCI (TU) – Obilježavanje hodočasničkog dana Gospe Siromaha u Gundincima nastavilo se na sam blagdan, 22. kolovoza misnim slavljem koje je predvodio domaći župnik Josip Dominković, a liturgijsko pjevanje animirao je Zbor mladih “Ljiljani Djevice Siromaha”. Praćeni lijepim vremenom, na misi su sudjelovali brojni župljani, ali i hodočasnici.

„Dragi hodočasnici, dragi župljani, došli smo danas k Mariji sa svojim životnim radostima, ali i žalostima. S uspjesima i neuspjesima, usponima i padovima, s dobrotom koja je u nama, ali i sa svim onim nevaljalim što kuha po našim srcima. Donosimo sebe baš onakve kakvi jesmo, nesavršene, slabe, grešne, bolesne na tijelu i duši. Ali donosimo moleći da nam Djevica Siromaha pomogne, da nas ohrabri, da nas do te mjere milost Božja takne i onda zahvati da možemo krenuti iznova, drugačiji, pravedniji, vjerniji. Savršeni poput nje – savršenstvo i svetost naš je cilj. Baš zato, mi kao da smo se natiskali sada ovdje pod Njezine skute jer se bojimo i jer se osjećamo nezaštićeni na toj životnoj vjetrometini na kojoj kao da nas ama baš sve nemilosrdno bije i šiba, baca sad tamo sad amo i bivamo sve svjesniji da ovdje nemamo trajnoga stana jer je naša domovina na nebesima”, rekao je župnik na početku mise. 

„Liturgija ove naše jubilarne 60. godine čašćenja Djevice Siromaha u našem Velikokopaničkom dekanatu i našoj župi Gundinci, poziva nas razmišljati o blaženstvima koja uvode u veliki govor poznat kao i kao govor na Gori, koji je magna charta Novoga zavjeta. Isus očituje Božju volju da privede sve ljude k sreći. Ta je poruka bila već prisutna u propovijedanju proroka, Bog je blizu siromasima i potlačenima i oslobađa ih od njihovih tlačitelja. Ali u ovoj svojoj propovijedi Isus slijedi poseban put, započinje s riječju blaženi, što znači sretni, u nastavku navodi uvjet za postizanje toga, a zaključuje s jednim obećanjem. Motiv blaženstva, odnosno sreće, nije u ispunjenosti postavljenog uvjeta, na primjer, biti siromah duhom ili biti ponižen ili progonjen, nego u obećanju koje slijedi, a koje treba prihvatiti s vjerom kao Božji dar”, pojasnio je propovjednik i napomenuo:  „Ne može se biti blaženim bez obraćenja, bez sposobnosti da cijenimo i živimo Božje darove.” 

U nastavku pojasnio je kako je siromašan u duhu onaj tko je prigrlio osjećaje i poprimio ponašanje onih siromaha koji se u svojem položaju ne bune, nego znaju biti ponizni, poučljivi, otvoreni Božjoj milosti. „Siromah duhom je onaj kršćanin koji se ne pouzdaje u sebe samog, u svoja materijalna bogatstva, ne oslanja se na vlastito mišljenje, nego s poštovanjem sluša i rado se priklanja odlukama drugih. Da u našim zajednicama ima više siromaha duhom, manje bi bilo podjela, suprotstavljanja i polemika. Poniznost kao i ljubav bitna je krepost za suživot u kršćanskim zajednicama”, naglasio je župnik. Siromasi u evanđeoskom smislu su oni koji čuvaju budnim cilj Kraljevstva Nebeskog. Potrebno je uvijek imati otvoreno srce i ruke, a ne zatvorene. Kad je srce zatvoreno to je uskogrudno srce, ni ne zna kako ljubiti. Kad je srce otvoreno tada ide putem ljubavi. Stoga, neka Djevica Siromaha kao uzor i prvina siromaha duhom, pomogne da se prepustimo Bogu, bogatom milosrđem, da nas ispuni svojim darovima, a posebno obiljem svog oproštenja“, rekao je, između ostaloga, župnik Dominković.

Na kraju mise, predmoleći litanije vlč. Dominković završio devetnicu Gospi Siromaha koja se molila uoči hodočasničkog dana. Misu u 11 sati predvodio je domaći sin, preč. Drago Tukara.

Barbara Mihić