Obredi Muke Gospodnje u osječkoj konkatedrali

OSIJEK (TU) –  U predvečernje 30. ožujka – Velikoga petka, dana Muke Gospodnje obrede Muke Gospodnje – službu riječi, klanjanje križu i svetu pričest – u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla predvodio je župnik mons. Adam Bernatović. Sudjelovao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, svećenik u miru Vladimir Mikrut, župni vikar Robert Almaši i đakon Ivan Kunčević.      

 Ulazeći u šutnji, svećenici su se prostrli pred ogoljenim oltarom u najdubljem izrazu molitve i klanjanja. Uslijedila su čitanja Velikoga petka, a evanđeoski izvještaj Muke po Ivanu pjevao je Damir Kopić, vlč. Almaši te Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s Branke Čutura i Dalibora Ratića.

U prigodnoj homiliji đakon Kunčević rekao je: „Muka i smrt Gospodina našega Isusa Krista jedno je najvećih otajstava naše vjere. U svim evanđeljima tijekom godine Isus nas uči živjeti zemaljski i nebeski život, a jedino danas, na Veliki petak, uči nas umirati.“ Naglašavajući kako muka nije znak poraza već očitovanje Božje ljubavi koja ide do kraja, đakon je posvijestio kako se Isus već u muci pokazuje kao pobjednik nad smrću i nad našim grijesima. „Jedan je filozof rekao: Veličina čovjekove bijede vidljiva je u veličini lijeka koji mu je potreban. Ako je neizmjerni Bog morao biti mučen i nevino ubijen za nas, onda si barem malo možemo posvijestiti dokle smo dogurali odnosno koliko smo duboko pali“, pojasnio je i potaknuo na dostojanstveno klanjanje križu, upućujući vjernike da njihov poljubac bude istinski znak vjere, ljubavi i poštovanja.  

Uslijedila je sveopća molitva za: svetu Crkvu, Papu, sve redove vjernika, katekumene, jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, one koji ne vjeruju u Boga, za državne poglavare i ljude u potrebi. Potom je đakon do oltara donio križ te ga razotkrio pjevajući tri puta: Evo drvo križa na kom je visio Spas svijeta, a vjernici su odgovarali: Dođite, poklonimo se, nakon čega je i uslijedilo klanjanje križu, a zatim i sveta pričest. Nakon završnog blagoslova svećenici i vjernici razišli su se u šutnji. Veći broj prisutnih zadržao se u molitvi kod Kristova groba. M. Kuveždanin