OSIJEK (TU) – U retfalačkoj župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku svake srijede poslije večernje mise održavaju se susreti rasta u vjeri: Katolici, dobro došli kući! Zajedništvo se otvara i završava molitvom i tematskom meditacijom, a kateheze za mladež i starije vodi laik dr. sc. Krešimir Šimić, župljanin i profesor Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Šestim je susretom o temi slušanja glasa Gospodnjeg, održanim 28. listopada, završio mjesečni ciklus razmatranja i osluškivanja Božje riječi kroz odabrane ulomke i biblijske osobe. Na susretima je bilo riječi o obraćenju, vjeri, pozvanosti na nasljedovanje, o glasu savjesti i slušanju Božjega glasa iz kojeg sve dobro izvire, a to su uvjeti za autoevangelizaciju u kontekstu zahtjeva nove evangelizacije u Crkvi.
Retfalački župnik Ivica Martić je u uvodnom susretu, 23. rujna, pozvao zainteresirane na katehetsku pouku kako bi slušajući tematska izlaganja i sudjelujući u razmatranjima ponovno otkrili ljepotu katoličke vjere. Poticaj za održavanje susreta iznjedren je u potrebi nove evangelizacije utemeljene u obvezujućim dokumentima Crkve i biskupskim sinodama. Za mjesnu Crkvu aktualan je i sinodalni dokument „Ti si Krist – za nas i za sve ljude: izjave i odluke Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske“, u kojoj se ističe potreba obnove župne kateheze kao temeljne zadaće na putu opće obnove.
Prvo od četiriju sinodskih zasjedanja je bilo posvećeno temi evangelizacije. Upravo je ovaj dokument utvrdio putove, uporište, pravilo i putokaz s ciljem nove evangelizacije. Šimić je u prvoj katehezi potaknuo promišljanje o 15. retku ulomka iz Markova evanđelja (Mk, 1,14-15): „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“, pojasnivši biblijsko značenje punine vremena, Kraljevstva Božjega te obraćenja i samoga čina vjere kao načina ulaska u Kraljevstvo.
Drugi je susret ukazao kako Božjom riječju dosegnuti obraćenje i vjeru, a to uz primjer Jahvinog pitanja čovjeku: ‘Što ćeš ti ovdje, Ilija?’ (1 Knjiga o kraljevima, 19, 1-18). Šimić je odabirući „trenutak Božjega zahvata u ljudsku povijest“ razložio kako smisao dosega punine vremena u Kraljevstvu Božjem za svakoga ponaosob znači osobno obraćenje i vjeru. To u starozavjetnim tekstovima upućuje na promjenu mišljenja i pokoru, a u novozavjetnim beskompromisan zaokret prema Bogu, odvraćanje od grijeha i početak novoga života. „Da bi se obraćenje moglo dogoditi, potrebna je Božja riječ i potrebna je vjera! Koji su imali vjeru, doživljavali su otajstvo Božje ljubavi. A kako će biti vjere, ako nema navjestitelja?“, neke su od misli dr. Šimića.
Treći je susret podsjetio kako prorok Ilija, spoznaje, promiče i izriče Božju volju, na njegovu znakovitu proročku gestu (bacanje plašta na Elizeja; plašt simbolizira moć, zaštitu). U diskusiji je razloženo, kroz tri biblijske situacije, zašto čovjek ne može sam sebe staviti u položaj nasljedovanja Gospodina već, rastumačio je Šimić, „nasljedovati Isusa možemo samo ako nas Isus pozove“. Poučio je da i mi, kršteni „U ime Oca, Sina i Duha Svetoga“ imamo plašt, imamo poziv, ali nasljedovanje podrazumijeva aktualizaciju, naše slobodno djelovanje u posinjenju, odaziv po primljenim sakramentima, djelovanje vjere u Duhu Božje ljubavi.
Govoreći o temi poziva na nasljedovanje, u četvrtoj je katehezi Šimić pojasnio: „Nasljedovanje je duhovna kategorija. Niz je primjera odaziva nasljedovanja, npr. Djevice Marije, Marije Magdalene… To je nasljedovanje; osjetiti silnu ljubav Božju, prisutnost Ljubavi koja transformira i formira. Nisu to suvremene internetske pobožnosti već svjedočke.“
Peta je kateheza ukazala na značenje i djelovanje savjesti na temelju biblijskih ulomaka (Mk 10, 17-22/usp. Lk 18, 18-23; Post 2, 17, Rim, 1 Kor) i učenja crkvenih otaca (Origen, Augustin, Toma Akvinski). Rečeno je da znanje dobra proističe iz savjesti, a katehist se zadržao na definiciji savjesti, u duhu pastoralne konstitucije Gaudium et spes, br. 16. Istaknuto je da je nasljedovanje Isusa Krista život iz slušanja njegova glasa, iz vršenja Očeve volje. „Glas uvijek poziva da ljubimo, činimo dobro, izbjegavamo zlo; glas koji odzvanja u nutrini; glas Božji po kojemu se živi“, istaknuo je predavač. Nevenka Špoljarić
