Mons. dr. sc. Nikola Dogan

U bolnici u Osijeku preminuo je u subotu, 22. rujna 2007., oko 23 sata, u 64. godini života i 36. godini svećeništva, mons. dr. Nikola Dogan, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Stolnoga kaptola. Nakon što je tijelo preminuloga dr. Dogana bilo dovezeno u katedralu-baziliku Sv. Petra u Đakovu u srijedu, 26. rujna, molitvu je kod odra predvodio mons. Stjepan Karalić, kanonik (veliki prepošt). Nazočni su bili đakovački i srijemski biskupi, dr. Marin Srakić i dr. Đuro Hranić, kanonici Stolnoga kaptola, svećenici, profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, rodbina, redovnice, bogoslovi, studenti, djelatnici KBF-a i biskupijskih ustanova te vjernici.

Ukopni obredi i misa zadušnica

Tijelo preminuloga dr. Dogana bilo je izloženo toga dana u katedrali od 10 do 14 sati kada je ukopne obrede i misu zadušnicu predvodio biskup Srakić. Koncelebrirali su mons. Vjekoslav Huzjak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, pomoćni biskupi đakovački i srijemski, dr. Đuro Grašparović i dr. Đuro Hranić te dvjesto svećenika iz Đakovačke i srijemske biskupije i drugih biskupija, među kojima kanonici Stolnoga kaptola Đakovačke i Srijemske biskupije, profesori KBF-a u Đakovu, dekani, prodekani, rektori Bogoslovija iz Sarajeva i Rijeke, redovnici i jedan trajni đakon.

Sudjelovali su rodbina i prijatelji, dr. Gordana Kralik, rektorica Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, članovi Senata osječkoga Sveučilišta, dekani, prodekani, profesori, članovi Hrvatskoga zmaja,
redovnice, studentice i studenti, bogoslovi, djelatnici KBF-a i biskupijskih ustanova, Zoran Vinković, gradonačelnik Đakova sa svojim djelatnicima, predstavnici političkih stranaka, kulturnoga života, liječnici, djelatnici PU Osječko-baranjske, vjernici iz Đakova i ostalih mjesta Đakovačke i Srijemske biskupije.

Na početku euharistijskoga i oproštajnog bogoslužja biskup Srakić je uputio zahvalu «svima koji ste došli biti uz nas i zajedno s nama upraviti molitvu Gospodinu da Đakovačka i Srijemska biskupija i Crkva u nas doista ne bude slomljena nego da nastaviti u budućnosti ići svojoj izgradnji. I da Crkva i u našoj domovini ima uvijek ovako spremnih i dobrih svećenika i radnika koji su uložili svoje talente na dobro Crkve i svoga naroda.

Homilija đakovačkog i srijemskog biskupa, dr. Marina Srakića

«U ovom trenutku i u ovoj prigodi veoma je teško govoriti, iako je vjera koja nas ovdje sabire snažna podrška našoj tuzi. Jedan je život pokošen u punini snage, jedna je biskupija ostala bez jednog snažnog potpornja, jednog svoga plemenitog, darovitog i marljivog svećenika, člana Stolnoga kaptola Đakovačke i Srijemske biskupije, Dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Mons. dr. Nikole Dogana», rekao je na početku homilije biskup Srakić. «Mons. Nikola se sam predavao Bogu za vrijeme cijelog svoga života: kao kršćanin i kao svećenik, od onog svećeničkog ‘da’, pa u svakome ‘da’ kad je prihvaćao najrazličitije službe kao profesor i odgojitelj. Njegov ‘da’ Bogu i svetoj volji Božjoj bio je najdublji smisao, najistinskiji razlog i najsnažniji vapaj njegova života. To je došlo do vrhunca u njegovoj smrti ne samo koju je Bog primio nego koju je on povjerio u ljubavi», rekao je biskup.

Govoreći o životopisu dr. Dogana, biskup je rekao kako je «pokojni svećenik Nikola obavljao brojne službe što svjedoči njegovu spremnost dati se na raspolaganje drugima. Gospodin ga je obdario smislom za glazbu, on se rado odazivao da svojim lijepim glasom uzveliča sveto bogoslužje koje je volio, u kojem je rado sudjelovao i često ga predvodio. Kao učitelj i profesor predavač dogmatske teologije bio je otvoren novijim razmišljanjima, ali uvijek vjeran nauci Crkve, zato je bio i član Vijeća za nauk vjere pri HBK i član drugih sličnih komisija. Velik je njegov doprinos u pripravi i slavlju Druge biskupijske sinode Đakovačke i Srijemske biskupije. Prema zdravstvenom stanju rado se odazivao držati predavanja, duhovne vježbe, prevesti kakav tekst… Gospodin ga je obdario karizmom mudrosti i znanja. Te darove nije čuvao za sebe. Doista je u prezbiteriju naše biskupije bio jedan od stupova», rekao je biskup Srakić.

«Gospodin ga nije obdario samo milosnim darovima, nego i trpljenjem. Prije svega, nakon što je u prvoj godini života ostao bez oca Josipa koji je nestao u Drugom svjetskom ratu, sam stasao uz majku Luciju. Iako je često pjesmom unosio vedrinu u zajednicu, nosio je križ osjećaja osamljenosti, jer je odrastao sam uz majku udovicu, bez braće i sestara. Međutim, ljubav koju nije imao podijeliti s rođenom braćom i sestrama usmjerio je prema Crkvi, Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. To je bila njegova ekleziologija, nauka o Crkvi, ne samo teoretska nego i primijenjena na konkretnu Crkvu. Druga njegova muka bile su zdravstvene poteškoće koje su se pojavile kad je bio u naponu snage, zbog kojih je bio katkada potišten i povučen, a najčešće to nije dao do znanja drugima», rekao je biskup.

Izrazi sućuti

Prije završetka ukopnih obreda i mise zadušnice mons. Luka Strgar, kanonik-kancelar izvijestio je prisutne o brojnim pristiglim izrazima sućuti od pojedinaca, različitih udruga, ustanova, vjerskih i drugih zajednica. Izraze sućuti, između ostalih uputili su: Milosrdne sestre sv. Križa iz provincijalne kuće u Đakovu, Družba sestara Služavke Maloga Isusa iz Sarajeva, franjevački provincijalat zajednice Sv. Ćirla i Metoda iz Zagreba, Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, Teologija u Rijeci, Vrhbosanska bogoslovija, Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultetu Zagrebu, Kršćanska sadašnjost iz Zagreba, Studentski centar iz Slavonskog Broda, Agencija za odgoj i obrazovanje u Osijeku, Medicinski fakultet u Osijeku, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, Učiteljski fakultet u Osijeku, Filozofski fakultet u Osijeku, Pravni fakultet u Osijeku, Evanđeosko-teološki fakultet u Osijeku, Hrvatsko katoličko društvo «Napredak» iz Sarajeva, Sveučilište u Splitu, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Gradsko vijeće i poglavarstvo grada Đakova, Osječko-baranjska županija, Veleposlanstvo RH pri Svetoj Stolici u Vatikanu, Komisija za odnose s vjerskim zajednicama Vlade RH, mons. Antun Škvorčević, požeški biskup, mons. Ivan Milovan, biskup porečko-pulski, mons. Slobodan Štambuk, biskup hvarski, mons. Valter Župan, biskup krčki, mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački, mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. franjo Komarica, biskup banjalučki i predsjednik BK BiH, mons. Ivan Devčić, nadbiskup riječki, mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, msgr. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit.

Izraze sućuti uputili su i kardinali Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i Veliki kancelar VKT-a te kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački i metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. U brzojavu kardinala Bozanića, između ostaloga, piše:
«S prof. dr. Nikolom Doganom označeno je razdoblje osnivanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku kojemu je on postao prvim dekanom. Svojim predanim radom, nesebičnim zalaganjem trajno je radio na unapređenju te visoke crkvene ustanove.»

Oproštajni govori

Nakon pročitanih brzojava s izrazima sućuti od mons. dr. Nikole Dogana u ime svih svećenika i Stolnoga kaptola Đakovačke i Srijemske biskupije s nekoliko riječi oprostio se mons. Stjepan Karalić, kanonik (veliki prepošt): Između ostalog, rekao je: «Dana 1. listopada 1983. godine na dan godišnjice posvete katedrale, stolne crkve, instaliran si uz večernju svetu misu za kanonika Stolnoga kaptola. Svim darovima kojima te Stvoritelj obdario, a tih darova si obilno posjedovao, nesebično si vršio i tu počasnu službu. U ime Stolnoga kaptola Đakovačke i Srijemske biskupije opraštajući se od tebe, maloga prepošta, želim ti zahvaliti na svemu što si učinio osobito u svečanim obredima u katedrali. Mnogi pamtimo tvoj milozvučni glas i mudro i nadasve uvjerljivo tumačenje Riječi Božje. Volio si muziku i pjesmu, a gospodin Bog te obdario zvonkim glasom, kojim si često ispunjao prostor ove stolne crkve. Kada si pjevao bilo koju liturgijsku skladbu bijaše to temeljito pripravljeno, skladno otpjevano, a mnogima ugodno i nezaboravno. Hvala ti na tomu. Bio si čovjek knjige i u tome si svim svojim bićem tražio svoga Stvoritelja – Boga. Krist sin Božji-Bog i čovjek bijaše ti u tom traženju putokaz u ovom modernom počesto otuđenom svijetu od Boga.»

U ime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i stručne i znanstvene djelatnosti dr. Dogana riječima se oprostio doc. dr. Vladimir Dugalić, prodekan za nastavu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. «Napustio nas je čovjek čiji život možemo opisati, vrlo znakovitim naslovom njegove knjige, U potrazi za Bogom. Kako sâm kaže u uvodu knjige ona je ‘rođena, odrastala, oblikovala se i dozrijevala’ kroz mnoge godine na satima i predavanjima iz fundamentalne teologije kao i u razgovorima sa studentima teologije o suvremenom svijetu i njegovim vrednotama. U toj knjizi, gotovo autobiografskoj, pronalazimo promišljanja čovjeka, svećenika, teologa i profesora u njegovoj potrazi za Bogom», rekao je opraštajući se doc. dr. Dugalić. «Njegova znanstvena metoda nije bila isključivo racionalna, već je u svoje pronicanje u tajnu objave, unio i svu svoju umjetničku dušu, pjesnički zanos, te je otkrivao i ono što često čovjeku ostaje skrovito. Stoga se često pitao kako čovjek može ne vjerovati, biti sumnjičav ili indiferentan pred tom tajnom našega života. U svojim znanstvenim radovima kao i u predavanjima suočava se s pitanjem ateizma, agnosticizma, religioznog indiferentizma nastojeći pružiti odgovore i otkriti zagonetku čovjekovog zatvaranja pred Bogom ljubavi», rekao je doc. dr. Dugalić.
U riječima oproštaja, doc. dr. Dugalić je rekao kako je dr. Dogan ljubav prema Crkvi želio usaditi na osobit način svećeničkim kandidatima te ga je smetalo, ponekad neprimjereno, ponašanje pojedinih svećenika kada nisu bili istinski pastiri. Bio je teolog kojeg je označavao osjećaj crkvenosti. U svoj rad unosio je cijeloga sebe. «Osim ljubavi prema Crkvi krasila ga je i ljubav prema domovini koju je stekao još u djetinjstvu, u rodnim Hrtkovcima, kada je iskreno zavolio srijemsku, hrvatsku grudu. Nije bio od onih koji su to pokazivali manifestativno, već duboko u sebi ćutio i suosjećao sa svojim narodom ali i radovao se njegovim uspjesima. To je na osobit način pokazao kada je prihvatio članstvo u Družbi Braća Hrvatskog zmaja – zmajski stol u Osijeku, uzevši ime Zmaj Hrtkovački od Svetoga Klementa, kako bi i na taj način pridonio širenju hrvatske kulture, osobito one religiozne», rekao je dr. Dugalić.

Oproštajne riječi u ime zajednice bogoslova i studenata KBF-a u Đakovu izrekao je bogoslov Ladislav Dort. Između ostalog je rekao: «Hvala Vam za sve što ste nam pružili kao dekan, profesor, odgojitelj, svećenik, kao prijatelj. Pet slova je doista malo da bi se iskazati moglo ono što svaki od nas osjeća. Zidine fakulteta i Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu su bez Vas prazne. Vaša znamenita prisutnost je doista ispunjala, jednom posebnom toplinom i veličinom svaku prostoriju gdje ste dolazili. Gdje ste bili Vi tu se učilo, molilo, radovalo. Hvala Vam za svaki minut koji ste nam posvetili nastojeći od nas učiniti prave teologe, prave poznavaoce Svetog pisma, božanske objave, Crkve Kristove, a najviše što ste od nas htjeli stvoriti dobre i čestite ljude. U ovom trenutku Vam obećavamo da ćemo nastojati biti dobri i marljivi studenti i da ćemo se uvijek sjećati svih vaših životnih savjeta.»

U ime Uprave i Senata Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i osječke akademske zajednice od dr. Dogana oprostila se rektorica dr. Gordana Kralik, rekavši: «U povijesti osječkog Sveučilišta ostat će trajno zabilježen ustrajan rad profesora Nikole Dogana i izniman doprinos u obavljanju dužnosti prvog dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, posebice na ustroju i razvoju Fakulteta te njegovo nesebično zalaganje za dobrobit nastavnika i studenata.»

Ukop u grobnici Stolnoga kaptola

Nakon ukopnih obreda i mise zadušnice tijelo preminuloga dr. Dogana odvezeno je na Gradsko groblje gdje je biskup Srakić predvodio molitvu nakon koje je pokojnikovo tijelo položeno u grobnicu Stolnoga kaptola. Tijekom ukopnih obreda, mise zadušnice i na groblju pjevali su Katedralni mješoviti zbor, Zbor bogoslova i zbor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, pod ravnanjem maestra Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića.

In memoriam prof. dr. sc. Nikola Dogan (1944.-2007.)

Prof. dr. sc. Nikola Dogan rodio se 2. siječnja 1944. godine u Hrtkovcima, Općina Ruma, Srijem, od oca Josipa i majke Lucije r. Štimac. Osmogodišnju osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, a srednju u Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Nakon srednjoškolskog obrazovanja pozvan je na odsluženje vojne obveze u JNA. Po povratku u Đakovu, nastavio je filozofsko-teološki studij na Visokoj bogoslovnoj školi. Biskup đakovački i srijemski Stjepan Bäuerlein poslao ga je 1967. godine na daljnji studij u Rim. Primljen je kao pitomac u Papinski zavod Germanicum et Hungaricum. Redoviti studij upisao je iste godine na Filozofskom fakultetu Papinskog sveučilišta Gregorijana. Filozofski studij uspješno je dovršio 1969. godine bakalaureatom. Na teološki studij upisuje se u jesen iste godine. Prvi ciklus predavanja završava 1972. godine. Za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije zaređen je 29. lipnja 1972. u Đakovu. Na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregorijana upisuje nakon ređenja drugi stupanj studija, licencijat, odnosno magisterij. Nakon dvije godine, u lipnju 1974. postiže magisterij iz teologije. Iste godine prijavljuje doktorsku disertaciju, koju je uspješno dovršio i obranio 14. prosinca 1979. godine. Po povratku iz Rima, biskup Ćiril Kos imenuje ga 25. kolovoza 1979. profesorom fundamentalne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, a 1. listopada 1983. kanonikom Stolnoga kaptola u Đakovu. Dijecezanski biskup đakovački i srijemski mons. dr. Marin Srakić imenuje ga 16. prosinca 1999. generalnim vikarom za područje Đakovačke i Srijemske biskupije u Republici Hrvatskoj. Tu odgovornu službu obavljao je do 2001. godine. Od 1979. do 1996. godine vodio je pjevački zbor đakovačkih bogoslova te je mnogim generacijama budućih svećenika predavao crkveno pjevanje i svećeničku pjevačku službu. U Biskupskoj gimnaziji bio je prefekt i profesor filozofije od 1980. do 1989.godine. Godine 2000. papa Ivan Pavao II. imenuje ga kapelanom Njegove Svetosti, odnosno monsinjorom. Od 1979. godine predavao je sljedeće kolegije fundamentalne teologije u Đakovu: teološka epistemologija; znanost o religijama; teologija kršćanske Objave; ekleziologija; izborni predmet; seminar. Od 2000. godine predavao je fundamentalno-teološke teme i za studente poslijediplomskoga studija na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na nekadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku predavao je povijest religija. Bio je glavni i odgovorni urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije (1994.-1990). Kada je profesorski zbor Teologije u Đakovu odlučio 1993. godine izdavati teološki časopis pod imenovan Diacovensia – Teološki prilozi bio je imenovan prvim glavnim i odgovornim urednikom toga časopisa. Sudjelovao je na različitim znanstvenim skupovima, u domovini i inozemstvu. Članke s područja fundamentalne teologije objavljivao je u raznim časopisima (Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, Bogoslovska smotra, Crkva u svijetu) i zbornicima. Godine 2003. objavio je knjigu pod naslovom U potrazi za Bogom. Kršćanin u postmodernom vremenu. U znanstveno-nastavno zvanje docenta pri Katedri fundamentalne teologije KBF-a u Zagrebu, za potrebe područnog studija u Đakovu imenovan je 5. kolovoza 1998. godine. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora imenovan je 10. listopada 2003. godine. Prerana smrt zauvijek je zaustavila njegove napore u pripremi za napredovanje u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora. Bio je član Međunarodnog društva za katoličku teologiju, a više od deset godina Član Vijeća za nauk vjere pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u Zagrebu; Prezbiterskog vijeća Đakovačke i Srijemske biskupije te Zbora savjetnika. Obnašao je razne dužnosti na đakovačkom teološkom učilištu (prorektor Visoke bogoslovne škole od 1981.-1982.; prorektor Teologije u Đakovu 1996.-1998). Predstojnikom Teologije u Đakovu imenovan je 15. rujna 2003. Ovu odgovornu službu obavljao je do 15. rujna 2005. godine. U jesen 2003. godine dijecezanski biskup mons. dr. Marin Srakić zamolio je Kongregaciju za katolički odgoj u Rimu da Teologija u Đakovu, područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, bude uzdignut na razinu fakulteta. Kongregacija je, nakon savjetovanja i priloženih dokumenata, 4. lipnja 2005. godine osnovala Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossamyera u Osijeku. Pročelnik Kongregacije za katolički odgoj, kardinal Zenon Grocholewski, na prijedlog biskupa mons. dr. Marina Srakića imenovao ga je za prvog dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Fakultetsko vijeće na svojoj redovitoj sjednici u ožujku ove godine, ponovno ga je izabralo za dekana. Preuzimanje drugoga mandata prekinula je iznenadna smrt 22. rujna 2007. godine.

Komemoracija povodom smrti prof. dr. Nikole Dogana

Komemoracija povodom smrti prof. dr. Nikole Dogana, dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku koji je preminuo u osječkoj bolnici 22. rujna 2007. u 64. godini života i 36. godini svećeništva, održana je 10. listopada u dvorani biskupa Antuna Mandića u Središnjoj biskupijskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu.

Komemoraciji su nazočili pomoćni biskup đakovački i srijemski dr. Đuro Hranić, vršitelj dužnosti dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Pero Aračić, tajnik, prodekani, profesorice i profesori, mons. mr. Josip Bernatović, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, prof. dr. Drago Žagar, prorektor za nastavu i studente Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, ostali predstavnici akademske zajednice u Osijeku, Zoran Vinković, gradonačelnik Đakova, članovi Hrvatskog zmaja, duhovnici u Sjemeništu, svećenici, redovnice, bogoslovi, studentice i studenti KBF-a u Đakovu, vjeroučitelji i vjeroučiteljice, djelatnici KBF-a i Središnje biskupijske i fakultetske knjižnice i arhiva u Đakovu te gosti.

Nazočnima se prvi obratio dr. Ivica Raguž, profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu govoreći o fundamentalno-teološkom doprinosu prof. dr. Dogana. Rekao je kako su u životu prof. dr. Dogana bile prisutne misli teologije Wolfhartha Pannenberga – trijezna jasnoća i racionalnost i teologija Jürgena Moltmanna – panja i bol, osjećaj napuštenosti, naglasak na paradoks, tamu čovjekove egzistencije. «Usudio bih se reći da je kolega Dogan živio s tim dvjema teološkim i duhovnim melodijama, koje su u konačnici uvijek progovarale o temeljnoj činjenici kršćanske objave: Bog je ljubav. Sve u svemu, bavljenje ovim dvama teolozima svjedoči da je đakovačka Teologija imala izvrsnog teologa, fundamentalnog teologa koji je u potpunosti pratio sva nova događanja u modernoj fundamentalnoj teologiji. Budući da je sama fundamentalna teologija znanost, kakvu danas poznajemo, relativno nova znanost nakon Koncila, možemo slobodno reći da je kolega Dogan utemeljitelj moderne fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Njegovo intenzivno bavljenje pitanjem kršćanske objave danas je temeljna tema svake moderne fundamentalne teologije. U tom smislu njegova posljednja knjiga ‘U potrazi za Bogom’ i mnogobrojni članci u najrazličitijim teološkim časopisima predstavljaju trajni putokaz katoličkoj teologiji u budućnosti», rekao je dr. Raguž.

Pomoćni biskup Đakovački i srijemski, dr. Đuro Hranić u svom je govoru rekao kako je prof. dr. Dogan kao teolog i profesor produbljivao, analizirao i naviještao u ljudsko srce usađenu čežnju za ljubavlju i životom. Bavio se različitim oblicima religioznosti u ljudskoj povijesti, poviješću religija i poviješću filozofije koja traži odgovore na temeljna pitanja o smislu ljudskog života te religioznošću postmodernog čovjeka kao i kršćanskom teologijom te sadržajima objave u Isusu Kristu i Crkvom kao zajednicom onih koji vjerom prihvaćaju i odgovaraju na ponudu spasenja u Isusu Kristu. «Prof. dr. Dogana kao čovjeka progonila su i razdirala ta temeljna ljudska pitanja i na njih je tražio odgovore. Zato je bio fundamentalni teolog u punom smislu te riječi. I tu je, slobodan sam reći, tajna njegovih profesorskih i svećeničkih vrlina i kvaliteta», rekao je biskup Hranić. Također je rekao kako je prof. dr. Dogan bio darovit i inteligentan, Bog mu je podario umjetničku dušu. «Dolazeći iz obitelji koja je poslije II. svjetskog rata ostala bez odraslih muških osoba, obilježen kao ustaško dijete, u Srijemu je od majke udovice kojoj je on bio sve, primio odgoj koji ga je poticao na rad i marljivost. Taj je odgoj bio nadograđen sjemenišnim odgojem ovdje u Đakovu i osobito u Papinskom zavodu Germanicum et Hungaricum koji je osim marljivosti i radinosti, tražio i izvrsnost.», rekao je biskup Hranić. Iskreno je ljubio Crkvu i zadužio je Đakovačku i Srijemsku biskupiju, zaključio je biskup Hranić.

U ime Uprave i Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i rektorice dr. Gordane Kralik riječi zahvalnosti i počasti prof. dr. Doganu uputio je prof. dr. Drago Žagar, prorektor za nastavu i studente osječkog Sveučilišta, rekavši kako će osječkoj akademskoj zajednici u trajnom sjećanju ostati plemenitost i dobrota prof. dr. Dogana u mnogobrojnim susretima s profesorima i studentima u proteklim akademskim godinama. «U povijesti osječkog Sveučilišta ostat će trajno zabilježen ustrajan rad profesora Nikole Dogana i izniman doprinos u obavljanju dužnosti prvog dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, posebice na ustroju i razvoju Fakulteta te njegovo nesebično zalaganje za dobrobit nastavnika i studenata», rekao je prof. dr. Žagar.

Od prof. dr. Dogana u ime studenata oprostila se studentica Martina Kuveždanin. «Svoju ljubav i zauzetost za Crkvu, prof. Dogan nastojao je prenijeti i na nas studente. Trudio se naučiti nas kako da razmišljamo, živimo i dišemo sa Crkvom jer mi smo Crkva i na nama leži budućnost Crkve kojoj je uvijek potrebna obnova i suvremenost za ljude današnjega svijeta u skladu s naučavanjem crkvenoga učiteljstva», rekla je, između ostaloga, studentica Kuveždanin. Rekla je također kako je prof. dr. Dogan bio zahtjevan i iznimno dobar predavač koji je točno znao osjetiti bîlo studenata i tome prilagoditi svoja predavanja.

Vršitelj dužnosti dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Pero Aračić u svom je govoru rekao: «Naše učilište je u dvostoljetnom životu raslo kvalitetom osoblja i uvjeta studiranja. Upravo je prof. Dogana zapala dužnost biti na tom prijelazu – obavljati dužnost predstojnika Teologije u Đakovu od 2003. do 2005., kroz dvije godine u kojima je valjalo propitivati mogućnost uzdignuća na rang fakulteta, pripravljati sve dokumente, održavati mnoštvo sjednica, doživjeti radosni događaj uzdignuća na rang fakulteta, ali tada nastaje obveza prvog dekana voditi da se novi fakultet ustroji od 2005. do 2007. To je vrlo zahtjevno razdoblje koje je vodio prof. Dogan i sigurno će ostati zapisano da je to vodio uspješno i sa svom, njemu specifičnom brižljivošću, po kojoj se upravo vrlo naglašeno poistovjećivao s dužnošću koju obavlja, osjećajući teret odgovornosti. Hvala mu za sav trud i gorljivost koje je uložio u ovo učilište», rekao je dr. Aračić.

U programu komemoracije pjesmom su sudjelovali Zbor bogoslova i zbor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu pod ravnanjem Dejana Bubala, uz orguljsku pratnju Dragana Muharema te čitajući prigodne meditacije i pjesme bogoslovi: Ivan Rajković, Ivica Tušek, Nikola Legac, studentice: Adrijana Gostinski, Kristina Bubalović i student Mario Večerić. Snježana Kraljević