Mons. dr. sc. Ivan Šešo

Mons. Ivan Šešo, svećenik Đakovačke i Srijemske biskupije preminuo je u subotu 19. siječnja 2008. u Marijinome Domu u Slavonskome Brodu, oko 22 sata, u svojoj 69. godini života i 46. godini svećeništva. Oproštaj i misa zadušnica održani su u Slavonskome Brodu, u župnoj crkvi Duha Svetoga u ponedjeljak, 21. siječnja, s početkom u 9 sati. Istoga dana pokojnikovo tijelo prevezeno je u njegov rodni Osijek gdje je ukopano.

Mons. Ivan Šešo rođen je 17. studenoga 1939. u Osijeku. Život i mladost bili su mu povezani uz župu Sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi. Bio je najbolji učenik u Gimnaziji, poštovan od svojih profesora. Njih je poslije mature 1958. godine, u onom vremenu krutog ateizma i komunizma, djelom konstenirao i razočarao, a dijelom ohrabrio i u njihovoj skrovitoj vjeri obradovao, kad je odlučio poći u Bogoslovno sjemenište u Đakovo i postati svećenik, odbijajući različite stipendije i ponude kojima su ga htjeli odvratiti od njegova nauma. Uz blagopokojnoga biskupa Ćirila Kosa bio je u tom razdoblju u Bogoslovnom sjemeništu osoba koja je dala snažan doprinos. Poznavajući strane jezike prevodio je, te uz pomoć ostalih bogoslova, započeo ciklostilski izdavati kršćansku i duhovnu literaturu koja se tada nije smjela tiskati niti u jednoj tiskari. Za svećenika je bio zaređen 23. prosinca 1962. godine. Od 1963. bio je kapelan u središnjoj osječkoj župi Sv. Petra i Pavla, a kroz pet godina u prilično teškom razdoblju te župe bio je neko vrijeme bio i upravitelj. Za župnika u Ivankovu imenovan je 1968. Godine 1974. otišao je na postdiplomski studij u Rim gdje je postigao i magisterij iz duhovnosti. Po povratku iz Rima, 1977. imenovan je duhovnikom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Bio je novo proljeće i najomiljenija osoba među bogoslovima, ali i u cijeloj biskupiji. Duhovnik je bio 20 godina. Odgajao je svojom dobrotom, velikim srcem, ljudskošću, svojom ljubavlju prema svećeništvu i radošću što je svećenik, te iskrenom duhovnošću i osobnim molitvenim životom, a onda i svojom riječju koja je na punktama i homilijama, uvijek bila živa i konkretna. Bio je zadnji koji je odlazio u kasne sate na počinak i prvi koji je svakoga jutra već u 5 sati bio budan. Godine 1977. imenovan je ravnateljem novoutemeljenog Biskupijskog centra za duhovne obnove «Marijin dom» u Slavonskom Brodu.

Misa zadušnica u Slavonskom Brodu

Vjernici Slavonskog Broda oprostili su se u ponedjeljak, 21. siječnja 2008. od mons. Ivana Šeše koji je 19. siječnja preminuo u Marijinom domu u kojemu je kao ravnatelj Centra za duhovne obnove proveo svojih zadnjih deset godina svećeništva. Kakav je bio čovjek i svećenik bilo je vidljivo na misi zadušnici u crkvi Duha Svetoga na kojoj je sudjelovala rodbina i nekoliko tisuća vjernika. Misu zadušnicu predvodio je pomoćni biskup đakovački i srijemski, dr. Đuro Hraniću. Koncelebrirali su Stjepan Belobrajdić, domaći župnik i dekan Slavonskobrodskoga dekanata, Ivan Barščevski, grkokatolički dekan, pedesetak svećenika iz Đakovačke i Srijemske biskupije i svećenici iz Bosanske Posavine.

Ocrtavajući lik pokojnika, biskup Hranić istaknuo je, da se po djelima koje je činio obistinjuju riječi Svetoga Pisma: «Dođite blagoslovljeni oca mojega! Primiste u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta: jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.» «Osvjetlao je obraz nas svećenika svojim osjećajem za maloga čovjeka, za njihove sitnice i svakodnevne probleme. Od čega je drugoga vlč. Šešo mogao umrijeti, negoli od srca?! Bio je čovjek srca, dobrote i ljubavi, ali bez mjere, bez granica – sve do nerazboritosti. Čovjek koji je dijelio ne samo od sebe, nego samoga sebe. Dijelio je doslovno sve što je imao. Voljeli su ga i poštovali svi koji su ga poznavali, a poznavali su ga mnogi: od svećenika do prognanika, mladih i oni starijih, napuštenih, siromašnih i bolesnih na psihi duši i tijelu. Ljubavlju se u euharistiji, koju je rado slavio, i u osobnoj molitvi vazda hranio. Njegovom smrću i ovaj grad i biskupija puno su izgubili», rekao je, između ostaloga, o pokojniku biskup Hranić. U nastavku je govorio o životu i djelu pokojnika.

Dirljivim riječima zahvale od pokojnika su se u ime svećenika, vjernika i gradskih struktura oprostili vlč. Miro Agustini, vlč. Pavao Madžarević i prof. Ivan Medved. Koliko je bio prožet Božjom ljubavlju koju je očinski prenosio na one koje Isus naziva najmanjima, posvjedočilo je i nekoliko mladiće kojima je očinski pomogao te nisu mogli skrivati svoje suze i tugu za njim. Brankica Lukačević

Misa zadušnica i sprovodni obredi u Osijeku

Od mons. Ivana Šeše, svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije, koji je preminuo 19. siječnja u Marijinom Domu u Slavonskom Brodu, oprostio se u utorak, 22. siječnja i Osijek u kojem je pokojnik rođen i u kojem je proveo svoje mladenačke dane. Sprovodnu misu u crkvi Sv. Mihaela arkanđela u Tvrđi s kojom je bio povezan u danima svoje mladosti, predvodio je đakovački i srijemski biskup, dr. Marin Srakić. Suslavili su pomoćni biskupi mr. Đuro Gašparević i dr. Đuro Hranić, 150 iz domaće i drugih biskupija. Sudjelovala je rodbina, brojni đakoni, bogoslovi i redovnice kao i mnogobrojni vjernici iz župa u kojima je djelovao: Osječani, Brođani, Ivančani, Đakovčani i vjernici iz drugih mjesta u kojima je djelovao i članovi šenštatskog pokreta kojemu je mons. Šešo bio dugogodišnji predsjednik. Ocrtavajući lik mons. Šeše, biskup Srakić je naglasio kako je svoj svećenički poziv služio Gospodinu u svoj svojoj poniznosti i jednostavnosti, vedrini i optimizmu. «Bio je doista ‘ribar ljudi’ ne samo u Đakovačkoj biskupiji nego i izvan nje. Bacao je mreže u more života i širio svoje srce. Činio je sve što je mogao samo da pridobije svakog tko je tražio pomoć ili ohrabrenje, da nitko ne potone. Sve je rješavao spontano bez ikakve računice. Svojim životom posvjedočio je da se Crkva ne rađa prije svega iz dobre organizacije nego iz dobre duše, tj. duhovnih, uzvišenih i plemenitih ideala», rekao je, između ostaloga, biskup Srakić.

U oproštajnom govoru svoje osjećaje prema pokojniku nisu mogla sakriti ni njegova subraća: Christoph Horn, voditelj šenštaskog pokreta u Švicarskoj koji je zahvalio mons. Šeši na svemu što je učinio za pokret te postao živi kamen, poput kamena temeljca za svetište Majke Triput divne koji će biti postavljen u Maloj Subotici U ime licejaca – gimnazijalaca i bogoslova koji su boravili u đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu tijekom dvadeset godina duhovničke službe mons. Šeše, riječi oproštaja i zahvalnosti izrekao je mr. Mato Mićan, profesor na KBF-u u Đakovu. Naglasio je kako je mons. Šešo svoju službu odgojitelja vršio radosno i predano. Naglasio je njegov poseban pristup svakom vicejcu i bogoslovu, istaknuvši kako je uvijek bio svima na raspolaganju, brineći se ne samo za njihov duhovni život nego i za zdravlje. Svojim životom i djelima svjedočio je da je Bog ljubav, a svaki čovjek zlato neprocjenjivo te ih je nazivao «zlatni».

Od mons. Šeše u ime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, oprostio se prof. dr. Pero Aračić, dekan, koji je naglasio kako su u mons. Šeši kao dugogodišnjem profesoru prepoznali čovjeka bogate osobnosti. Predstavio je njegov život i djela od mature kada je bio najbolji učenik u cijelom Osijeku, te poslije sve do kraja života. Uz ostalo što ih je poučavao, zahvalio mu je na svjedočenju življenja poučavane duhovnosti koje je bilo jače od one poučavane s naglašenom pažnjom prema neznatnima, unesrećenima, ljudski neuspjelima, društveno odbačenima, starima koje je neumorno pohađao crpeći snagu iz Kristovih riječi: Što god učiniste jednom od ove ovih najmanjih, meni učiniste.

Mons. mr. Josip Bernatović, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, zahvalio je mons. Šeši na dvadeset i pet godina boravka među njima. «Duhovnik je duša kuće, teška i odgovorna zadaća koju si započeo kao mladi svećenik. U našoj sredini bio si uzoran svećenik u kojem smo mogli očitavati lik Isusa Krista. Odgajao si nas svojim primjerom. Pamtit ćemo tvoju otvorenost darežljivost, susretljivost, pomaganje, gostoprimstvo, brigu i vrijeme za druge, tvoj osmijeh s kojim si nas susretao, s kojim si donosio radost, raspoloženje i zadovoljstvo u naša srca. Bio si spreman pomagati bolesnima, siromašnima, starim i nemoćnima, razočaranima, nesretnima, grješnima i odbačenima, posvećujući im najviše pažnje i vremena. Hvala za svjedočenje da svećenik može biti sretan čovjek», rekao je, između ostaloga, mr. Bernatović.

Liturgijsko pjevanje animirao domaći župni zbor. Nakon mise, mons. Šešo pokopan je na groblju Novi grad u Osijeka. Uz biskupa Gašparovića, sprovodne obrede predvodio je biskup Hranić. Pjevao je Zbog bogoslova iz Đakova pod ravnanjem mo. Ivana Andrića. Među mnogobrojnim vjernicima na pokopu je bilo puno mladih, napose mladića sa suzama u očima koji su kao posljednji znak zahvalnosti ružama prekrili lijes. Svoje priloge umjesto cvijeća vjernici Slavonskog Broda namijenili su djeci s posebnim potrebama. Brankica Lukačević