OSIJEK (TU) – U Svetištu i Župi sv. Leopolda Bogdana Mandića na Livani, svečano misno slavlje o svetkovini župnoga zaštitnika, u četvrtak, 12. svibnja 2022. predvodio je mons. Ilija Janjić, umirovljeni kotorski biskup, a propovijedao je mladomisnik – župni vikar Župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku, vlč. Krešimir Iljazović.
U koncelebraciji je bio i bivši župnik ove župe i dekan Osječkog zapadnog dekanata, preč. Ivica Rebić, župnik u Trnavi Ivan Stipić, kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije, mr. Drago Marković te domaći župnik Tomislav Benaković.
Pozdravljajući prisutne štovatelje sv. Leopolda, mons. Janjić rekao je kako je tijekom 9 godina bio župnik u Herceg Novome, rodnoj župi sv. Leopolda u koju je i kao biskup kotorski često dolazio o ovoj svetkovini. Izrazio je radost što po prvi puta ima priliku slaviti misu u ovom svetištu te susresti Krista kojemu nas sv. Leopold približava.
Slavlje sv. Leopolda poziva nas na otvorenost prema drugima
U svojoj homiliji vlč. Iljazović podsjetio je na sv. Leopolda – apostola ispovjedaonice te je potaknuo prisutne na ispit savjesti o tome kako pristupaju ispovijedi te kako pristupaju braći i sestrama koji su oko njih i koji žele osjetiti Božju brigu i Božju ljubav. „Slavlje sv. Leopolda poziva nas na otvorenost prema drugima, na raširene ruke i otvoreno srce. Da ljubav koju osjetimo iz susreta u ispovijedi i euharistiji i mi sami drugima pokažemo. A iz toga ide i naše poslanje – biti tu za drugoga. Kršćanin je osoba koja ide ususret bližnjemu koji pati, kojemu je teško. Svi mi imamo nekoga tko pati, bližnjega, prijatelja i on je naše poslanje. Svi imamo neko poslanje u ovome svijetu. Svi imamo nekoga kome smo poslani. Onaj koji je pred nama, s kojim se susrećemo, on je naša misija, naše poslanje. Njemu treba pokazati Božju ljubav.“
Podsjećajući kako je sv. Leopold htio ići u daleke krajeve, u misije te kako je Božja volja ipak bila drugačija, propovjednik je rekao: „On je prihvatio Božju volju – čitav život je bio misionar u ispovjedaonici, maloj skučenoj sobici. Otvaranje Božjoj ljubavi nas čini takvima da u bilo kojem prostoru, na bilo kojem mjestu možemo donositi Božju ljubav. Bez obzira na to koliko moj prostor djelovanja bio ograničen, bez obzira na moje mane i slabosti – ništa neće spriječiti ljubav Božju da prođe do drugoga.“
Na kraju je poručio: „Nemojmo ograničiti Božju ljubav. Idemo otvorenog srca pronositi Božju ljubav koju sami osjetimo drugima jer to je naše poslanje, to je mjesto gdje nas Bog želi. Tu gdje jesam, u svojoj obitelji, kući, župnoj zajednici, Crkvi, na poslu – biti poslanik Božje ljubavi – nije jednostavno, ali u skladu s Božjom voljom. Poslušni Božjoj volji i osjećajući njegovu blizinu idemo u svijet širiti Božju ljubav.“
„Svećenika majko svojoj Crkvi daj, koji će nas majko voditi u raj“
Uslijedilo je Vjerovanje te molitva vjernika koju je mons. Janjić dopunio potičući prisutne da mole za završetak rata u Ukrajini te nova svećenička i redovnička zvanja. „Budući da se nalazimo iza Nedjelje Dobroga Pastira u ovu molitvu vjernika uključimo i sva duhovna zvanja, bilo svećenička ili redovnička – svećenike koji će rado služiti Crkvi, ali i za dobre majke koje će moliti da im sin bude svećenik. Tim ćemo se majkama okrenuti na neobičan način“, rekao je biskup i zapjevao: „Svećenika majko svojoj Crkvi daj, koji će nas majko voditi u raj“, što je vjerni puk pjesmom i podržao.
Na kraju misnoga slavlja, domaći župnik Benaković zahvalio je prisutnim vjernicima i svećenicima te rekao: „Leopolde, dobri oče, molbe naše počuj glas, tko se tebi žarko moli ozdravljaš mu brojne boli. I mi smo danas došli zahvaliti i preporučiti se. Znamo da je Gospodin Bog uvijek zanimljivi i kada se najmanje nadamo – Bog nas razveseli. Koliko god da je tamno, koliko god da je teško – on nam pošalje jedno malo zrno zlata. To je jedna od najljepših rečenica sv. Leopolda – da nitko nije toliko blatan da u njemu ne može biti jedno malo zrno zlata. Zrno zlata je naša vjera i naš Gospodin Bog.“ Pozdravio je prisutne hodočasnike iz Širokog Polja, Vuke, osječke konkatedrale, Donjeg Miholjca – rekavši kako su svi oni došli jer je malena slika sv. Leopolda svugdje prisutna.
Župnik Benaković zahvalu je uputio i predvoditelju misnoga slavlja – mons. Janjiću, rekavši kako ga je kao mali slušao dok je pjevao istu pjesmu koju je zapjevao u molitvi vjernika za svećenička zvanja te se pjesma očito „primila“ jer je postao svećenikom, a zahvalio je i propovjedniku Iljazoviću. Podsjećajući kako je ovo Svetište sv. Leopoldu proglasio biskup Ćiril te da je prije tri godine sv. Leopold proglašen zaštitnikom onkoloških bolesnika, župnik je za sve prisutne priredio preklopnice s devetnicom koje su mogli uzeti na izlazu te je pozvao: „Svakoga četvrtka u 18:30 mi molimo za vas. Svaki četvrtak je Leopoldov četvrtak. Pa ako ne stignete doći ovdje, vi u svojoj kući izmolite molitvu – a dragi Bog će naći mjesta da dođe do zrna zlata koje je zakopao na dan vašega krštenja.“
Misno slavlje zaključio je umirovljeni biskup Janjić preporučujući u molitve i Kotorsku biskupiju punu prirodnih, kulturnih i ljepota svetosti te je poručio: „I prirodne, i kulturne, i ljepote svetosti vode nas ka Apsolutnoj Ljepoti. Kada se kaže Apsolutna Ljepota to znači nema bolje i nema ljepše ljepote. A sad On dolazi k meni pa kaže – Hvala ti što si došao do spoznaje da sam Ja lijep, a Ja tebe pitam da li ti stvaraš ljepotu svoje duše? Eto i nas pita Onaj odozgor stvaramo li ljepotu svoje duše? To neka bude moja kratka poruka štovateljima sv. Leopolda.“
Liturgijsko pjevanje animirao je Župni zbor pod vodstvom s. Franciska Gjonaj, redovnice Družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice, a prisutno je bilo još nekoliko sestara jer je njihov samostan i provincijalna kuća na prostoru Župe. Nakon mise štovatelji sv. Leopolda tražili su zagovor sveca pred relikvijarom s njegovim zemnim ostacima. M. Kuveždanin
