OSIJEK (TU) – Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, apostola, večernje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić u zajedništvu s domaćim župnikom mons. Adamom Bernatovićem, a posluživao je đakon Ilija Dogan.
Govoreći o evanđeoskom čitanju, nadbiskup Hranić istaknuo je kako Isus, kada govori o svetosti i o zakonu ulaska u Kraljevstvo Božje, ne polazi od 10 Božjih zapovijedi, a kao kriterij za ulazak ne postavlja ni vjernost pouci i zapovijedima, nego izgovara Blaženstva.
Uočio je da su siromasi duhom često bili ožalošćeni, gladni i žedni pravednosti, koji su unatoč tome ostali krotki i ponizni pred Bogom, vjerni njegovim zapovjedima, očekujući od njega sve, naglasio je i nastavio: „Na tragu Isusovih blaženstava i pisac Knjige Otkrivenja hrabri kršćanske vjernike u vremenu okrutnoga progonstva. Ne prepoznajemo li i ovih dana ostvarenje riječi i poruke o onima koji su ubijelili svoje haljine u krvi Jaganjčevoj i koji dolaze iz nevolje velike, te Isusove riječi ´blago´ svima onima koji su u svom životu, izazovima, krizama, progonima, kroz stradanja u Domovinskom ratu, bili prisiljeni gubiti svoje zdravlje i snage po poljima i u tvornicama, odlaziti na rad u inozemstvo, počinjati život ispočetka na srušenom ognjištu ili izvan Domovine, a ovih dana posjećujemo njihove grobove? Nisu li među onima koji su otišli ´iz nevolje velike´, gladni i žedni pravednosti, i toliki naši roditelji, djedovi i bake, rođaci i prijatelji, koji su se – uistinu siromašni duhom i čisti srcem – do kraja darivali svojoj djeci i obiteljima, radili, mučili, gubili zdravlje, a često ostajali ožalošćeni jer nisu doživjeli ostvarenje svojih nadanja – Hrvatsku kakvu su sanjali, očekivano vrednovanje svoje djece i unučadi? Nisu li među onima koji su k Bogu otišli ´iz nevolje velike´ i oni što su kroz minsko polje bili tjerani iz svojih kuća, ubijani po kazamatima, oni koje i danas vodimo nestalima, koji su stradavali zbog savjesti i vjeroispovjesti te ne znamo njihove grobove ili im slučajno kosti otkrivamo po masovnim grobnicama 60 i više godina nakon progona.“
Na kraju svoje homilije, nadbiskup je okupljenima rekao kako ih ne želi na ovaj dan, niti pred preranom smrću i grobovima pokojnika, niti pred nelegalnim ili legalnim oblicima nepravde, jeftino tješiti Nebom te je poručio: „Želim s vama moliti kako za sve vaše pokojnike, tako i da nam vjera u Isusa Krista, raspetoga – ali i uskrsloga, bude izvor životnoga smisla i snage za suočavanje sa životom i za izgradnju novoga neba i nove zemlje. Jer On je konačni Sudac živih i mrtvih, a Njegovu oku i Njegovu srcu koje nas ljubi, ništa skriveno ostati neće. Zato je groblje pravo mjesto za slušanje i susret s Isusovim riječima blaženstava.“
D. Karnaš
