Povijest
Freske
Virtualna šetnja
Konkatedrala Sv. Petra i Pavla u Osijeku

Mons. Luka Strgar, kustos katedrale
031/802-306

s. Otilija Zdravčević, s. Ida Zdravčević, sakristija

Raspored misa
radnim danom u 7, 8 i 18.30 sati /zimski period 18 sati
nedjeljom u 7.30, 9, 10.30 pontifikalna misa i 18.30 sati /zimski period 18 sati

Katedrala je otvorena svaki dan - prijepodne od 6.30 do 12 sati
poslijepodne od 15 do 19.30 sati

Razgledanje katedrale moguće je u navedenim terminima.
Za veće skupine posjetitelja preporuča se prethodna najava kustosu. Ako bude mogućnosti, može se dogovoriti pratnja vodiča.

"Đakovo je srce Slavonije - katedrala srce Đakova!"

Poznatu izreku "Đakovo je srce Slavonije!", mogli bismo, kad govorimo o đakovačkoj katedrali, s pravom dopuniti, pa reći: "Đakovo je srce Slavonije - katedrala srce Đakova!" Ona zaista jest - srce u srcu! Po svojem značenju, po svojem zemljopisnom položaju, simbolički i stvarno. Đakovo i katedrala su srasli, štoviše, postali su sinonimi. Ona je Gradu duhovni temelj, jamac njegovih korijena i povijesnog kontinuiteta, a Grad je njezino plodno tlo, sigurno okruženje, ponosan štovatelj i vjeran čuvar.

 Dvije katedrale-prethodnice

Đakovačka je katedrala među najmlađim u Hrvatskoj; istodobno je najistočnija biskupska, katolička stolna crkva, uz granicu Istoka i Zapada. No, korijeni su joj duboko u povijesti i sežu sve do u 13. stoljeće. Zbog tadašnjih nemirnih i nesigurnih prilika u Bosni, bosanski biskup i bosanski kaptol morali su napustiti svoje sjedište: Brdo kod Sarajeva. Prešli su Savu, te biskupsku katedru (sjedište) prenijeli u Đakovo, zadržavši tada još uvijek i duhovnu ovlast nad Bosnom. Biskup Ponsa, dominikanac, prvi je za stalno preselio u Đakovo. On i njegovi nasljednici, postavši godine 1239. - darovnicom hrvatskog hercega Kolomana - gospodarima Đakova i Đakovštine, tu odmah grade biskupski dvor i prvu katedralu.

 Zbog različitih opasnosti, opasuju je bedemima. Ovu prvu, gotičku, katedralu uništili su Turci za svog 150-godišnjeg boravka u ovim krajevima (1537.-1687.). Biskupi u to vrijeme nisu smjeli ni naići u Đakovo, a u gradu je stajalo nekoliko džamija. Nakon protjerivanja Turaka, biskupi Đuro Patačić i Petar Bakić, početkom 18. stoljeća, podižu unutar starih zidina novu, drugu, vrlo skromnu katedralu i biskupski dvor. Bosna i nadalje ostaje pod Turcima, ali za crkveno područje dobiva posebnog Apostolskog vikara (biskupskog zamjenika), te se tako odjeljuje od svojih biskupa koji ostaju u Đakovu, na malom području Đakovštine. U isto doba u susjedstvu je, prema istoku, nekoć slavna, a sada siromašna, Srijemska biskupija, sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici (Sirmijumu). Godine 1773. papa Klement 14. ujedinjuje pod jednog biskupa Srijemsku i Bosansku (Đakovačku) biskupiju sa sjedištem u Đakovu. Tako stvorena biskupija dobiva ime Bosanska ili Đakovačka i Srijemska biskupija. Ili kraće: Đakovačka i Srijemska biskupija.

Pristup gradnji

Budući da je druga katedrala, zidana nakon odlaska Turaka, bila konstrukcijski vrlo slaba i nepopravljiva, na gradnju nove katedrale pripremali su se već biskupi Antun Mandić (1806. - 1815.), koji je osnovao "zakladu za zidanje nove katedrale", zatim Mandićev nasljednik Emerik Raffay (1816. - 1830.), koji je dao izraditi nacrte za novu katedralu, ali ih je bečki građevni savjet odbio, i biskup Josip Kuković (1834. - 1849.), koji je, doduše, dobio od vlade odobreni izvedbeni plan i troškovnik za novu katedralu i imao znatnu zakladu, ali se nije odlučio pristupiti poslu. Želju svojih prethodnika ostvario je biskup Josip Juraj Strossmayer (1848. - 1905.). Kad je Strossmayer započe izgradnju katedrale, bio je na vrhuncu muževne i intelektualne snage: u 52. godini života i u 16. godini biskupske službe. U veliki pothvat uložio je svoj stečeni ugled, energiju i znanje, naslijeđenu zakladu, biskupijska i svoja materijalna sredstva. Ostvario je djelo koje zadivljuje svakog posjetitelja Đakova. Nacrte za katedralu biskup Strossmayer je naručio u Beču, kod vrlo poznatog arhitekta Karla Rösnera. S njim potpisuje ugovor o gradnji u Đakovu 17. travnja 1866. Plan je bio crkvu završiti za 5 godina, ali su se radovi protegnuli na punih 16 godina, do 1882. U međuvremenu je arhitekt Rösner umro, pa biskup angažira drugog arhitekta, Friedricha Schmidta, također Bečanina, koji je istodobno gradio i zagrebačku katedralu. Radovi nisu tekli bez poteškoća; osobito u nabavkama materijala. Jedino je opeka pečena u Đakovu, u biskupijskoj ciglani. Za gradnju je potrošeno 7 milijuna opeka, a kamen i sve ostalo trebalo je - u ondašnjim prilikama - dopremati iz Istre, Austrije, Mađarske, Italije, Francuske i s drugih strana.

Unutrašnji sadržaj

Dne 28. travnja 1870., kad je građevinski dio bio dovoljno uznapredovao, Strossmayer sklapa ugovor o slikanju katedrale. Za posao su odabrani njemački slikari, koji su živjeli u Rimu, otac i sin, Alexander-Maximilian Seitz i Ludwig Seitz. Slikari su, po umjetničkom usmjerenju, bili "rimski nazarenci". Ugovoreno je bilo izraditi 36 fresaka, a svaka zahvaća više od 30 četvornih metara površine. Načinjene su, međutim, ukupno 43 freske. Taj su posao slikari sa brojnim suradnicima radili kroz 12 godina, samo u toplijim mjesecima. Slike živim bojama iznose biblijske prizore: u glavnoj lađi je deset odabranih tema iz Starog zavjeta, a u poprečnoj lađi i apsidama se redaju teme Novoga Zavjeta, to jest prizori Isusova života te likovi apostola i zgode iz života apostola Petra. Slike su najatraktivnija pojedinost katedrale. Osim slika, katedrala ima 7 oltara i svečanu propovjedaonicu na kojima su kameni kipovi i reljefi svetaca. Glavni oltar je remek-djelo arhitekture posvećen katedralnom patronu sv. Petru apostolu. Odabir svetačkih likova na sporednim oltarima povezan je s poviješću biskupije, idejama biskupa graditelja i općom pučkom pobožnošću. Sve zidne plohe katedrale ukrašene su bojanim ornamentima vrlo različitih oblika. To je djelo slikara-dekoratera Josipa Voltolinija i njegovih suradnika. Uočljive su i velike orgulje na pjevačkom koru. Prve orgulje izgorjele su u velikom požaru koji je u katedrali buknuo 1933. godine. Sadašnje orgulje gradila je poznata slovenska orguljska firma Franca Jenka. Imaju 73 registra, tri manuala i pedal sa 5.486 svirala. Veliki prostor ispod glavnog oltara i poprečne lađe zauzima kripta u koju vode dva ulaza:, iz katedrale i s ulice. Tu je grob graditelja, biskupa Strossmayera, i drugih biskupa, a mjesto je prikladno za prigodne svečanosti, izložbe i koncerte. Vanjština katedrale građena je od domaće crvene fasadne opeke. Prilazi joj se širokim stepeništem i u njezine tri lađe ulazi kroz tri svečana portala. S pročelja crkvu krase dva zvonika, a sa začelja kupola. Njezina crvena silueta izdaleka se uočava sa svih prilaza gradu. Gradnja katedrale trajala je od 1866. do 1882. Crkva je svečano posvećena, uz veliko mnoštvo gostiju iz Hrvatske i cijele Europe, u nedjelju, 1. listopada 1882. godine.

Križ - temeljna odrednica

Tlocrt katedrale je u znaku latinskog križa. Tu simboliku na svoj način nastavlja i bitno obogaćuje raspored slika: po uzdužnoj križnoj gredi starozavjetni, a po poprečnoj novozavjetni motivi. U sjecištu ovih dviju "križnih greda" je oltarna menza (žrtvenik), simbol Krista. Menzu natkriljuje pozlaćena kupola, znak neba i vječnosti. Krist je tako središnja osoba i temeljna duhovna dimenzija crkve. On ispunjava starozavjetna obećanja, presijeca i završava Stari zavjet i započinje Novi. Cjelokupni ikonografski sadržaj katedralnih fresaka usmjeren je toj ideji.

Starozavjetni motivi

Na obe strane središnje katedralne lađe, iznad arkada, počevši od pjevališta i orgulja pa do glavnog oltara, reda se deset velikih zidnih fresaka s prizorima iz Svetoga pisma Staroga zavjeta. Četiri slike na sjevernoj strani radio je Alexander-Maximilian Seitz, otac, a četiri na južnoj njegov sin Ludwig Seitz. Rimski slikar Ludovico Ansiglioni naslikao je po jednu sliku sa svake strane, ali ih nije potpisao. U program su uvršteni starozavjetni prizori koji govore o kontinuiranoj povijesti spasenja, a glavni su likovi na slikama ujedno predslike, prefiguracije Krista, Spasitelja. Po dvije slike, postavljene sučelice, zaokružuju jednu temu. Prvi par slika govori o Adamu i Evi u raju i o njihovom izgonu iz rajskog vrta; drugi o potopu i zahvalnoj žrtvi spašene Noine obitelji; treći par stavlja pred gledatelja praoca Abrahama koji je spreman žrtvovati Izaka te mladog Josipa, koga zavidna braća prodaju u Egipat; četvrti par iznosi našašće malog Mojsija u Nilu i primanje Božjeg Zakona na Sinaju; peti, posljednji par slika, crta život Isusova pretka kralja Davida: njegovo pomazanje i pobjedu nad Golijatom.

Novozavjetni motivi

Novozavjetni ikonografski program u katedrali niže se na stijenama i apsidama transepta (poprečne lađe), u kleričkom koru i u glavnoj apsidi. Ova je građevinska cjelina za 6 stepenica viša od središnje i sporednih lađa i tvori katedralno svetište u čijem se povišenom središtu, na glavnom oltaru, slavi liturgija. Niz fresaka kronološki slijedi Isusov život i djelo, od navještenja do uzašašća. Ciklus ima tri skupine po pet velikih kompozicija. U južnom kraku su slike Isusova djetinjstva i njegova skrovitog života (Navještenje Gospodinovo i Pohođenje Marijino Elizabeti, Isusovo rođenje, Poklon triju kraljeva, Dvanaestogodišnji Isus u hramu, Isusovo krštenje), U kleričkom su koru prizori Isusova javnog djelovanja (Isusov Govor na gori, Isus u kući Lazara, Isus ozdravlja bolesne, Isus tjera trgovce iz hrama, Ulaz u nebo i Krunjenje Bogorodice). U sjevernom kraku poprečne lađe su završni veliki događaji Isusova života (Posljednja večera, Isus u Getsemanskom vrtu, Oplakivanje Isusa, Žene pred Isusovim praznim grobom, Isusovo uzašašće). U tu temeljnu biblijsku nit utkane su, napose na slikama u vrhovima triju apsida, još i posebne, Strossmayerove, povijesne reminiscencije na život Crkve u ovim krajevima: neki svetački likovi, predstavnici pojedinih hrvatskih krajeva, autoportreti slikara i likovi iz njihove obitelji, anonimne osobe iz puka i biskup-donator Strossmayer. Ispod fresaka južne i sjeverne apside nižu se portreti prvih Isusovih odabranika, sljedbenika i neposrednih suradnika, apostola: u svakoj apsidi po petorica (bez Petra i Jude). U oba kraka poprečne lađe, ispod velikih fresaka koje uprizoruju Isusov život, u polukružnim su poljima (lunetama) po tri prizora iz života katedralnog naslovnika - apostola Petra.

Kipovi i reljefi

U drugoj polovici 19. stoljeća, kad je katedrala građena, kiparstvo je u Europi zapostavljeno. U izražavanju je statično, premalo inventivno i originalno. U takvim prilikama, Strossmayer, tražeći znalce koji će sudjelovati u unutrašnoj opremi katedrale, odlazi na izvorišta tadašnje umjetničke produkcije, u austrijske, talijanske i njemačke gradove, a napose u Rim i stupa u vezu s umjetnicima. Iz povijesnih razloga odlučuje se za romanički slog, čiju strogost oplemenjuje dekoracijama gotičkih karakteristika. To je uočljivo napose u rezbarijama i u olatarskoj arhitekturi. Skulpturni dio nutarnjeg uređenja izvodi se posljednjih pet godina gradnje, od 1877. do 1882. godine. S obzirom na zidne slike i dekoracije, oltari s pripadajućim skulpturama, prostorno su u drugom planu. Ali u cjelovitom doživljaju unutrašnjosti sve djeluje jedinstveno i skladno, kao plod jasne koncepcije, dosljedno provedene do detalja.

Glavni oltar

Arhitektonski je posebno istaknut, 15 metara visoki, četverostrani ciborij glavnog oltara, koji nose četiri klesana mramorna stupa. Svaka stranica ciborija ukrašena je klesanim i pozlaćenim ornamentima i izražajnim medaljonom jednog od četvorice zapadnih crkvenih otaca: sv. Grgura Velikog, sv. Ambrozija, sv. Augustina i sv. Jeronima. Nad velikim ciborijem (baldahinom) je manji svod pod kojim je kip katedralnog patrona sv. Petra apostola. Sve zaključuje veliki križ, okružen kamenim kipovima četvorice anđela. Na svakom uglu ciborija jedan je od četvorice evanđelista. I ova kompozicija ima svoju poruku: oltar (Krist) je temelj na kojem zajednicu vjernika (Crkvu) izgrađuju evanđelisti i njihovi tumači (crkveni oci), vodeći je k spasenju (po križu) u vječnost (anđeli). Začetnik oltara je Karlo R(sner, a dovršio ga je, uz mnoge Strossmayerove sugestije, arhitekt Friedrich Schmidt. Medaljone i kipove radio je Vatroslav Donegani.

Pokrajnji oltari

Šest je pokrajnjih ili pobočnih oltara. Razvedeniji i bogatiji su u apsidama poprečne lađe (transepta), a dva jednostavnija u kapelama kojima završavaju bočne lađe. U sjevernoj apsidi je oltar sv. Ilije Proroka, zaštitnika đakovačkog (bosnskog) dijela biskupije. Modele triju kipova dao je Georg Feuerstein koji je tada djelovao u Rimu, a izveo ih je bečki kipar Josef Philipp. Monumentalni kip Ilije Proroka zauzima središnji prostor retabla. Po izraženoj snazi i veličini nadilazi zadani arhitektonski okvir. Lijevo i desno od Ilije su kipovi sv. Ireneja i sv. Pavla. Također su dinamični, ali manjih dimenzija i potisnuti u bočni prostor. Kipove za oltar u južnoj apsidi radio je Vatroslav Donegani. U središnjoj oltarnoj niši je sv. Dimitrije, srijemski đakon i mučenik, patrona srijemskog dijela biskupije. Prikazan je u "solunskoj tradiciji", kao vojnik u rimskoj časničkoj odori, sa znakom mučeništva: palminom grančicom u ruci. Lijevo i desno od njega, u manjem prostoru su sv. Juraj, mučenik i sveti Ivan Kapsitranski, franjevac, zaslužan u borbi protiv Turaka u Srijemu i Slavoniji. Oba ova oltara su arhitektonski identična i položajem simetrična. Iako su Feuersteinovi kipovi dinamičniji od Doneganijevih, oltar sv. Dimitrija se svojom suzdržanošću bolje uklapa unutar apsidalnog prostora. Drugi par oltara u poprečnoj lađi postavljen je uz zapadni zid, lijevo i desno od glavnog žrtvenika. Projektirao ih je arhitekt Friedrich Schmidt, a kipove za njih klesao je Vatroslav Donegani. Arhitektonski i dekorativno su međusobno vrlo bliski. I ovdje su retabli trodijelni, a baldahini ispod trokutnih zabata, koji natkriljuju kipove, plići. S desne, sjeverne strane je oltar Majke Božje. U središnjem prostoru je Bogorodica s krunom na glavi, malim Isusom na ljevici i s jabukom u desnici. Uz nju su, u prostorima zdesna i slijeva, manji kipovi anđela: jedan s citrom, drugi s tamburom. Par ovom oltaru, na lijevoj, južnoj strani je oltar sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Njegov kip s dvanastogodišnjim Isusom, u središnjem je prostoru retabla, a uz njega su, u bočnim nišama, kipovi sv. Katarine, djevice i mučenice i sv. Cecilije, djevice i mučenice. Treći par oltara nalazi se u dvjema kapelama kojima završavaju bočne lađe. Nacrte za njih izradio je također Friedrich Schmidt, a kipove Vatroslav Donegani. U retablima su plitke niše, natkrivene trokutastim zabatom, trolisno rastvorene, podržavane polustupovima. Dekoracija je i ovdje gotička. U desnom oltaru je kip sv. Ivana Nepomuka, a u lijevom su slavenski apostoli i europski suzaštitnici, sveta braća Ćiril i Metod. I tu je doticaj s poviješću biskupije, jer je Metod bio srijemski nadbiskup i metropolit pa su, na taj način, đakovački biskupi Metodovi nasljednici.

Propovjedaonica

Propovjedaonica je smještena uz sjeverni pilon, najbliži glavnom oltaru. Korpus joj je šesterokutan, a nosi ga šest mramornih stupova. Projektirao ju je suradnik Friedricha Schmidta, Herman Boll(, a kipovima i reljefima opremio Vatroslav Donegani. Na propovjedaonicu se uspinje zavojitim stepenicama. Četiri plohe pokrivaju kameni reljefi: Navještenje Gospodinovo, Zaruke Marijine, Prikazanje Isusovo u hramu i Isus na križu. Uz reljefe, na šest uglova postavljeni su kipovi poznatih kršćanskih vjerovjesnika i propovjednika: sv. Ivan Zlatousti, sv. Bernardin Sijenski, sv. Alfonz Liguori, sv. Antun Padovanski, sv. Ignacije Loyolski, sv. Toma Akvinski. Arhitektura propovjedaonice različita je od arhitekture oltara. Koncipirana je romanički, dok su kipovi i basreljefi nadahnuti klasično renesansnim likovnim izrazom. Kipovi su rađeni vrlo pomno, a basreljefi kompozicijski jasno i čisto, bez suvišnih detalja.

Biskupska katedra

Na dnu glavne apside su biskupska katedra (stolica, sjedište), kanoničke i kleričke klupe. Rađene su po nacrtima Friedricha Schmidta, od hrastovine, s rezbarskim ukrasim po rubovima. U zabatnom dijelu biskupskog prijestolja umetnut je - na Strossmayerovu želju - drveni reljef koji prikazuje Majku Božju s djetetom Isusom u naručju. To je djelo pisanske škole iz 14. stoljeća, a biskup ga je nabavio u Rimu.

Križni put

Niz od 14 velikih kamenih reljefa, koji iznose prizore Isuove muke, postavljen je u katedrali 1968. godine. Povod ovom novom djelu bila je proslava stote godišnjice početka gradnje katedrale (1866.) i uspješno završena obnova nakon rata i potresa. Reljefe je radio akademski kipar Lujo Lozica. Sedam je reljefa postavljeno na zidu južne, a sedam na zidu sjeverne pobočne lađe. Svi kiparski radovi iz vremena gradnje katedrale predstavljaju jedinstvenu umjetničku cjelinu, tako da se Križni put po stilu i zamisli odvaja od od ostale plastike u katedralnoj crkvi.

Portali

Na katedralnom romanskom pročelju, u lunetama triju portala građenih od bijela kamena, ugrađeni su duboki reljefi. Nad središnjim je ulazom Isusovo uskrsnuće, koje je po modelu Tome Vodičke radio slovenski kipar Alojzij Gangl. Ponad njega je, u zabatu, Doneganijev medaljon Krist Zakonodavac. Središnja točka pročelja je rozeta - stilizirano kameno-stakleni prozor u obiliku višebojnog raširenog cvijeta, promjera sedam metara. Usred cvijeta je simbol - "Božje oko", u staklu. U lunetama dvaju manjih portala su reljefi Veronikin rubac i Polaganje Isusa u grob; klesao ih je Tomo Vodička. Reljefi se nalaze i na trima sporednim ulazima u katedralu: nad ulazom u sakrsitiju je Vodičkin Dobri Pastir, nad ulazima u južnu, odnosno sjevernu kapelu, rani su radovi Ivana Rendića: Isus pada pod križem i Pilat pere ruke.

Strossmayerov grob

U kripti je grob biskupa graditelja i grobovi drugih biskupa. Reljefni epitaf na Strossmayerovom grobu, koji je u zidu ispod glavnog oltara, radio je hrvatski kipar Rudolf Valdec. Za biskupova života postavljena je tu manja menza, a Valdecovo djelo, klesano u bijelom mramoru i načinjeno poput oltarnog retabla, postavljeno je na zid ispred groba godine 1913. Na reljefu je prikazan Krist Sudac, na prijestolju. Pred njim je Majka Božja Zagovornica. Biskup, odloživši biskupsku mitru, kleči pred Kristom i u rukama drži model katedrale; prate ga i podržavaju sveta braća Ćiril i Metod i okružuju dvanaestorica apostola. Poštujući stilsko načelo crkvene opreme, Valdec ovaj prizor smješta unutar gotičkog trolista, upisanog u polukružni luk, koji se oslanja na dva stupa. Kompozicija prizora, međutim, daleko odmiče od vremena kada su nastajale ostale katedralne skulpture.

Poruka s pročelja

Na vršnom trokutastom zabatu pročelja, između dvaju zvonika s kupolom u pozadini, završni je akord likovnog programa katedrale. Može se s pravom reći da je upravo tu i teološki sažetak cjelokupnog ikonografskog programa. Ovaj likovni sadržaj je slikan na pocakljenim (keramičkim) pločicama od pečene gline. A radio ga je, po nacrtima Ludwiga Seitza, Adriano Ferraresi iz Rima. Sadržaj je podijeljen u dva polja. Prvo polje: na osnovici trokutastog zabata je triforij. U njegovu središnjem, nešto većem polju je Isus na križu. Do križa su, slijeva i zdesna, po jedan anđeo, koji se, u dubokoj meditaciji, klečeći na jednom koljenu, klanjaju Raspetom. Svaki u ruci drži svijećnjak s plamenom. Ispod križa je ljudska lubanja, a iznad križa sunce i mjesec. U kršćanskoj ikonografiji lubanja pod križem podsjeća na legendu, da je Krist raspet na mjestu gdje je Adam pokopan; zapravo je to ilustracija poruke, da svaki čovjek može postići spasenje po Kristovom križu. Sunce i mjesec često se pojavljuju u prizorima razapinjanja i označuju žalost svega stvorenog svijeta (prirode, svemira) zbog smrti Spasiteljeve. U lijevom polju triforija stoji Marija, blijeda lica, u žalobnoj odjeći, stisnutih, isprepletenih prstiju i ispruženih ruku, podignuta pogleda prema Sinu koji izdiše na križu. Ludwig Seitz je ovdje s vrlo malo izražajnih sredstava predočio veliku dramatiku gorkih majčinskih doživljaja. Slika je dosta oštećena i pogledu jedva dohvatljiva. U desnom polju je patron katedrale, apostol Petar, sa svojim redovitom atributom - ključevima. Inače, u tradicionalnoj ikonografiji, vjernoj iskazu Evanđelja, na tom se mjestu uvijek slika apostol Ivan. Ovdje je, neuobičajeno, ali znakovito, Petar. Drugo polje: uz kose stranice zabata, stepenasto se uzdiže osam "slijepih prozora", a deveti je u samom vrhu. U osam polja su ženski likovi; svaki pridržava traku s kaligrafski ispisanim latinskim tekstom jednog od osam Isusovih blaženstava, zapisanih u 5. poglavlju Matejeva evanđelja. Na vršnoj, devetoj, stepenici, slika je "Nebeskog Jeruzalema", Božjeg grada-raja. Kompozicija je poruka: središte kršćanskog života je vazmeno otajstvo, to jest Isusova muka, smrt i uskrsnuće (Krist na križu). To spasenjsko djelo zahvaća sav svijet, a Krist ga je povjerio svojoj Crkvi (Marija) i zemaljskom namjesniku (Petar) da ga nastavljaju. Oni su djelitelji spasonosne milosti. Svaki vjernik uzdiže se do toga ostvarujući Kristova blaženstva. Tako postiže životnu svrhu, stiže na vrhunac - u Nebeski Jeruzalem. Upravo je tu istodobno i ikonografski vrh crkve-zgrade i stvarni duhovni cilj kršćanskog življenja.

Antun Jarm

BIBLIJSKI MOTIVI NA FRESKAMA U ĐAKOVAČKOJ KATEDRALI

Đakovačka katedrala po mnogočemu je izuzetna. Njezino najveće blago su veličanstvene freske s biblijskim motivima. Po njima je đakovačka crkva jedinstvena u Hrvatskoj, a možda i u svijetu. Građena je od 1866. do 1882. godine, u vrijeme velikog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Glavni arhitekti bili su Carl Roesner i Fridrich Schmidt, oba iz Beča. Velike slike po zidovima rađene su u fresko tehnici. Slikari su bili Aleksander Maximilian Seitz i njegov sin Ludwig Seitz, rodom iz Njemačke. Motivi slika uzeti su iz Biblije.

Starozavjetne freske

S obje strane glavne katedralne lađe, iznad arkada, počevši od pjevačkog kora pa do glavnog oltara, reda se po pet zidnih fresaka s prizorima iz Starog zavjeta. Slike na sjevernoj strani radio je Alexander-Maximilian Seitz otac, a na južnoj njegov sin Ludwig Seitz te rimski slikar Ludovico Ansiglioni, koji je naslikao po jednu (nepotpisanu) sliku sa svake strane. U program su uvršteni starozavjetni prizori koji govore o kontinuiranoj povijesti spasenja, a glavni su likovi na slikama ujedno predslike, prefiguracije Krista, Spasitelja. Po dvije slike, postavljene sučelice, zaokružuju jednu temu.

Prvi par slika govori o Adamu i Evi u raju i o njihovu izgonu iz rajskog vrta; drugi o općem potopu i zahvalnoj žrtvi spašene Noine obitelji; treći par stavlja pred nas praoca Abrahama koji je spreman žrtvovati Izaka, te mladog Josipa koga zavidna braća prodaju u Egipat; četvrti par oslikava našašće malog Mojsija u Nilu i primanje Božjeg Zakona na Sinaju; peti, posljednji par slika, crta život Isusova pretka, kralja Davida: njegovo pomazanje i pobjedu nad Golijatom.

1. OPIS FRESKE
2. OPIS FRESKE
3. OPIS FRESKE 4. OPIS FRESKE 5. OPIS FRESKE
6. OPIS FRESKE 7. OPIS FRESKE 8. OPIS FRESKE 9. OPIS FRESKE 10. OPIS FESKE

 

Novozavjetne freske

Novozavjetni ikonografski program u katedrali niže se na stijenama i apsidama poprečne lađe, u kleričkom koru i u glavnoj apsidi. Ova je građevinska cjelina za 6 stepenica viša od središnje i sporednih lađa i tvori katedralno svetište u čijem se povišenom središtu, na glavnom oltaru, slavi liturgija. Niz fresaka kronološki slijedi Isusov život i djelo od navještenja do uzašašća. Ciklus ima tri skupine po pet velikih kompozicija.

To su:

u južnom kraku: slike Isusova djetinjstva i skrovitog života (Navještenje Gospodinovo i Pohođenje Marijino Elizabeti, Isusovo rođenje, Poklon triju kraljeva, Dvanaestogodišnji Isus u hramu, Isusovo krštenje),u kleričkom koru: prizori Isusova javnog djelovanja (Isusov govor na gori, Isus u kući Lazara, Isus ozdravlja bolesne, Isus tjera trgovce iz hrama, Ulaz u nebo i Krunjenje Bogorodice),u sjevernom kraku poprečne lađe: završni veliki događaji Isusova života (Posljednja večera, Isus u Getsemanskom vrtu, Oplakivanje Isusa, Žene pred Isusovim praznim grobom, Isusovo uzašašće).

U tu temeljnu biblijsku nit utkane su, napose na slikama u vrhovima triju apsida, i posebne, Strossmayerove, povijesne reminiscencije na život Crkve u ovim krajevima: neki svetački likovi, autoportreti slikara i likovi iz njihove obitelji, anonimne osobe iz puka i biskup-donator Strossmayer. Ispod fresaka južne i sjeverne apside nižu se portreti prvih Isusovih odabranika, sljedbenika i neposrednih suradnika, apostola: u svakoj apsidi po petorica (bez Petra i Jude). U oba kraka poprečne lađe, ispod fresaka koje uprizoruju Isusov život, u polukružnim su poljima (lunetama) po tri prizora iz života katedralnog naslovnika - apostola Petra.

11. OPIS FRESKE 12. OPIS FRESKE 13. OPIS FRESKE 14. OPIS FRESKE 15. OPIS FRESKE
16. OPIS FRESKE 17. OPIS FRESKE 18. OPIS FRESKE 19. OPIS FRESKE 20. OPIS FRESKE
21. OPIS FRESKE 22. OPIS FRESKE 23. OPIS FRESKE 24. OPIS FRESKE 25. OPIS FRESKE

 
  26. OPIS FRESKE    

Tlocrt katedrale je u znaku latinskog križa. Tu simboliku na svoj način nastavlja i bitno obogaćuje raspored slika: po uzdužnoj križnoj gredi nižu se starozavjetni, a po poprečnoj novozavjetni motivi. U sjecištu ovih dviju »križnih greda« je oltarna menza (žrtvenik), simbol Krista. Menzu natkriljuje pozlaćena kupola, znak neba i vječnosti. Krist je tako središnja osoba crkve. On ispunjava starozavjetna obećanja, presijeca stari Zavjet i započinje novi. Cjelokupni ikonografski sadržaj katedralnih fresaka usmjeren je k toj ideji.

divider