Duhovne vježbe đakovačkih bogoslova

ĐAKOVO (TU) – Bogoslovi đakovačkog sjemeništa, predvođeni duhovnikom vlč. Karlom Višatickim, od 9. do 12. studenoga u Župi sv. Augustina, biskupa u Velikoj kraj Požege imali su duhovne vježbe, koje je vodio pomoćni banjalučki biskup, mons. Marko Semren. Tema duhovnih vježbi bila je Duhovni rast bogoslova.

U uvodnom nagovoru, mons. Semren naglasio je kao svrhu duhovnih vježbi reviziju života i skupljanje snage za daljnji hod. Bogoslovima je dao dva zadatka: moliti i slušati. Potrebno je otvoriti se Božjoj riječi, intenzivnije moliti i tražiti Božju volju u svom životu.

Kroz subotnje nagovore naglasak je bio na traženju, kao i susretu s Isusom, do kojega mogu dolaziti jedino traženjem. Iz susreta s njim jedino mogu biti svjedoci križa i uskrsnuća. Bogoslove je pozvao da budu navjestitelji evanđelja siromašnima i obespravljenima, kao i da budu molitelji jer bez molitve ne mogu u drugom prepoznati brata, niti Boga.

U nedjelju 11. studenoga bogoslovi su sudjelovali na svečanoj euharistiji u župnoj zajednici, koju je predvodio biskup Semren, u koncelebraciji s vlč. Višatickim i domaćim župnikom. Na misi je posluživao i domaći đakon. Bogoslovi su animirali misu asistencijom i pjevanjem. Svetu misu obogatili su i bogoslovi koji su iznijeli svoja svjedočanstva. Bogoslov II. godine Filip Deriš progovorio je o svome pozivu, dok je bogoslov IV. godine Antun Nikolić upoznao župljane sa životom u Bogoslovnom sjemeništu.

Kristovo milosrđe prema svakome čovjeku bila je tema nedjeljnih razmatranja. Iz milosrdne ljubavi proizlazi autentičnost Crkve. Ta ljubav Božja ima primjer u tome što se Krist sam predao za nas. Darivanje Očeve ljubavi je stvaralački, neiscrpan čin. To je čin koji nikada ne prestaje. Sam čovjek ljubav prema drugome pokazuje izlazeći iz sebe, i samim time bezuvjetnim prihvaćanjem bližnjega sa njegovim manama i vrlinama. Sam duhovni rast proizlazi iz prepoznavanja Božje ljubavi u svemu oko nas.

Posljednjeg dana duhovnih vježbi nagovori su bili usmjereni na spoznavanje Božje volje, ali i osvrt na biskupsku sinodu za mlade u Rimu. U prvom nagovoru mons. Semren govorio je o početcima. Božja volja se pojavljuje od početka, već od knjige Postanka, u vrijeme stvaranja. Cijela povijest Crkve, počevši od Izraela, temelji se na Božjoj volji. Kršćani, posebno bogoslovi, trebali bi što manje sebe stavljati u centar, a Boga sve više. Naglasio je potrebu vjernosti i predanosti u radu, bez obzira hoće li taj rad netko vidjeti ili ne. Za kraj duhovnih vježbi, biskup je predstavio rad Sinode.

Za vrijeme duhovnih vježbi, bogoslovi su, osim svetih misa, imali priliku za pokorničko slavlje, euharistijsko klanjanje, razgovor sa predvoditeljem, kao i duhovnikom Višatickim, ali i vremena za osobnu i zajedničku molitvu. Krešimir Iljazović