Župu Petrijevci pohodili bogoslovi i odgojitelji Sjemeništa

PETRIJEVCI (TU) – U srijedu, 26. lipnja u župi Petrijevci započela je trodnevna duhovna obnova kao priprava za svetkovinu svetoga Petra zaštitnika župe. Tom su prigodom župu pohodili odgojitelji i uži Zbor bogoslova Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Misno slavlje predvodio je rektor Bogoslovnog sjemeništa, dr. Stjepan Radić, na raspolaganju za ispovijed bili su vicerektor, vlč. Krešimir Čutura i duhovnik, mons. Karlo Višaticki, a liturgijsko pjevanje animirala su sedmorica bogoslova. Na misi su bila djeca i mladi koji su svojim sudjelovanjem zahvalili za proteklu školsku godinu.

Oslanjajući se na biblijsko čitanje, rektor Radić istaknuo je Abrahama kao simbol snage, odlučnosti i dosljednosti – karakteristike koje su svakome od nas potrebne kako bismo imali ispravan odnos prema Bogu, iz čega proizlazi i odnos prema životu. Abrahamov život svjedoči kako se isplati živjeti u vjeri jer iz nje crpimo upravo te nužne snage. „Od samih početaka čovjekova odnosa prema Bogu, čovjek je žrtvovao ono najvrednije i nabolje što je imao, životinje, stoku, ono od čega je živio. Ipak, to nije bilo potpuno izgubljeno jer se kasnije blagovalo, a važno je podsjetiti kako se ta žrtva odvijala na oltaru. Kod svake mise mi posadašnjujemo ono što je Isus Krist učinio za nas – potpuno se žrtvovao. Ljudski život kao takav žrtvovanje je za druge i za Boga“,  naveo je rektor te dodao kako neki u tome ne vide smisao i čitav život bježe od žrtvovanja, no ne smijemo pasti u zabludu da takve osobe u životu prolaze lakše i bolje jer je to život u grčevitosti i zarobljenosti što ga čini teškim.

„Poanta kršćanskog života je u Isusovu umiranju, svakodnevnom umiranju, i tek kroz to umiranje mi stječemo pravu snagu. Kada nam je najteže, kada smo najumorniji, odjednom dolazi milost i snaga, i čudimo se samima sebi jer primjećujemo da to nisu naši darovi i sposobnosti već da sam Bog daje tu milost u danom trenutku. To su paradoksi po kojima mi u kršćanstvu živimo. Ukoliko čovjekova žrtva ostaje negdje prizemno te joj nedostaje dimenzija vjere i uključivanja Boga, čovjek lako zapadne u svojevrsni besmisao i pita se zašto sam se uopće žrtvovao. Upravo zato, naše žrtvovanje u svakodnevnom životu, za druge i za Boga, tek po vjeri dobiva svoje osmišljenje“, pojasnio je rektor Radić.

Kao što se istinska žrtva očituje u bračnom životu, žrtvi za djecu i onom zajedničkom što bračni život nosi, ostvarenje postoji i u duhovnom vidu, istaknuo je te pozvao sve mlade koji u sebi osjete taj žar duhovnoga poziva da budu slobodni javiti se i dogovoriti susret. „To ne znači da ste odmah određeni za svećenički poziv. Propitujte, gledajte, ali nemojte gasiti one žari, one iskre koja tinja u vama“, zaključio je Radić te prepustio riječ dvojici bogoslova, Antoniju Pekiću iz Nove Kapele i Filipu Derišu iz Donjeg Miholjca, koji su progovorili o svome pozivu.

Bogoslov Filip rekao je da čovjek u mladosti može imati sve i da je s time što ima sretan. No, zbog toga se lako pada u sebičnost i zauzima stav da nam nitko nije potreban te se na kraju zaboravi i na Boga. Istaknuo je da samo ustrajna molitva drugih ljudi i osobna čovjekova molitva dovodi do spoznaje da je sve što čovjek dobije Božji dar i da vjeruje kako će u budućnosti biti svećenik koji će uvijek biti spreman sve ono što mu Bog daruje, izgrađivati Njemu na čast i za dobro ljudi.

Čovjek svoju duhovnost može graditi isključivo na molitvi, ali da bi ona bila veća, čovjek je pozvan služiti unutar Crkve, istaknuo je bogoslov Antonio. Ukazao je na to da je svaka služba po nečemu posebna, a vjernik je pozvan odabrati onu u kojoj se istovremeno čini dobro i Bog proslavlja. Ima li veće ljepote nego kada se to dvoje poklapa upravo u svećeničkoj službi, za koju se priprema u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Na kraju je posvjedočio da je njegov putokaz prema svećeništvu postala Božja Riječ koju je odlučio proučavati i kao budući svećenik učiniti ljude poznavateljima njezina pravog smisla.

Na kraju misnog slavlja, domaći župnik Matej Glavica, izrazio je dobrodošlicu i zahvalnost gostima na poticajnim riječima i svjedočanstvima. Spominjući se brojne župne molitvene zajednice za svećenička i redovnička zvanja, župnik Glavica rekao je kako Gospodin u zajednici zasigurno poziva, a predstoji vidjeti hoće li biti i odaziva. Rektor đakovačkog Sjemeništa naposljetku je zahvalio župniku na poticaju na molitvu za duhovna zvanja, ali i na ovakva okupljanja koja pružaju prigodu izravna svjedočenja i ohrabrivanja mladih.

Kristina Birovljević/Antonio Pekić/foto:Krunoslav Peulić