OTOK (TU) – U Otoku je u subotu 28. studenoga 2015. održan znanstveni skup na temu Josip Lovretić (1865. – 1948.), jedno stoljeće poslije – u povodu 150. obljetnice rođenja. Organizator skupa bio je Grad Otok, a suorganizatori: Centar za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Područni centar Vukovar, Gradski muzej Vinkovci te Đakovačko-osječka nadbiskupija. Cijela 2015. godina u Otoku je bila u znaku vlč. Josipa Lovretića i ove značajne obljetnice. Sve što se na kulturnom planu događalo u Otoku tijekom godine barem se malim segmentom dotaklo ovoga značajnog jubileja i djela Josipa Lovretića.
Nakon polaganja vijenca kod spomenika Josipu Lovretiću prešlo se na realizaciju bogatog programa skupa. U radu su bila zastupljena mnoga područja i znanstveni aspekti: etnologija, etnomuzikologija, antropologija, teologija, crkvena i književna povijest, književnost. Skupom se nastojalo rasvijetliti cjelokupni rad i djelovanje dijecezanskog svećenika, hrvatskog etnologa i pisca vlč. Josipa Lovretića. Skup je počeo pozdravnim riječima gradonačelnika Josipa Šarića, župana Vukovarsko-srijemske županije Bože Galića, a uime Đakovačko-osječke nadbiskupije skup je otvorio mons. Luka Marijanović.
Prva je svoje izlaganje Istraživanje tradicijske kulture iznijela dr. Klementina Batina, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja. U svojem istraživanju propitivala je doprinos Josipa Lovretića kao skupljača i zapisivača. Posebno se osvrće na Lovretićevu ostavštinu u arhivu HAZU. Govorila je o Lovretićevoj suradnji s hrvatskim državnim institucijama, o poteškoćama na koje je nailazio u toj suradnji.
Dr. Marinko Vuković, povjesničar i etnolog, napominje da je Lovretićeva monografija Otok objavljivana u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena u vremenu od 1897. do 1899. godine. Osvrnuo se na utjecaj monografije na identitet seoskih zajednica s kraja 19. i početka 20. st.
Etnologinja dr. Manda Svirac istražuje doprinos Josipa Lovretića hrvatskoj etnologiji u odnosu prema sugovornicima i o odnosu suvremenih etnologa prema Josipu Lovretiću te ističe da je Josip Lovretić zapisan u memoriji Sveučilišta u Zagrebu, u memoriji svih hrvatskih etnologa. Ta memorija obilježena je monografijom Otok. Ona pokušava razriješiti dilemu je li Lovretić etnograf ili etnolog, pa kaže da je on etnograf, preteča hrvatske etnologije.
Književnik i predsjednik Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga Društva hrvatskih književnika Mirko Ćurić, prof., u svojem istraživanju govori o Lovretiću kao pripadniku Strossmayerovog kulturnog kruga u Đakovu. Tu se Lovretić oblikovao u vrsnog folklornog pisca i postao jedan od najznačajnijih aktera toga kulturnog kruga.
Mons. mr. Luka Marijanović pročitao je dva putopisa Josipa Lovretića objavljena u Glasniku biskupije bosanske i srijemske. Prvi je iz 1899. godine pod naslovom Putovanje presvijetlog gospodina biskupa dr. Anđelka Voršaka, a drugi iz godina 1901. – 1903. pod naslovom Apostolsko putovanje presvijetlog gospodina biskupa dr. Anđelka Voršaka. U putopisima Lovretić kao mladi svećenik u pratnji biskupu Voršaku na njegovim kanonskim pohodima bilježi svoja zanimljiva zapažanja. Mons. Marijanović ističe da je Lovretić zapisao sve vjerske običaje u biskupiji.
U svojem izlaganju mons. prof. dr. Vladimir Dugalić govorio je o slavonskoj obitelji na raskrižju 19. i 20. st. Iznosi svoja zapažanja o vjerskom i tradicijskom životu slavonske obitelji u djelima Josipa Lovretića. Uz napomenu da Đakovačko-osječka nadbiskupija obilježava dvije znamenite obljetnice: 200. obljetnicu rođenja J. J. Strossmayera i 150. obljetnicu rođenja Josipa Lovretića, osvrnuo se na zapažanja ove dvojice istaknutih ljudi Crkve o vjerskom i tradicijskom životu slavonske obitelji koncem 19. i početkom 20. st. Usporedio je Strossmayerova zapažanja u korizmenim okružnicama o obitelji iz 1878. – 1884. s Lovretićevim djelima o narodnom životu i običajima u Slavoniji zapisanih u monografiji Otok, Pripovijesti iz života hrvatskog seljaka u Slavoniji, i pripovijesti U oči biskupova dana. Zaključuje da Lovretić u svojim zapisima konstatira, a Strossmayer šalje poruku i pouku. Običaji određuju sudbinu ljudi i Strossmayer se tomu protivi, a Lovretić samo zapisuje i poziva čitatelja da sam promišlja o tomu.. Možda je tako bolje, zaključuje prof. Dugalić.
Na Lovretićev književni rad osvrnula se dr. Anica Bilić, znanstvena savjetnica i voditeljica Centra HAZU u Vinkovcima. Između ostaloga bavi se pitanjem zašto se Josip Lovretić uz etnospise priklonio književnom diskursu i literarizirao tradicijski život i kulturu sela vinkovačkog kraja s konca 19. i početka 20. st.
Kod Lovretića dominira etnografski rad, ali i u književnom radu bio je plodan. Zastupljene su gotovo sve književne vrste: pjesništvo, pripovijetke, putopisi, crtice, roman. Prednost književnog diskursa jest u tome da pobudi interes čitalačke publike. Dakle, zaključuje dr. Bilić, plodni Lovretićev književni rad bio je u službi etnografskog. Emocionalnu prazninu etnografskog rada popunjavao je emocijom književnog djela.
Etnologinja Jadranka Galiot Kovačićproučava sklapanje dogovorenih brakova. Bio je to ustaljeni običaj na cijelom području Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke. Istražuje kakve su bile društvene i gospodarske prilike i jesu li utjecale na sklapanje brakova, jesu li postojale sankcije u slučaju razvrgavanja takvoga braka.
Muzikologinja mr. Miroslava Hadžihusejnović – Vlašek u svojem izlaganju bavila se Lovretićevom glazbeno-poetskom ostavštinom, točnije dvostihom kao karakterističnim poetskim oblikom na području Šokadije istočne Slavonije i Srijema.
Kustosica Gradskog muzeja u Vinkovcima i muzejska savjetnica mr. Ljubica Gligorević proučavajući Lovretićevo djelo zapaža: U sadašnjem vremenu moderne tehnologije i komunikacija život i djelo jednog katoličkog svećenika, jednog od preteča etnološke misli u nas Josipa Lovretića sve više zaokuplja suvremene antropologe i književne teoretičare. Ona zapaža da je za izuzetno plodnog života na različitim razinama, 150 godina od rođenja i 67 godina od fizičke smrti, u javnom diskursu našega vremena veliko i opsežno djelo Josipa Lovretića na oko 600 stranica s kraja 19. i početka 20. st. i bezbroj sačuvanih listova rukopisne građe gotovo da nema premca ni alternative.
Znanstveni dio skupa zaključio je dr. Dražen Živić, znanstveni savjetnik u Institutu Ivo Pilar i član Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća s temom Stanovništvo grada Otoka (1857. – 2011.). Tabelama i grafikonima pokazao je razdoblja rasta stanovništva u Otoku i razdoblja depopulacije i intenzivne depopulacije. Najveća depopulacija je u posljednjih dvadeset godina. Na porast stanovništva i na depopulaciju utječe više faktora: gospodarske i društvene prilike, migracije, razlika između rađanja i umiranja. Sve to dovodi do demografskog starenja.
Skup je glazbenim točkama pratila župna pjevačka skupina Vezenke, a zaključio ga je đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr Đuro Hranić. Zahvalio je gradu Otoku i gradonačelniku Josipu Šariću što se potrudio na dostojan način obilježiti visoku obljetnicu Josipa Lovretića. „Drago mi je da se ovdje promišljalo o vrijednim temama, da budemo odgovorni prema vlastitoj budućnosti da bi ovaj kraj napredovao. Uzaludne bi bile žrtve ako se ne budemo trudili. Ovaj skup je pšenično zrno koje će sigurno dati ploda“, zaključio je nadbiskup. Mira Bošnjaković
