ĐAKOVO (TU) – Dvodnevni međunarodni simpozij na temu “Izgrađivati zrelu osobnost za plodne međuljudske odnose” započeo je danas (petak 17. listopada) na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu – u svečanoj dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice. Nakon molitvenog uvoda brojne okupljene na simpoziju pozdravio je dekan KBF-a Đakovo, izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž.
Pozdrav dekana prof. dr. Ivice Raguža
Sve vas pozdravljam i raduje me što ste se okupili u ovako velikom broju ovdje u Strossmayerovom gradu i Strossmayerovom učilištu. Posebno pozdravljam cijenjene goste predavače iz Italije i Poljske, kao i ostale goste, profesore, studente iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Također pozdravljam prof. dr. sc. Tomislava Mrčelu, prorektora za financije i poslovne odnose Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu odlučio je organizirati međunarodni znanstveni simpozij pod znakovitim nazivom “Izgrađivati zrelu osobnost za plodne međuljudske odnose”. Htjeli smo se pozabaviti temom zrelosti, zrele osobe, temom koja je danas višestruko ugrožena i postavljena u pitanje.
Naime, nekad je pojam zrelosti, napose u antičko doba, bio središnji pojam za razumijevanje čovjeka, u smislu da čovjek može i treba postići zrelost u ovomu životu, a ako ne već u ovomu, onda zasigurno u sljedećem životu. Čovjek je bio shvaćen kao teološko biće koje je usmjereno prema određenoj svrsi koju može i treba realizirati. U toj se svrsi nalazila njegova zrelost i on ju je nastojao postići svojim vlastitim silama.
Danas pak čovjek ne razumije više sebe kao teološko biće, ne želi se realizirati prema nekakvim izvanjskim objektivnim svrhama. To smatra ugrozom vlastite slobode i autonomije. Time se podrazumijeva da moderni čovjek ne želi biti zreo, ukoliko se ne želi krajnje realizirati i odrediti. Odatle je razumljiva sve veća pojava onoga što Francuzi nazivaju “jeunisme”, odluka, stav da se bude vječno mlad, nezreo, i duhovno i tjelesno. K tomu, taj se “jeunisme” očituje i u političkomu životu. Jer, današnji političari neprestance govore o “krizi”, niječući time činjenicu da pojam “krize” označava prosuđivanje i donošenje odluka, a ne stalno “nezrelo” odgađanje odluka.
Imajući u vidu rečeno, rekao bih da se kršćanska vjera smješta između navedenih dviju krajnosti: zrelosti shvaćene bez nezrelosti, dakle zaokružene zrelosti, s jedne strane, i nezrelosti shvaćene bez zrelosti, dakle vječne nezrelosti, s druge strane. Kršćanska zrelost jest sinovska zrelost, zrelost djece Božje. To je zrelost u kojoj Bog želi da budemo slobodne, odgovorne osobe, da budemo njegovi stvarni suradnici i upravitelji. No, to je uvijek takva zrelost koja u sebi uključuje i nezrelost, nezrelost sinovskoga odnosa prema Ocu, nezrelost djetinjega primanja od Boga.
Takvu sinovsku zrelost objavio nam je Isus Krist. Stoga bismo mogli reći da je govor o kršćanskoj zrelosti paradoksalan i kao takav treba i ostati. To je paradoks Isusa Krista, njegove zrele sinovske nezrelosti i njegove nezrele sinovske zrelosti. Kršćanski govor o zrelosti može se također sažeti u riječima: Budi svoj, potpuno budi svoj, ali istodobno ne budi svoj, budi potpuno Božji. Jedino je tako shvaćena zrelost u punom smislu osobna, ona je otvorena prema drugomu, i kao takva može biti plodna za međuljudske odnose.
Na tragu tih misli zaželio bih svima plodan, uspješan, i dakako, zreli rad ovoga Simpozija.
Pozdrav generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Ivana Ćurića
Potom se nazočnima obratio generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. mr. sc. Ivan Ćurić, pozdravljajući nazočne uime Đakovačko-osječke nadbiskupije te nadbiskupa mons. Đure Hranića, a s posebnom zahvalnošću pozdravio je “mladu ekipu organizatora ovoga skupa, na čelu s dr. Josipom Bošnjakovićem, koji su se s velikim entuzijazmom htjeli uhvatiti u koštac sa zahtjevnom i važnom temom zrelosti ljudske osobnosti i međuljudskih odnosa”.
Podsjetio je na 1981. godinu, kada se u Đakovu obilježavala 175. obljetnica Bogoslovnoga sjemeništa i teološkoga učilišta, danas KBF-a, kada je tadašnji nadbiskup metropolit, kardinal Franjo Kuharić uputio svoju kratku ali sadržajnu čestitku, u kojoj je posebno istaknuo da je sjemenišna i teološka formacija “blagoslovljeno vrijeme sazrijevanja, rasta, priprave za veliki poziv. Cjelovita, u sebi usklađena ličnost traži se za svećenički poziv. Samo intelektualno, duhovno i moralno zrela ličnost, oduševljena za svećenički poziv, opravdava Božju nadu i povjerenje Božjega naroda.”
Mons. Ćurić je istaknuo: “Znamo – zrelost osobe potrebna je u svim zvanjima i pozivima, i u svim čovjekovim životnim okolnostima. Za njom će čeznuti i mladost i zrela dob i starost… Zrelost osobe je istovremeno i cilj i put. Možemo reći da je ona trajni životni proces.” Zaključio je kako vrijednost i aktualnost teme simpozija posebno dotiče suvremenoga čovjeka, u kontekstu današnjega vremena, još konkretnije, čovjeka u našoj domovini pogođena tragičnim iskustvima sukoba, rata, iskustva postizanja slobode, demokracije, nade i razočaranja te izrekao dobrodošlicu svima, napose predavačima, želeći im plodonosan rad i razmjenu iskustava i spoznaja.
Pozdrav dr. sc. Josipa Bošnjakovića
Uime organizatora, nazočnima se obratio dr. sc. Josip Bošnjaković, pozdravljajući sve nazočne, napose prorektora prof. dr. Mrčelu i nadbiskupa u miru dr. sc. Marina Srakića. “Svjesni pred kakvim se zahtjevima nalaze svećenici, redovnici i redovnice, kao i vjernici laici u naviještanju Radosne vijesti u današnjem društvu, željeli smo im putem Simpozija pružiti podršku u svakodnevnom radu i življenju njihova poziva. U raznim crkvenim dokumentima naglašava se kako je ljudska izgradnja temelj svake druge izgradnje, to jest duhovne, intelektualne i pastoralne. U tom duhu, teme ovog simpozija posvećene su ljudskim, psihološkim, psihoterapijskim, pedagoškim, komunikacijskim izazovima današnjeg vremena”, rekao je dr. Bošnjaković, dodavši kako su četiri predavača i jedna predavačica hrvatski znanstvenici, a četiri predavača i dvije predavačice inozemni te će taj ravnomjeran odnos domaćih i stranih autora pomoći u što objektivnijem, kvalitetnijem i temeljitijem pristupu temama Simpozija.
Istaknuo je ujedno kako je nakana Simpozija jasnije i svjesnije pristupiti raznolikosti izražavanja ljudske egzistencije, one egzistencije koja se svojim življenjem ostvaruje, rasvjetljuje, objašnjava, uvijek u odnosu na druge i na drugoga. “Mnoge ideje rađaju se u međuljudskim odnosima te stoga vjerujem da ćemo potaknuti ovim izlaganjima moći produbiti motivaciju u našem radu, gdje god se ona ostvarivala. Želimo tijekom Simpozija pokušati dati odgovore na pojedina pitanja s kojima se susrećemo, no isto tako se želimo otvoriti i novim mogućim pitanjima, svakako povezanih s realnošću našeg života. Simpoziji nema cilj iznijeti gotova i cjelovita rješenja, već više ponuditi perspektive s obzirom na naznačenu problematiku. Želimo potaknuti obnovljen zamah za voljom raditi na njivi Gospodnjoj”, rekao je među ostalim dr. Bošnjaković.
“Cilj Simpozija nije zatvarati, nego otvarati nova vrata, nove prostore spoznajama, uvidima, motivacijama, novim susretima, obnovljenim međuljudskim odnosima, natapajući upravo ono stoje u našim odnosima suho i besplodno zbog ograda samodopadnosti i oholosti koje sami, svjesno ili nesvjesno, dižemo u visine. U psihoterapiji, napose dinamičkog smjera, ali i u drugim smjerovima, naglašava se kako se promjena događa tijekom same terapije, a da ima odjeka i van nje. Želim svima nama da se tako i na ovom simpoziju otvore barem mali prozori novih promjena”, rekao je na kraju dr. Bošnjaković, izrazivši radost zbog održavanja simpozija te zahvalivši prijašnjem i sadašnjem vodstvu KBF-a na podršci, Nadbiskupiji i svim ostalim donatorima na financijskoj potpori.
Simpozij je nastavljen prvim predavanjem na temu “Biti zreo odgojitelj u odnosu s mladima”, koje je izložio izv. prof. dr. sc. Zbigniew Formella, teolog i pedagog s Papinskog sveučilišta Salezijana.
A. Banović
