VINKOVCI (TU) – U središnjoj vinkovačkoj crkvi sv. Euzebija i Poliona u ponedjeljak 2. svibnja slavljena je misa zadušnica za 12 hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne policije Vinkovci, koji su prije 25 godina mučki ubijeni u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine. Misu je predvodio vojni biskup u miru mons. Juraj Jezerinac u koncelebraciji osmorice svećenika i redovnika, a propovijedao je domaći župnik mons. Tadija Pranjić kojemu je to bila 25 misa zadušnica za nasilno ubijenu dvanaestoricu hrvatskih redarstvenika.
Na početku mise biskup Jezerinac je rekao: „Spominjemo se dvanaestorice naših redarstvenika koji su poginuli u Borovu Selu braneći Domovinu od osvajača, kojima je jedina krivnja bila ta što su se usudili braniti slobodu. I zato, koliko god je to težak dan, posebno za rodbinu naših poginulih branitelja, rekao bih da je to i dan ponosa. Na njih se može primijeniti ona rečenica Zrinskih da ‘navik on živi ki zgine pošteno’ i ona Isusova da ‘nema veće ljubavi nego tko svoj živ dade za prijatelje svoje’“, rekao je među ostalim mons. Jezerinac.
Mons. Pranjić homiliju je počeo pjesmom Tri riječi (Bog, mati i Domovina) Augusta Šenoe, koja bi, kako je rekao, trebala biti usađena u srce svakoga čovjeka. „Od ranoga djetinjstva odgajani smo kao narod u jednom duhu, po čemu smo uvijek bili prepoznatljivi, u onom duhu o kojem nam govori današnje Evanđelje – da ljubimo i poštujemo jedni druge kao što je Otac ljubio nas i da ta ljubav u našim srcima ostane djelotvorna, da ne ostane samo mrtvo pisano slovo. Ta djelotvorna ljubav prema trima riječima koje je Šenoa snažno opjevao, pokazala se u srcu i duši dvanaestorice naših redarstvenika i ne samo njih, nego i stotine i tisuće onih koji su u duši i srcu nosili te tri velike ljubavi, po čemu smo prepoznatljivi u svijetu. Te ljubavi ponajprije su nam usadili naši roditelji, ali i Katolička Crkva, koja nas je kroz stoljeća odgajala u duhu Isusove ljubavi i prema Bogu i prema bližnjemu, koja je bila uvijek nama najbliža u svim vremenima – i onim lijepim i onim teškim, koja je bila s nama i 1991. godine nakon tragedije Borova Sela, kada su nam proricali zlu kob i zlu sudbinu, kada smo osjetili da se nešto sprema i kreće prema nama, da nešto stoji u zraku i kada se prvi puta u ovoj župnoj crkvi, prije 25 godina, čuo najveći plač tada u Hrvatskoj, plač ne samo roditelja, rodbine i djece mučki ubijenih hrvatskih redarstvenika, nego se ovdje čuo prvi jauk hrvatskoga naroda“, rekao je mons. Pranjić.
Nadalje, propovjednik je podsjetio na ratna zbivanja, razaranje svega što je označavalo identitet hrvatskoga naroda: „Znali smo tada da ćemo ili nestati ili opstati. Ali nismo mogli nestati jer smo u srcu nosili tri velike ljubavi: ljubav prema Bogu, prema Domovini i prema svojoj obitelji. I odjednom se dogodilo nešto što bi trebalo proučavati do dana današnjega: ustala je ponosna, nepokvarena mladost, njih na tisuće i tisuće kada su vidjeli što nam se sprema, i krenuli u obranu domovine.“ Istaknuvši kako je svaka obljetnica na jedan način obljetnica pogibije dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, mons. Pranjić dodaje kako su ovim prostorima prolazile mnoge vojske, mijenjali se mnogi režimi i padala i dolazila nova carstva i nove vlade, ali je u svim lijepim i tragičnim trenutcima našega naroda ostala apsolutna konstanta – Katolička Crkva.
„Narod koji ne zna cijeniti žrtve svojih sinova i kćeri, izgubit će se. Čvrsto se nadam i vjerujem da će i generacije koje dolaze poslije nas znati cijeniti ono što su ovi mladići učinili za svoje prijatelje, za hrvatski narod, za Katoličku Crkvu“, zaključio je mons. Pranjić.
Na misi su, među ostalim, sudjelovale obitelji hrvatskih redarstvenika, izaslanik predsjednice RH general Mladen Markač, izaslanik predsjednika Vlade RH ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, ministar branitelja Tomo Medved, glavni ravnatelj Policije Zvonimir Vnučec, predsjednik Savjeta predsjednice RH Ante Deur, saborski zastupnici, izaslanik Oružanih snaga RH brigadni general Frane Tomičić, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, zamjenik gradonačelnika Vinkovaca Ivan Bosančić, ispred PU vukovarsko-srijemske Miro Bradić, predstavnici sudske vlasti, Državnoga odvjetništva, ratni načelnici PU vukovarsko-srijemske Ivan Buček i Stipe Rimac te članovi Udruge Vinkovački šokački rodovi obučeni u narodno ruho. Pjevanje je predvodio domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“, uz orguljsku pratnju voditeljice Dubravke Vukovarac.
U sukobu sa znatno brojnijim pripadnicima srpskih paravojnih postrojbi ubijeni su Stipan Bošnjak (1955.) iz Nuštra, Antun Grbavac (1961.) iz Nijemaca, Josip Culej (1966.) iz Jarmine, Mladen Šarić (1965.) iz Novih Jankovaca, Zdenko Perica (1965.) iz Nuštra, Zoran Grašić (1969.) iz Otoka, Ivica Vučić (1961). iz Vinkovaca, Luka Crnković (1970.) iz Otoka, Marinko Petrušić (1966.) iz Tovarnika, Janko Čović (1965.) iz Ivankova, Željko Hrala (1968.) iz Ivankova i Mladen Čatić (1971.) iz Županje. Snježana Kraljević
