Velika Gospa u Šumanovcima

ŠUMANOVCI (TU) – Uoči svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza hodočasnički molitveni program tradicionalno je u svetištu u Šumanovcima okupio brojne vjernike, a nešto manje od tisuću okupilo se na večernjem misnom slavlju koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić. Nadbiskup je u Šumanovce pristigao sat vremena prije mise te je zajedno s ostalim svećenicima ispovijedao vjernike. U homiliji misnoga slavlja mons. Hranić uputio je da Isus, dajući prednost slušanju i čuvanju Božje riječi, otvara mogućnost veličine i blaženstva i za sve one koji nisu i ne mogu biti njegova majka na fizički način, ali mogu i trebaju to biti na način slušanja i čuvanja Božje riječi, tj. življenja u skladu s tom riječi. „Ako je Blažena Djevica Marija uz Božju pomoć i milost, kojom je bila obdarena, mogla postati i ostati velika kroz stavljanje same sebe cijelim svojim bićem Bogu na raspolaganje, onda to možemo i mi“, istaknuo je.

 

Osvrćući se na nevolje koje je donijela neočekivana poplava te Ljetni radni kamp u Gunji koji je tijekom mese dana uz potporu Nadbiskupije organizirao Studentski katolički centar Palma i Udruga Magis, mons. Hrnaić sve je mlade koji su sudjelovali u kampu opisao kao melem na rani teškog stradanja i patnji ljudi u Cvelferiji, te je rekao: “Lijepo je bilo osjetiti solidarnost, pomoć i podršku tolikih ljudi neposredno poslije poplave. Poplava je tada iz svih građana naše Domovine izvukla ono najplemenitije, najbolje, najljudskije, ono Božje što je u nama. I nikad Hrvatska nije bila tako i toliko jedinstvena kao tada. No, sada kad se povukla voda i kad su mjerodavne službe uklonile smrad i izvore zaraze, sad se najbolje očituje naša ljudska narav ranjena grijehom, očituju se ljudske slabosti, sva prljavština i zlo, egoizam i sebičnost u našim ljudskim srcima. Sad se najbolje očituje tromost naših državnih i društvenih, ali i nas u crkvenim strukturama; sad se najbolje očituju politikanstvo i vođenje brige o sitnim i bezdušnim parcijalnim interesima. Sad se najbolje očituje kako nas svega dvadesetak posto katolika koliko toliko redovito prakticira svoju vjeru, te da nas je 80 % više ili manje na rubu ne samo liturgijskoga života, nego i da nas je još manje u zauzetosti za konkretne stradale ljude.”

Ističući da za biti velik i blažen nije dovoljno to što smo kršteni, pričešćeni, krizmani i sve ono tradicionalno povezano s vjerom, nadbiskup Đuro je istaknuo: „Često nam se dogodi da se ponosimo svojim vezama s Isusom jer on je naš, a mi njegovi, jer nas je on izabrao i po krštenju učinio svojima, a zaboravim biti njegovi u svakom trenutku svog života, bilo da smo u obitelji ili na radnom mjestu, u školi ili na ulici, u crkvi ili u trgovini, pred glasačkim kutijama ili u Saboru, novinar ili političar, ovog ili onog spola, u razmišljanju: rastati se ili se ne rastati, roditi začeto dijete ili ga ne roditi, pristupiti moralno nedopuštenom obliku medicinski potpomognute oplodnje ili ne pristupiti.“ Ponavljajući kako je potrebno živjeti u skladu s Isusovom riječju, koju autentično tumači crkveno učiteljstvo i koja nije ovisna o onome što se nekome sviđa ili ne sviđa, a potičući na molitvu za obitelji, svećenike  i redovnike te za život protkan istinskom vjerom, nadbiskup je zaključio: „Ovdje u svetištu odričemo se čisto naših ljudskih rješenja koja ne bi računala na Boga, ili još gore da Boga odbacujemo i govorimo da nam On ne treba. Mi smo ovdje da bismo si posvjestili da trebamo Boga, njegovo svjetlo i njegovu milost. Moramo biti svjesni da nas ne može spasiti ništa materijalno. Potrebno nam je čovječnost, poštenje, istinoljubivost, dobrota i solidarnost. Dakle potrebne su nam prije svega duhovne vrijednosti. Moramo biti više ljudi; humaniji, solidarniji i s više osjećaja jedni za druge. A onda ćemo biti složniji i uspjet ćemo nadići probleme s kojima se ovdje susrećemo. Uistinu i moje srce plače zajedno s vama i osjećam svu tegobu i poteškoće koje proživljavaju ovi dobri ljudi koji ovdje žive.“ Nakon mise uslijedila je procesija sa svijećama do kapelice Skrovite Gospe Šumanovačke.

Središnju misu na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza predvodio je p. Ivan Ike Mandurić, duhovnika Studentskog katoličkog centra Palma i Ljetnog radnog kampa koji se održavao u Gunji. Na misi je sudjelovalo oko 1200 vjernika, kojima je p. Mandrući poručio: „Dragi Gunjanci, zajedno s mladim volonterima proživljavam tijekom četiri tjedna sve vaše nedaće i teškoće. To što ovo svetište Šumanovci nije potopljeno neću nazivati čudom, ali to je svakako znak da je Gospa s vama, da niste sami i ostavljeni.“

Uz hodočasnike iz Cvelferije pristigli su i oni iz Slavonskog Broda, Požege, kao i jedan autobus vjernika iz Živinica, iz Bosne i Hercegovine. Tijekom trodnevnice, uočnice i same svetkovine svetište je pohodilo oko šest tisuća vjernika. A. Gutić/M. Kuveždanin