ĐAKOVO (TU) – Vazmeno bdijenje na Veliku subotu navečer, 26. ožujka, u đakovačkoj prvostolnici predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u zajedništvu s brojnim svećenicima. Svečanost je započela blagoslovom ognja, ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće, čije se svijetlo u procesiji pronijelo kroz katedralu te je osvijetlilo. Potom je hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao đakon Ivan Lovrić, te je uslijedila Služba riječi.
Započinjući homiliju, nadbiskup je rekao kako ova večer progovara jezikom simbola: „Zar tama noći nije najbolja slika stvarnosti izgubljenosti i smrti? Zar okrilje noći i tame nije u našem shvaćanju vrijeme povećane opasnosti te ambijent djelovanja najrazličitijih razornih sila? Zar noć nije vrijeme drijemeža i sna? U takvom ambijentu noći i tame pojavljuje se svjetlo uskrsne svijeće, pojavljuje se svjetlo života. Svjetlo s jedne svijeće se raširilo, razbilo mrak i obasjalo prostor ove naše katedrale. Uskrsli Isus iz Nazareta, Krist Gospodin, je 
svjetlo svijeta, pobjednik nad tamom smrti i darovatelj vječnoga života. On je ustao iz tame i truleži groba. Pobijedio je smrt. Kao što svijeća razgoni tamu noći, tako njegovo uskrsnuće razgoni tamu smrti, noć i opasnosti našega ljudskoga života. I kao što smo postali dionici svjetla s uskrsne svijeće, tako svjetlo njegove ljubavi i dobrote, po nama koji smo zahvaćeni njegovom uskrsnom preobrazbom, pobjeđuje mrak zla i grijeha. Svi mi koji se vjerom otvaramo Isusu iz Nazareta i po sakramentima krsta, potvrde, euharistije se sjedinjujemo s njime, te postajemo dionicima njegova uskrsnuća i njegove pobjede nad tamom smrti, postajemo i nositelji njegova svjetla i dobrote te uskrsne preobrazbe i pobjede ljubavi i dobra nad zlom ovoga svijeta.“
Ističući kako je Uskrs sav u znaku svjetla, nadbiskup je rekao kako je to uskrsno svjetlo izvor života, slobode; pobjede, dobrote, istine i ljubavi; izvor vedrine; izvor vječne radosti. „Isus je uskrišen, zasvijetlio je svjetlom na prosvjetljenje svijeta, postao je neuništivim ognjem koji pročišćuje i svojom snagom razara i samu smrt, njezine okove i spone. Vatra Uskrslog spaljuje zlo i grijeh staroga čovjeka, da bi iz njegova pepela izašao novi čovjek, po mjeri i uzrastu punine Kristove“, rekao je nadbiskup, dodavši kako Uskrsnuće ima općeljudsko i kozmičko značenje jer je u tom povijesno-spasenjskom činu utjelovljeno obećanje za cijelo čovječanstvo i za svakog pojedinog čovjeka i za čitavu stvorenu stvarnost. Uskrsna se preobrazba od čovjeka širi i na cjelokupnu kozmičku stvarnost, a bit će dovršena u konačnom ostvarenju ‘novog neba i nove zemlje’, gdje će ‘sve stvorenje, oslobođeno ropstva raspadljivosti, sudjelovati u slobodi slave djece Božje’, a Bog biti ‘sve u svemu’.
Brojnim vjernicima u đakovačkoj katedrali nadbiskup je poručio da nisu stvoreni za trulež groba, nego za život – i to sretan, smislen i ispunjen život, za puninu života, za život vječni. „Mi ne vjerujemo u reinkarnaciju u kojoj je čovjek prokletnik, uznik svojih djela i svoje slabosti, kojemu se ništa ne oprašta, nego mora trajno ispaštati svoje grijehe i osuđen je da nikada ne nađe svoje ispunjenje, vječnu sreću i mir, nego mi vjerujemo da je čovjek ljubljeno biće, kojemu Bog u svome milosrđu briše i prašta njegovu zlu prošlost i njegove grijehe. Ispaćenog, slomljenog i uništenog – umrlog čovjeka, Bog milosrdni Otac, po svome utjelovljenom, raspetom i uskrslom Sinu Isusu Kristu vadi iz gliba zla, oslobađa od robovanja grijehu i požudi, oprašta nam i ozdravlja nas od grijeha i zla te nas uskrisava na novi život i otvara nam put k Ocu, u dioništvo na božanskom Trojstvenom životu“, zaključio je nadbiskup, čestitajući svima Uskrs.
Uslijedila je krsna služba: blagoslov vode i obnova krsnih obećanja, nakon čega je nadbiskup prošao kroz katedalu te poškropio vjernike blagoslovljenom vodom. Na kraju misnog slavlja, prije svečanog blagoslova, nadbiskup je još jednom svima čestitao Uskrs te uputio zahvalu svim sudionicima ovoga slavlja i Vazmenog trodnevlja, onima koji su sudjelovali u liturgiji Vazmenoga trodnevlja i pripremali je, ali i svim vjernicima, koji se ustrajnim dolaženjem, sudjelovanjem i iskustvom vjere ugrađuju u liturgijska slavlja te pridonose doživljaju ljepote i snazi uskrsnoga otajstva. A. Banović
