OSIJEK (TU) – Prvi ovogodišnji Hod za život, obitelj i Hrvatsku održan je u subotu 11. svibnja u Osijeku pod geslom Glas rođenih za život nerođenih. Više od tisuću osoba, roditelja s djecom, djedova i baka, mladih uputilo se u prijepodnevnim satima s Lijeve obale Drave, preko pješačkog mosta do Trga Slobode u veseloj i miroljubivoj povorci pronoseći pjesmu, radost i veselje te noseći poruke o važnosti i vrijednosti svakog ljudskog života, a napose o potrebi zaštite tek začetog, nerođenog života.
Neki od transparenata glasili su: Najugroženija manjina u Hrvatskoj su nerođeni; Svako ljudsko biće ima pravo na život; Zamisli da sam stablo i spasi me; Osamnaesti dan od začeća djetetu kuca srce; Dvanaest tjedana od začeća dijete se smješi; Jednake smo od začeća. Jednakost za sve žene, i još mnogi drugi.
Na Trgu Slobode okupljenima se obratila Lidija Blagojević, koordinaotrica osječkog Hoda za život. Između ostaloga rekla je: „Okupili smo se danas ovdje na petom po redu osječkom Hodu za život jer volimo majku i njezino nerođeno dijete, volimo život, svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Pobačaj nikada nije rješenje.
Znanost je dokazala da život svakoga od nas počinje začećem. Pravo na život je prvo od svih ljudskih prava. I zato je sve većem broju ljudi po cijelom svijetu neprihvatljivo da zakoni njihovih država proglašavaju prihvatljivim usmrtiti nerođeno dijete. Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi.
Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost sam po sebi. Svojim srcem želimo zaštiti to novo malo srce s otkucajima, zdravo i bolesno ali i ono starije bez snage i mogućnosti da iskaže svoju volju u tom stanju. Želimo zakonom osigurati i zaštiti taj otkucaj srca koji se javlja već 18 dan od začeća. Tražimo izdvajanje javnog novca za potporu trudnicama i obiteljima s djecom. Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji i kulturi smrti. Naša ljudska i građanska dužnost je štititi i voljeti život.“
Sudionicima hoda obratio se i Martin Martinović, liječnik-pedijatar koji je govorio o svom poslu liječenja najmanjih pacijenata te o potrebi da se zagovara nerođene. Pozvao je sve da budu ruke i noge te glas nerođenih koji imaju pravo na život jer on ovisi upravo o tome koliko će ih se zagovarati. Na pozornici su se izmjenjivale i majke svjedočeći iz osobnoga iskustva o vrijednosti svakog ljudskog života ili o tragediji koju doživljava žena kada učini pobačaj želeći i na taj način posvjestiti vrijednost i važnost baš svakog života.
Tamburaški sastav Quecus band iz Đakova pratio je svojim sviranjem i pjesmom Hod od lijeve obale Drave, ulicama grada i na pozornici na Trgu Slobode. Za kraj Hoda za život sudionici su zaplesali slavonsko kolo. J. Hrehorović
