ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić predvodio je na svetkovnu Svih svetih svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra. U koncelebraciji je bio mons. Luka Marijanović, vlč. Mato Gašparović i vlč. Mario Brkić, dok je liturgijsko slavlje animirao Mješoviti katedralni zbor. Rekavši kako je blagdan Svih svetih jedan od najdražih kršćanskome puku, okupljenima je posvijestio tko su sveci, rekavši među ostalim da su to svi oni koji su postigli savršeno zajedništvo s Bogom; ne samo oni koje Crkva javno štuje i popis kojih se službeno povećava svake godine, već mnogi, bilo kršćani ili ne, koji su u svom životu tražili Boga i ljubili ga do savršenosti.
Osvrnuvši se na pročitan odlomak Evanđelja o blaženstvima, nadbiskup je rekao kako sveti žive iskustvo blaženstava što ih je Isus proglasio u evanđelju. „Blago!, riječ koju Isus devet puta ponavlja, zvuči kao refren koji tuče po glavi i poziva da očitujemo slobodni izljev vlastite sreće. Blago valja shvatiti i protumačiti u dvostrukom smislu: to je nutarnja i duboka, a ne površna radost, ali koja se očituje i izvana, kao kakva eksplozija koja se širi“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je to srž Evanđelja: naš Bog jednostavno želi da budemo sretni. Sretni u njegovoj sreći.
Kazao je kako svako vrijeme zahtijeva svoj oblik svetosti te podsjetio na riječi sv. Ivana Pavla II. koji je, govoreći o našem vremenu i stanju u Europi, konstatirao da postoji ‘manjak jedinstva’. „Slično vrijedi i za našu domovinu. I još više! Naime, mnoge podjele iz prijašnjih vremena nisu prevladane, a nadošle su i nove, prouzročene agresijom, ali i promjenama političkog i gospodarskog sustava. Zbog toga je na našim prostorima promicanje svetosti prvenstveno povezano sa zauzimanjem za pomirenje, solidarnost i socijalnu pravdu. Svjedoci smo, naime, dubokog nepovjerenja koje postoji između mnogih naših građana zbog socijalnih ili političkih razloga, kao i zbog od građana s pravom neprihvaćenih društvenih institucija, te sve većih socijalnih podjela i neosjetljivosti za najslabije i najsiromašnije. U takvim okolnostima posvećivati našu stvarnost znači poglavito raditi na liječenju bolnih rana našeg narodnog i društvenog tkiva te poticati i podržavati procese koji vode prema društvu u kojem će svi građani biti izjednačeni u osnovnim ljudskim pravima i dužnostima“, rekao je nadbiskup Marin.
Rekavši kako mnoge poteškoće zahtijevaju duboke promjene na svim područjima, a poglavito mijenjanje naslijeđenog mentaliteta, nadbiskup je istaknuo kako su u tom procesu mnogi ostali bez radnog mjesta i egzistencijalne sigurnosti te se u njihovim dušama i srcima sve više ukorjenjuju razočaranje i beznađe te se to nalazi i u temelju nezadovoljstva i štrajka hrvatskih branitelja. „To posebno vrijedi za mlade koji su bez perspektive za budućnost. Očito je, stoga, da je u takvim okolnostima riječ ‘svetost’ nerazdvojivo povezana s buđenjem nade u budućnost, a to je moguće samo stvaranjem uvjeta u kojima će svi imati mogućnost zaposlenja i ostvarenja temeljnih ljudskih prava i potreba, kao što su stan, obitelj, rađanje i odgajanje djece. Naša domovina, o čijoj su samostalnosti sanjale mnoge generacije hrvatskih sinova, može i mora svakom pripadniku hrvatskog naroda i svakom građaninu pružiti materijalne i duhovne uvjete za život dostojan čovjeka. Tko želi ostvarivati evanđeoski ideal svetosti, ne može biti ravnodušan prema ovim opravdanim zahtjevima“, istaknuo je nadbiskup.
Na kraju homilije nadbiskup je rekao se današnji blagdan nastavlja na sutrašnji Dan svih vjernih mrtvih te poručio: „Slavlje svetih i pohod grobljima neka u nama probude svijest potrebe ići putem svetosti, konkretne svetosti kojom ćemo nastaviti izgrađivati svijet ondje gdje su naši pokojnici stali, da nastavimo njegovati vrednote za koje su oni i živjeli i umrli. Neka naše molitve budu izraz zahvalnosti za ono što je milost Božja u njima učinila i našoj generaciji ostavila.“ Anica Banović