BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodio je svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka 2019. u brezničkom Karmelu. Uz svečanu asistenciju sedmorice đakovačkih bogoslova, u koncelebraciji su bili domaći župnik vlč. Miro Tomas, vlč. Marko Bubalo, vlč. Mario Brkić, te dvojica đakona Domagoj Vidaković i Filip Sertić.
Biskup Gorski približio je očinskim riječima lik sv. Josipa prepunoj crkvi vjernika. Sveti Josip je u Svetom pismu opisan jednom jedinom riječi: bio je muž pravedan. Josipova pravednost je očitovana u izvanrednom dobrom odnosu koji je on imao i prema Bogu, i prema Mariji i prema Isusu. Bio je čovjek vjere i potpuno predan u Božju volju, i zato je „učinio izvanredno i nepojmljivo djelo: brinuo se za najveće blago ovoga svijeta – Isusa Krista“, rekao je biskup Mijo. Nadalje, prihvativši Mariju i dijete koje nije bilo njegovo, pokazao je kako je bio veoma hrabar muškarac koji je svoje planove podložio Božjem planu i učinio je sve da Isusovo poslanje uspije. Biskup je tako izvukao poruku za sve današnje muževe, da svaki začeti život prihvaćaju kao dijete Božje, poput sv. Josipa.
Josipovo prihvaćanje Marije i kada ju nije razumio uči sve vjernike zauzimanju za svoje i kada ih se ne razumije do kraja. Da čuvaju dobar glas svojih obitelji, svoje domovine, svoje Crkve. „Mi znamo samo optuživati i iznositi tuđe grijehe. Imati povjerenja u svoje, pogotovo danas kada nitko nikomu ne vjeruje. Ako ne vjerujemo jedni drugima, kako ćemo Bogu vjerovati? To je onda pobjeda đavla. Povjerenje se teško gradi, ali dužni smo ga izgrađivati.“ Po Isusovu djelovanju i ponašanju se najbolje pokazuje kakav je bio odnos sv. Josipa prema Isusu. On ga je naučio kao čovjeka kako moliti i kako ustrajno raditi. „Danas se misli da se bez rada može zaraditi. Radio – ne radio, zaradio. Bez napora se misli biti častan. Čast se kupuje. No, nema bijega. Da se uspije u zvanju, bilo kojem zvanju, ne može se bez ustrajne molitve i ustrajnog rada“, naglasio je biskup.
Josip uči i šutnji. „On se nije isticao izvanjskim djelima. Veličina mu je u tome što se nije suprotstavljao Božjem planu u sebi, nego ga je šutljivo prihvatio i nosio. Josip je čista srca i krotak“, rekao je biskup te dodao: „Hrvatska i Crkva trebaju ljudi samozatajnih, mirnih, hrabrih u prihvaćanju i nošenju života poput sv. Josipa. Zašto opstajemo kao narod? Zbog tihe molitve onih koji su u sjeni. Zbog radnika koji tiho rade i izgrađuju našu državu.“
Podnevno misno slavlje na samu svetkovinu predvodio je karmelićanin iz Sombora o. Zlatko Žuvela. S njim u koncelebraciji su bili umirovljeni prof. Slavko Platz iz Đakova, vlč. Jakob Pfeifer iz Srijema, te vlč. Marko Peulić iz Županje.
O. Žuvela je na početku podsjetio kako je prošle godine upravo na svetkovinu sv. Josipa papa Franjo objavio apostolsku 
pobudnicu o pozivu na svetost „Radujte se i kličite“. Time je Papa brigu o svetosti stavio pod posebnu zaštitu i pomoć sv. Josipa. „Ne moramo sami nositi ono što i ne bismo smjeli sami nositi. Imamo zaštitu, pomoć i podršku čitave nebeske čete svetaca, posebno sv. Josipa. On je bio pomoć i podrška najprije Mariji, a potom i Sina Boga Svevišnjega.“ Upravo je sv. Josip najbolji pomoćnik svakome čovjeku na njegovu osobnu putu svetosti. Taj put je pun rizika i opasnosti, ali i prilika za pobjedu nad najvećim neprijateljem čovjekove svetosti, sotonom. „Nema sveca na Nebu, koji se nije borio protiv sotone na zemlji“, rekao je o. Žuvela.
Jedan od litanijskih zaziva sv. Josipa naziva ‘strahom zlih duhova’. On pomaže čovjeku da bude hrabar kada ga drugi ismijavaju zbog vjere. Kada duši dođe napast sv. Josip pomaže da joj se može oduprijeti. Ohrabruje dušu da ne odustaje od svojega puta svetosti. „Ime Josip znači ‘Bog će nadodati’. Zato sv. Josip pomaže snažno i djelotvorno da postignemo svetost ovdje na zemlji, i zajedništvo s Bogom u vječnosti“, zaključio je o. Zlatko.
Trodnevnica
Brojni hodočasnici su pohodili samostansku crkvu sestara karmelićanki i kroz trodnevnu molitvenu pripremu za svetkovinu, od 16. do 18. ožujka. Tijekom tih dana misnom slavlju prethodila je molitva krunice, litanija i molitava sv. Josipu, te su pjevane brojne pjesme u Josipovu čast. Prvi dan trodnevnice predvodio je vlč. Blaž Jokić, župni vikar iz Donjeg Miholjca, drugi dan vlč. Krešimir Čutura, vicerektor đakovačkog Sjemeništa, dok je treći dan vodio vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupijskog Ordinarijata. Kroz sve dane većina pristiglih vjernika pristupila je sakramentu pomirenja koje su svakodnevno dijelili požrtvovni svećenici. Uz brojne preporuke sestrama u molitve neki su se hodočasnici stavili i pod posebnu zaštitu Blažene Djevice Marije oblačeći njezin škapular.
Oslanjajući se na riječi su sv. Ivana Pavla II.: „Nitko nam nije tako dobro objasnio Boga kao sveci“, vlč. Blaž Jokić je u svojoj homiliji kroz četiri slike ocrtao kako sv. Josip objašnjava Boga. Prvo, nije pričao pobožne priče, već je djelovanjem konkretno pokazao Boga. Nije bolovao od psihološke pojave zvane kult sunca, već je u tišini, u drugome planu, i govori da „mi ne trebamo biti bitni“. Razgovarao je s anđelom, bio u kontaktu s Nebom i time pokazao da je pravi život moguć jedino s tom komunikacijom. Na koncu je istaknuo veliku opasnost duhovne oholosti, posebno u svećeničkom i redovničkom staležu. „Josip zna koja mu je uloga i koje mu je mjesto. A Bog je jedino u poniznom i iskrenom srcu kao u sv. Josipa“. Moleći za sve potrebe i nakane svih prisutnih hodočasnika, vlč. Jokić je ujedno i usrdno pozvao da žarkom, na koljenima, započetom obnovom mole za Domovinu.
Tumačeći nedjeljna misna čitanja, vlč. Krešimir Čutura je pokazao kako se iza svih događanja uvijek krije Božja dobrota. Bog je preko Abrahama sklopio Savez s čovjekom. Pokazao mu je da nije odbačen, nego da je Božji prijatelj. U evanđeoskom izvještaju o preobraženju Bog iznenađuje čovjek, pokazuje mu drugi svijet koji čovjek nije sposoban pravo ni shvatiti. „Bog polako izvršava svoj planove s ljudima. Trebamo biti strpljivi i širokog pogleda, ne pokušavati sada i odmah sve izvršiti. Ne žuriti pred Božjim planom. Ne plašiti se poteškoća koje dolaze. Biti strpljivi i tihi poput sv. Josipa.“ Na kraju je naglasio kako je u životu najvažnije činiti ono što je najlakše, a ujedno i najteže: ispunjavati Božju volju. Božja volja je da „ono što jesam budem dobro; bilo sestra, svećenik, otac, majka, radnik … Bit ću to dobro. I živjet ću evanđelje ovdje i sada onoliko koliko mogu. A Bog, koji ima neizmjerno povjerenje u nas, učinit će tada od nas i više nego mislimo da možemo. Učinit će od nas svece.“
Vlč. Domagoj Lacković u svojim se razmišljanjima nad misnim čitanjima preko brojnih životnih primjera zadržao na poruci evanđelja: biti milosrdni poput Oca Nebeskoga. Istaknuo je suprotnost između svijeta i evanđelja u shvaćanju blaženstava. Ovosvjetska blaženstva su čisti egoizmi i briga samo za sebe, dok evanđelje poziva na brigu za bližnje. Milosrđe i opraštanje dvije su najvažnije stvari po kojima će svaki čovjek i sam zadobiti milosrđe i oproštenje. Da bi se to moglo provesti u život potrebna je poniznost. „Priznati sebi da nismo mi sveci, a drugi su grešnici. Nego – svi smo grešnici.“ Podsjetio je na kraju sve prisutne kako dobri ljudi u drugima primjećuju samo dobro, dok zli samo zlo. Pozvao je stoga da gledaju samo dobro, i da i u molitvama budu nesebični. s. Teodora Lešić
