ĐAKOVO (TU) – U subotu, 11. svibnja 2024. održan je susret roditelja bogoslova Sjemeništa u Đakovu, kao i primanje među kandidate za svete redove (Ad missio). Sami program susreta bio je obilježen pozdravnim govorom rektora, prof. dr. Stjepana Radića, predavanjem o očinstvu i majčinstvu pred izazovima današnjeg vremena koje je održao ekonom preč. Mato Gašparović, predstavljanjem novog broja bogoslovskog časopisa „Poziv“ te recitacijama hrvatske poezije i izvedbama pjesama koje su bile pozivskog i zavičajnog karaktera. Tijekom misnog slavlja koje je u kapeli Bogoslovnog sjemeništa predvodio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić kandidaturu za svete redove đakonata i prezbiterata primili su za Đakovačko-osječku nadbiskupiju: Stjepan Kuharić (Župa sv. Petra i Pavla, apostola, Marijanci), Josip Mikulec (Župa sv. Martina, biskupa, Beli Manastir), Fabijan Križanović (Župa sv. Filipa i Jakova, apostola, Odvorci, filijala Brčino) te za Subotičku biskupiju: Valentino Kujundžić (Župa Marije Majke Crkve, Subotica).
Razmatranje pojma poziv
Rektor Radić pozdravni govor dobrodošlice započeo je s razmatranjem pojma poziv odnosno zvanje. Zvanje se, za razliku od puke osposobljenosti za neku djelatnost, razumijeva kao ono što u bitnome prožima nečiju osobnost. To je ponajviše očito upravo u svećeničkom pozivu koje uz proslavu Boga, uključuje i spasenje duša, uputio je rektor i nastavio: „U sveopćoj epohi humanizma očitovanoj u zauzetosti, barem onoj prividnoj, prema ljudskoj osobi i njenom dostojanstvu, svećeništvo se sve više stavlja na marginu, pri čemu se zaboravlja da upravo svećenik prati ljudski život u svim njegovim stadijima, od početka (krštenje) do kraja (ukopni obredi). I to je ljepota, dragi roditelji i dragi bogoslovi našeg poziva.“
U drugom se pak dijelu svojeg pozdravnog govora, rektor konkretno osvrnuo na formaciju koja se, na temelju crkvenih dokumenata te suvremenih zasada psihologije, pedagogije i srodnih disciplina provodi Bogoslovnom sjemeništu, ističući pri tome da se dogodila i jedna promjena paradigme u crkvenom pristupu svećeničkoj formaciji. U odgoju svećeničkih kandidata, naime, više nije u središtu bespogovorna poslušnost s pozicije moći i autoriteta. Usuprot tomu, radi se o jednom evanđeoskom pristupu koji se više sastoji u pounutrašnjenju vrijednosti, a manje u zapovijedima i zabranama. To se pak, konkretno, postiže u dugotrajnim i učestalim osobnim razgovorima; u trajnom iznalaženju načina kako pristupiti mladom čovjeku balansirajući između autoriteta i razboritosti; konačno u nepatvorenoj i svake dvoličnosti lišenoj duhovnosti pri čemu je osobni primjer poglavara tj. odgajatelja od presudne važnosti.
„Upravo tim putem, poštovani i dragi roditelji mi odgajateljski tim Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu nastojimo hoditi u odnosu prema Vašim sinovima. Put stalnog usmjeravanja i savjetovanja, put očinske opomene, ali i majčinske pohvale. Konačno, put istinske duhovnosti i supripadnosti Isusu Kristu kao prvom i najvažnijem odgajatelju“, zaključio je rektor.
Očinstvo i majčinstvo pred izazovima današnjeg vremena
Uslijedilo je predavanje o očinstvu i majčinstvu pred izazovima današnjeg vremena koje je izložio ekonom Sjemeništa i ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, preč. Gašparović. Na temelju ikone Svete Obitelji „Na putu“ španjolskog slikara Kika Arguella, koja je naslikana povodom svjetskog susreta obitelji 1997. god., ekonom Gašparović je posebno naglasio zajedničku ulogu oca i majke u obitelji i odgoju djeteta. U uvodnom je dijelu predavanja preč. Gašparović, citirajući papu Ivana Pavla II., izložio na čemu se mora temeljiti obnova društva, obitelji i Crkve: „Obnova društva, kaže papa, može doći samo kroz obnovu Crkve, a obnova Crkve kroz obnovu obitelji, a obnova obitelji kroz obnovu oca i majke, ovih dviju ključnih osoba u svakoj obitelji“.
U daljnjem tijeku predavanja, ekonom je osobitu pozornost posvetio ulozi oca u sazrijevanju djece u obitelji te posebno mladića pri čemu ona obuhvaća sljedeće: „U razdoblju odrastanja i sazrijevanja dijete/mladić treba osjećati potporu od strane oca, posebno u krizama koje pročišćavaju njegov rast u ljudskoj zrelosti i vjeri. Uloga oca nije olakšavati život svome sinu tako što bi ga naučio zaobilaziti probleme, nego tako što će ga ohrabrivati i biti mu podrška“. Kada se pak radi o ulozi majke, preč. Gašparović posebno je istaknuo važnost uspostave emocionalnog odnosa naspram djece, u ovom slučaju osobito sinova, koja je vrlo karakteristična upravo za majke ističući time njihovu prevažnu ulogu u obitelji. Na kraju izlaganja preč. Gašaprović je primijetio da tajna kvalitetnih odnosa te odgoja općenito u kršćanskoj obitelji leži u „požrtvovnom predanju Božjoj volji, međusobnoj povezanosti i skladu u ljubavi“, što se pak trajno mora njegovati u svakoj obitelji da bi ona, po uzoru na svetu obitelj, ispunila svoju ulogu.
Nakon programa u Auli sjemeništa, uslijedilo je kratko druženje u sjemenišnoj kantini, nakon čega su svi sudionici pošli na euharistijsko slavlje u sjemenišnu kapelu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, koje je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić u zajedništvu s poglavarima đakovačkog Sjemeništa te rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, preč. mr. Željkom Faltakom.
Događaju primanja među kandidate, bila je, naime, nazočna i nekolicina bogoslova iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa uz Zagrebu zajedno s njihovim rektorom, budući da jedan od admitenada đakovačko-osječke nadbiskupije, svoju formaciju obavlja u dotičnom Sjemeništu u Zagrebu.
Važnost učitelja i važnost molitve
Obraćajući se, na temelju liturgijskih čitanja (Dj, 18, 23-28) na poseban način admitendima, nadbiskup je u svojoj homiliji naglasio važnost učitelja koji će svoj učenike uvesti u otajstvo Isusa Krista: „Dragi admitendi, da bi Duh Božji Apolona uveo u otajstvo Isusa Krista, trebao je dvoje vrsnih učitelja, Akvilu i Priscilu da ga njih dvoje upute na Put Božji, čime je dragi Bog pronašao nove vrsne učitelje koji su i vas od vaše obitelji, preko župe i drugih crkvenih zajednica, pa do sjemenišne zajednice uvodili u Božje Otajstvo“. Nadbiskup je nadalje, ukazujući na „novo doba“ formacije koje dolazi za admitende, spomenuo i važnost molitve kao nepresušnog izvora snage u svakidašnjem životu i predanju: „Molitva vas oslobađa vaših ljudskih granica te vam daje snagu da potpuno slobodni od sebe i vi od sada predajete poput Isusa svoj život (svoje tijelo, krv, sve svoje umne i fizičke darove) Ocu i da se u potpunom predanju i napuštanju onoga što vam je lakše i poznato otvoreni za novost i radost dara sakramenta svetoga reda po kojem ćete jednog dana biti suobličeni Kristu, Glavi Crkve“, istaknuo je nadbiskup. Ono što je nadbiskup također istaknuto kao bitnu stavku jest Božje djelo spasenja na koje će admitendi samim primanjem kandidature biti pozvani, te ga u ime Crkve što jače ostvarivati: „Crkva Vas po današnjem obredu primanja među kandidate pridružuje Očevu Sinu, koji u vama i po vama nastavlja Božje djelo spasenja. Otac to djelo ostvaruje, kao i u Isusovu slučaju, po vašem velikodušnom predanju i umiranju sebi samima“. Na kraju homilije nadbiskup je u ime Crkve prihvatio odluku admitenada za stupanje u kandidaturu za svete redove đakonata i prezbiterata te je uslijedio obred primanja.
Nakon euharistijskog slavlja upriličen je svečani zajednički objed roditelja i bogoslova. Na kraju, kao mali znak pažnje, bogoslovi i đakoni su svojim roditeljima uručili simbolične darove kao spomen na ovaj susret. Prema ustaljenom običaju, pri ovim je susretima obitelji također i ove godine upriličen osobni susret roditelja đakona (ovogodišnjih ređenika za prezbiterat) s nadbiskupom Hranićem. Mario Vučko
